Glasovi s televizora oko mene čine zvučnu pozadinu jutra...

Obavljam male jutarnje rituale, kroz prozor krovovi izgledaju kao friško obojani, zapravo samo ih je svakodnevna kiša lijepo umila i baš izgledaju svježe i skoro bih rekla, novo...

Dok čekam da mi zakipi voda za kavu, optrgavam suhe listove na mojim cvatnicama na prozoru. Silna vlaga ovog ljeta i njih čini bolesnima, kao da imaju plamenjaču, a prognoze su; kiša i dalje...

U kutu dvorišne ograde je izrasla neobična puzavica koja buja i i nezadrživo osvaja ogradu, ali puže i po tlu i grabi prema mom drugom prozoru, očekujem za dva-tri dana da će mi polako upuzati u kuću...

Život hoće biti...

Ljudi pasivno gledaju nadolazeće drame...

Top tema jutarnje emisije je OSOBNI BANKROT, bit će to legalna i serijska proizvodnja beskućnika i ja sam zgrožena, bogata manjina želi osiromašenoj većini uzeti još i ono malo što imaju. Baš me zanima što će nekome moj prastari televizor koji malo radi, malo ne radi, moj odavno punoljetni frižider koji isto radi kad mu se radi, šta bogati svijet još može uzeti siromahu osim dostojanstva i života samoga...

Jedna ruža na mom stolu, danima prkosi totalnom propadanju...

Pročavam upute oko novog zakona o udrugama koji stupa na snagu 1. listopada, toliko je se netko od zakonodavaca potrudio zakomplicirati stvari, da sam se prijavila na stručni seminar za snalaženje u zakonskoj džungli...15. 9. idem na operaciju, 17. 9. je seminar, no, ionako živim dan po dan, već godinama... 

Eto, a htjela sam o sreći...

Medicina nam nabraja sve moguće serotonine, dopamine i slične okidače kao transmitere blaženstva...

Na temelju toga su farmaceuti proizveli cijelu paletu pilulica sreće...

Ja u svojoj praksi sve češće čujem izjave: "Ja jednostavno više ne znam biti sretan/sretna..."

Je li čovjek našeg vremena doista izgubio sposobnost za sreću...?

Može li se naučiti biti sretan...?

Možemo li se vratiti onim jednostavnim buđenjima u kojima se samo veselimo novom danu i svemu što on donosi...

Mene je danas razveselila zelena puzavica, koja htijući biti, osvaja svoj životni prostor, ne čekajući da joj ga netko da...

A kakvo je vama ovo jutro...?

Vaša urednica Irida