PREMA NOVOM OBZORJU RAZUMIJEVANJA POLILOŠKOG

(Vesna Krmpotić, ・Portret majke Indije・

Profil, Multimedija, Zagreb, 2013.)

U materijalnoj dimenziji bivstvovanja naše je doba determinirano kompleksnošću raznovrsnih procesa globalizacije.

U duhovnoj dimenziji koja uključuje i sve ono kulturalno, u najširem značenju, zbivaju se multikompleksni procesi planetarne polilogizacije.

Planetarizaciju kao polilogizaciju treba problematski artikulirati različito od onog globalizacijskog, iako čine životnu cjelinu našeg vremena.

Fenomenologija polilogizacije implicira višeglasje/mnogoglasje svih duhovnih tradicija, kultura, filozofija, religija čovječanstva, susretanje, prepoznavanje i zajedništvo različitih duhovnih i kulturnih svjetonazora, vrednota, duhovnih iskustava ・ i ima dublje I univerzalnije značenje od dijaloškog.

Dijaloško je integralni dio poliloškog.

・Govor o Drugom・ I ・Govor Drugog・ postaje zbilja planetarnog u jednom novom, univerzalnom značenju polimodalnosti svih duhovnih tradicija.

Ono što je kroz duhovnu I kulturnu povijest nama znanog čovječanstva uvijek bilo dijaloške paradigme - sada postaje poliloško.

Ne radi se više samo o dodirima I/ili srazu različitih civilizacija I prožimanju različitih kultura.

Zbiva se planetarni novum.

Dosad se primarno ono dijaloško sagledavalo u kontekstu Zapad/Istok ili Istok/Zapad intendiranju.

Primjenjivane su I različite metode filozofsko/duhovne atribuirane hermeneutike.

Tako metoda kontrastiranja ili metoda kompariranja ・ najčešće kao jedinstveni kontrastivno/komparativni pristup (npr. Veljačić).

Ili paradigma univerzalnosti (Jaspers); još ranije filozofikacija Istočnog u cjelini kroz određenja metafizičke tradicije zapadnjačke filozofije (Schopenhauer, Nietzsche) ili Hegel.

Bilo je to ono pred-poliloško filozofsko-duhovno u modusima određenih filozofskih koncepcija ili sustava mišljenja.

Sada u planetarnoj dimenziji polilogizacije u prvi plan dolaze dvije nove ・metode・.

One su mnogo više od metoda određene discoursima gnoseologije/epistemologije.

Zo supristupi homogenizacije I metanoizacije.

Ono što smjera METANOI ljudskog u božansko, uzlazu prema supramentalnosti (Aurobindo), pripada u spiritualnu fenomenologiju procesa guruizacije I avatarizacije.

To je izuzetno značajno u dimenziji polilogizacije.

Počelo je krajem 19 stoljeća dolaskom duhovnih učitelja na Zapad.

Tu su I začeci poliloške suvremenosti/budućnosti.

Metoda homogenizacije uključuje u sebe I metode kontrastiranja/kompariranja ali je I korak dalje.

Djelo ・Portret majke Indije・ prezentira primjenu te metode koncipiranu paradigmatski unutar duhovno-filozofskih kategorija jedinstvenosti, prvorođenosti, samosvojnosti, svevremenosti I jednosti.

Knjiga uvodi u područje poliloške sveprisutnosti elemenata jedne jedinstvene duhovne I kulturne tradicije/tradicija Bharata-varše.

Raznovrsne teme/fragmenti te tradicije artikulirani su na izuzetno stručan način.

Vesna Krmpotić kao znalac sa Izvora govori jezikom Izvora.

Najviša vrijednost toga jest bliskost njezine duhovne osobnosti I kazivanja sa značenjem metanoizacije.

Nadilazi ravan ・informiranja・ ili upoznavanje kroz znanje.

Autorica je učenica Sathya Sai Babe, Maha-Avatara, Sikaznika kali-yuge, učenica u najdubljem duhovnom značenju urastanjem osobne duhovnosti u duhovnost Istine Avatarstva.

Sai je Sad-guru našeg doba.

Autorica je I najznačajnija poetesa na ovim našim prostorima, jedinstvena svojim duhovnim pjesnikovanjem.

Još nešto značajno.

Preporučujemo hrvatskim jezikoslovcima da istražuju književni opus pjesnikinje u modusu bogastva novih jezičnih izraza kojima obogaćuje hrvatski jezik, ne samo u ・tehničkom・ značenju, već tradicijskom I duhovnom.

Upućujemo na bogospjev ・Bijela Kula・.

U slikarskim likovnim umjetnostim,a, naročito portretiranju, postoji tehnika kroki-crteža.

Uobičajeno, kroki je faza pripreme ali I savršenog načina crteža, I portreta.

Vrhunski majstor u portretiranju kroki-perfekcionizmom postiže I savršenstvo likovnog izraza.

Nešto slično kao haiga u komponiranuu haiku trostiha.

Tako autorica duhovnim ・krokiziranjem・ ・portretira・ bezmjernost tisućolikosti bharatske duhovne tradicije I života.

Po tome je I ona jedinstvena u modalitetima različitosti pristupa toj izuzetnoj duhovnoj arei Istoka.

Ono poliloško in nuce ne primarizira nijednu duhovnu tradiciju u odnosu na druge u pluriverzumu decentralizirane subjektne etnocentričnosti I ethno-topiji, već integralno pripada ozbiljenju pune vrijednosti originernosti I digniteta svake duhovne I civilizacijske posebnosti.

Pradrevnost sanathanadharmičke jedinstvenosti obvezuje na artikulaciju svakog posebitog temata ili prikaza.

Autorica neprestanoupućuje na to, slijedeći Saiev bogonauk.

Time nadilazi svaku znanstvenu ili filozofsku aproksimaciju koja teži ・konačnosti・ I ・potpunosti・ znanja o onom što nadilazi dimenziju znanstvenog I filozofskog uma.

Potpuno ispravno ukazuje na veličinu I istinosnost drevnosti vedskog I prevedskog corpusa znanja I duhovnih iskustava.

To Znanje jest I vraćanje Izvora u ljudski svijet ・ tako posredno poliloški I kroz načine koji homogeniziraju suvremenu duhovnost.

U susretu razlika u poliloškom zajedništvu s Drugim, ・Indija je guru svim drugim kulturama・, čime se artikulira I pitanje primogeniture u onom duhovnom svake pojedine tradicije.

Tu je I pitanje perenijalnosti I svega onog što konstituira obzorja suvremene duhovnosti.

Od prvih gradova Saraswati civilizacije I onih ranijih u rađastanskoj pustinji Tara, pa sve do danas

・preko・ dolaska Arja ・ traje kontinuitet kroz sve povijesne diskontinuitete jedne primordijalne duhovnosti koju možemo signirati k roz ・evolutivnost ・ tantra/yoge sve do naših dana.

Tako I sa znanošću, umjetnošću etc.

To treba neprestano imati u vidu kada se govori o spiritualnoj dubini I telosu bharatskih tradicija.

・Vede su bile početak ljudske potrage za istinom・.

Ali, I još ranije!

Pjesnikujući, autorica to implementira bogospjevom.

・Temeljna misao atman-brahman je u srcima kao sjeme, a kao krošnja nad kontinentom・ - mi bi dodali- svijetom.

Mnogo pitanja otvara nova pitanja ・ tako npr. o brahmi pismu, o ・odnosu・ tog pisma I sanskrta, o upanishadama ne kao ・teološkom razmišljanju već iskustvu duhovnog života・ (Tagore) etc., o njima kao ・Božjem šapatu čovjeku・ (Sai) etc.

Posebnu vrijednost ima I ・portretiranje・ velikih duhovnih osobnosti te tradicije (Gandhiji, Tagore, Vivekananda, Vinoba Bhave I drugi).

Tom odabiru svakako bi trebalo dodati I Aurobinda I još neke.

Artikulirajući unikatnost I izvornost vrednota indijskih duhovnih tradicija, autorica se drži povijesne I duhovne ・činjeničnosti・ I ne romantizira kao nekada u vrijeme Schopenhauerovih učenika.

Temeljitošću prikaza in modo ・krokiziranja・ ukazuje na primjenu metode homogeniziranja koja ima posebnu polilošku validnost.

Panditizam znanstvene akribije analitičkog uma pokazuje se preuskim I podložnim ograničenjima teorijskog discoursa, u indologiji I srodnim znanostima.

Poliloška dimenzioja suvremene duhovnosti svoju najvišu mogućnost ima u ・metodi・ metanoizacije ali I spomenuta knjiga tome je na tragu.

Uvažavanje njezine vrijednosti I dometa tek dolazi.

　

dr. sc. Jadran Zalokar

U Rijeci, na vidikovcu, mjeseca srpnja 2013. godine