Razmišljala sam bih ili ne bih napisala nešto o darivanju.Pogotovo zato jer mi se u ovoj godini nešto promijenilo.U stvari ,u ovoj godini ne kupujem darove.Mislila sam da se to nikako ne uklapa u temu ovog mjeseca.Tema je o darivanju a ja ne kupujem darove.Što se u stvari dogodilo.Dogodilo se to da su kontakti s mojom obitelji  jednostavno prestali.Ili njihovi samnom.Godinama sam se trudila da imam dobre odnose sa svima njima.Čestitala sve rođendane,kupovala poklone,na  kraju sam shvatila da naša veza postoji samo ako se ja trudim.Ako ja dajem,ako ja pamtim,ako ja zovem,ako ja prešućujem ono što mi se ne sviđa.Ove godine rekla sam na nešto - ne.Rekla sam da neću više raditi ono što sam do sada radila i nastala je smrtna uvreda.Ljutnja koja evo traje već šest mjeseci.Uz moja nastojanja da se razjasnimo ,ljutnja  i dalje traje.Rekla sam ,dobro ako tako hoće,ja ću se maknuti.Prestala sam se truditi i  oko ostatka familije.Kako sam ja prestala ,sve je prestalo.Ne čujemo se mjesecima.Sada vidim da je to pravo stanje između nas.I da je sav naš odnos visio na jednom koncu,mojim nastojanjima da nekako sve držim na okupu.Sada puštam da sve ide svojim tokom.Uvijek sam se osjećala nekako izolirano od njih,samo si to nisam htjela priznati i nastojala sam tu prazninu nekako ispuniti svojim nastojanjima.Kada su  moja nastojanja prestala  sve se raspalo i pokazalo u svom pravom svijetlu.A to je, da to što smo mi u rodu nije garancija da se međusobno volimo i poštujemo.Tako sam ove godine kupila mužu poklon za Božić,jednu praktičnu sitnicu,koju sam znala da si želi.S njim ću provesti Božić.Drugi ili treći dan nakon Božića, naći ćemo se s prijateljima.

Sada dajem nepoznatima.Kupujem peciva,banane,kolače ljudima koji prose,ispunila sam žarku želju jednoj kolegici za nečim i dala joj to kao poklon za rođendan koji će biti tek u drugom mjesecu.Jednostavno, odlučila sam da darujem nepoznatima,anonimno.I kad mi to padne na pamet.Kad osjetim potrebu i želju da to napravim,osjetim potrebu da razveselim ljude onim što dajem.Ne tražim zahvalnost,nego sretna sam ako u drugome pobudim trunak radosti.

Do sada kad  sam davala,kao da sam kupovala mogućnost da budem s nekim ljudima.Ja vam darujem,vidite kako sam ja dobra ,morate me zato prihvatiti u svoje društvo  i voljeti me. Oni kao da su osjetili pritisak u tom mom darivanju, nisu rado prihvaćali moje darove.Pokazali su da im se ne sviđaju.Kao što im se i ja ne sviđam.A ja bih bila razočarna,ljuta i još više nastojala ih silom kupiti .Još više sam nastojala biti dobra.Pokazati im kako sam ja dobra i kako bi oni trebali biti dobri prema meni.No moj manevar,sada vidim i manipulacija ,nikad nije uspijevao.Što sam se ja više trudila sve su se više udaljavali od mene.Sada ja ne dajem,ne trudim se,ne zovem,jednostavno sam stala.Stala i napokon se suočila sa stvarnom situacijom.A ona je da se ljubav ne može kupiti,da se na ljubav nikoga ne može  prisiliti.Da se ne moram svima sviđati,da me ne moraju svi voljeti,uključujući i moju familiju.Ljubav se ne može dobiti od drugih.Jedino se može voljeti sama sebe.I kad zavolim sama sebe onda  je mogu davati i drugima.Mora da se u meni već dogodio taj pomak jer osjetila sam sreću dajući drugima.Dajući nepoznatima,dajući anonimno. Dajući kad osjetim pravu želju.Dajući ,pitajući što netko želi.

Pričamo o ljubavi prema drugima,idealiziramo davanja,ideliziramo obitelj.Možda negdje i postoje takve obitelji.One se međusobno vole i daruju iz ljubavi.Ja to nisam osjetila.Osjećala sam stalno odbacivanje  i silnu negativnost ,kad bi se cijela obitelj našla na okupu ,što je bilo rijetkost.A okupljala se opet na moja nastojanja i moju inicijativu.Mislila sam da sam dobra što to radim,a njima sam nametala  ono što oni ne žele.Davala sam darove,koji su primani s podsmjehom ili ravnodušno.Na silu sam htjela imati idelnu obitelj.Ne shvaćajući da je to sve jedna velika laž.Sada kada sam prestala biti dobra na taj način,sigurno su odahnuli od mene ,ali ne vjerujem da su zadovoljniji.Ljudi ili jesu, ili nisu zadovoljni.Nitko drugi sa strane ne može im dati zadovoljstvo.Jedino to možemo mi sami.Pitajući sami sebe što volimo,što trebamo,što želimo.Dajući si to,ne čekajući da nam to da netko drugi.Na nama je velika odgovornost za sebe same.Odgovornost da si osmislimo život po mjeri nas u kojem ćemo biti zadovoljni.Kad smo  mi dobro ,u našoj okolini bit će bolje i drugi ljudi.Upit će malo našeg dobrostanja.Samo kada imamo za sebe možemo dati i drugome.Onda se samo prelijeva od nas ka drugima.Sve ostalo su manipulacije da silom dobijemo ono što želimo,a to nas ne vodi dobrim odnosima sa drugima.

A što se tiče moje familije čekam da zapušu neki novi vjetrovi,a do tada šaljem im ljubav,mir ,sigurnost ,svojim mislima i srcem. Ostaje mi nada da ću promjenivši sebe,promjeniti naš odnos.Da će biti malo realniji,malo opušteniji,prijateljskiji,bez velikih očekivanja,da ćemo se napokon prihvaćati i vidjeti jedni druge  baš onakvi kakvi jesmo.