Rabindranath Tagore
--------------------
42.
---
O ludove prekrasno pijani,
Ako nogom budes razvaljivao svoja vrata, i
pred svijetom budalu izigravao;
Ako za jednu noc budes novcanik ispraznio;
Ako za razboritost ne budes davao ni pisljiva
boba;
Ako se budes klatarao cudnovatim putima i
igrao se beskorisnim stvarima;
Ako te nimalo ne bude briga ze red i poredak;
Ako razapinjuci jedra unatoc oluji krmilo
slomis,
Onda cu za tobom poci, druze, nakresati se i
otici bestraga.
Procerdah dane i noci u drustvu trijeznih i
mudrih susjeda.
Od prevelike sam pameti posijedio, a od
preduga mi se bdijenja pogled pomutio.
Jer ja sam godinama kupio i gomilao rbine i
krhotine stvari;
Zdrobi ih i zaplesi na njima, i razapni ih
u vjetar.
Jer ja znadem da je najveca mudrost opiti se
i otici bestraga.
Daj da sve zakucaste nedoumice nestanu, daj
da beznadno zabrazdim.
Daj da divlja lakoumnost provali i otrgne me
s mojih sidara.
Svijet je prepun uglednika i radisa, korisnih
i pametnih.
Ima ih koji s lakocom stizu prvi; a ima ih koji
pristojno dodju za njima.
Sretno njima i berecitno bilo, a meni daj da
budem lud i beskoristan.
Jer ja znadem da je konac svih poslova opiti
se i poci bestraga.
Kunem se da se iz ovih stopa odricem svih
zahtjeva za castima pristojnih ljudi.
Ostavljam se ponosa ucenosti i suda sto je
pravo a sto krivo.
Razlupat cu posudu uspomena i rasprsiti i
poslednju kaplju suza.
Okupat cu se u pjeni rujnoga vinca i
smijehom se razvedriti.
Rastrgat cu ovog puta nasitno svaki znak
ugladjenosti i stalozenosti.
Svetim cu se zavjetom zavjetovati da cu biti
nistarija, da cu se nakresati
i otici bestraga.
------
Li Po (701-762)
Sa vrčem vina među cvetovima
Pijem sam. Nikog ne beše sa mnom -
Dok, podižući čašu, ne priupitah mesec
Da, sa mojom senkom, učini nas tri.
Avaj, mesec ne mogaše da pije
A moja senka pratiše me odsutno.
Ipak, moji prijatelji uskoro dođoše
Da me uveseljavaju dok je proleća -
Zapevah. Mesec me ohrabrivaše.
Zaigrah. Senka se vrckaše za mnom.
Koliko pamtim, bijasmo društvo dobro.
Zatim se napih i pogubismo se svi.
... Dal' prijateljstvo osta zanavek?
Gledam dugačku stazu Mlečnog puta.
OPIJAJTE SE...
BAUDELAIRE Charles/Sarl Bodler/
- OPIJAJTE SE -
--------
Opijen uvijek treba biti. U tome je sve: pocetak i svrsetak mudrosti. Da ne osjecate strahovit jaram Vremena, koji vam tisti ramena i prigiba vas zemlji, morate se bez daha opijati. A cime? Vinom, poezijom ili kreposcu - kako vam drago.
Ali opijajte se.
Pa ako se ponekad probudite na stepenicama kakve palace, na zelenoj travi jarka, u sumornoj samotinji svoje sobe, kad je pijanstvo vec malo popustilo ili sasvim proslo, pitajte vjetar, val, zvijezdu, pticu, uru, sve sto bjezi, sve sto jeca, sve sto putuje, sve sto pjeva, sve sto zbori, pitajte koliko je sati.
I vjetar, val, zvijezda, ptica, ura, odgovorit ce vam: "Cas je da se opijate!
Da ne budete mucenici i robovi Vremena, opijajte se bez prestanka!
Vinom, poezijom ili kreposcu - kako vam drago".
--------
BORIVOJ BUKVA
TVOJIM TIJELOM ZENO Tvojim tijelom, zeno, u tebi nalazim poeziju kao spolnost. Dok skidam Izidine velove, upoznaj me i kreni samnom, - petom rijekom. Plavom, vijugavom,zderacicom, sto bez povratka stalno tece... U Rijeci, 21.10.1995.g. ----- BORIVOJ BUKVA KARLOVACKI HARLEKIN Mozda zbog duge kose, uskih, crnih hlaca i crne jakne, zbog lica, mozda ili plavih, dubokih, sanjivih ociju... Ja Harlekin karlovacki, kad krenem ulicom, svatko se okrece. Grubijan nisam, tumaralo nisam, ipak me prozvase sumnjivim! Zanesenjak, veselim se zivotu i cekam nesto novo, danas, sutra, desiti se treba, i bicu na mjestu, prvi, vidjeti prizor kad snijega vise nece biti, u proljece novo cu uci, razdragano cilj moj ludji je no bilo ciji. Cilj moj ludji je. U Karlovcu, 12.04.1970.g.
---- lp, borivoj
|