Ovih dana se prilagođavam ponovo na dan.. Noćne smjene su iza mene, tu i tamo će ih biti, po potrebi, ali ne konstantno..
Imala sam prilike da noć dočekujem i ispraćam, u punoj širini i dubini, da je doživljavam i proživljavam..Imala sam vremena da razmišljam u tišini, dok su zvijezde na nebu svojim nježnim svjetlom, jedine budne bile, i sa prijateljicom Lunom, pravile mi društvo u osami..
Čuvala sam duše onih najnemoćnijih, i imala prilku osjetiti njihovu tugu u tami, kad bi u snu, ili čak budni, dozivali svoje najmilije..
A usput..Da, usput sam i svoju dušu puštala da bude izvan mene, da šeće svojimnekim putevima, ponekad ne obazirući se na njen tihi zov..
Da je zagrlim jako..
Bilo je kod mene ljutnje, razočaranja, neopraštanja..
A sve to sam htjela riješiti sama sa sobom, ne opterećujući onaj najsvetiji dio sebe, i svih nas, vlastitu dušu..
Rekla sam duši: .."pusti da ja rješavam..pusti vrijeme neka čini svoje.."
I duša je poslušala..
Sjedila je sa strane, zabavljala se, čitajući pronađene mudrosti, dok sam ja noć koristila za svoje puteve mira..
I vrijeme je prolazilo..
Sve nataloženo se sporo otapalo..
Pošto sam vrlo osjetljiva, osjetila sam točno, koliko je još ostalo nepotrebnog u meni, i za koliko sam lakša od tereta, kojeg sam nosila u sebi..
A duša je čekala..
Strpljivo..
Svoj dan, koji je započeo jednom jedinom pjesmom, jednim jedinim stihom, koji mi je poslan od druge duše.."Sve će to, o mila moja, prekriti ruzmarin, snjegovi.."
I dan je zasjao u punom sjaju, kad su anđeli u svoje ruke uzeli moju dušu, i vratili mi je natrag, pitajući me:
"Hoćeš li je zagrliti opet?"
I začudo, sve je postalo novo, kad sam je čvrsto stisnula uz sebe.
Poput golubice, koja mi je svojom snagom neba, pokidala rešetke, i pokazala mi put u plavetno..
Moja ruka opet je ispružena, bez obzira, primio netko moj cvijet ili ne..
Na mom obzoru, sunce se smiješi iznad oblaka, i dodiruje usred kamena svojim zrakama, dom moga srca..
Ja dišem ljubav, punim plućima, i zahvaljujem anđelu Rafaelu, na njegovoj tihoj a tako veličanstvenoj prisutnosti..
Svi smo ljudi ispod kože, i svatko od nas ima sveti oltar, svoju dušu, koju trebamo uvijek grliti..
I to je bila moja poruka, koju sam jutros dobila, a dijelim je sa vama..
Neka ovaj divan dan ostane takav, do kraja..i poslije kraja..
vaša , Wendy...