Poruka za 2. studenoga

         Kad su te prvi put podučavali nešto učiniti, bila je to vožnja auta, učenje plivanja ili sviranja nekog glazbala, svjestan si svakog trenutka, svake radnje koju si učinio. Griješiš, ali nikad ne odustaješ. Ispravljaš te greške i stalno pokušavaš dok ne ovladaš onim što si učio. Onda otkrivaš da više ne moraš razmišljati o svakom pokretu, činiš ga automatski, tečeš s tim i uživaš u tome, jer više ne predstavlja napor. Tako je i s duhovnim životom. Kako on postaje dio tebe, više te ne moram podsjećati da budeš svjestan Mene i Mojeg božanskog prisustva, jer si toga svjestan. Ne moraš se više usklađivati sa Mnom, jer si već usklađen. Sve ti je prirodno poput disanja. U tom stanju znaš da sam u tebi, a ti u Meni i da smo jedno.

e.c.