Zrcalo odražava istinu, iskrenost, čistoću, jasnoću, te tajne srca i svijesti, a kao nosilac izuzetno bogate simbolike u poretku znanja koristilo se za proricanje  još od vremena kad je prvi čovjek ugledao svoj odraz na mirnoj površini vode. U mnogim kulturama zrcalo je bilo sveti predmet. Analogija voda-zrcalo sugerira osvješćivanje nesvjesnog (voda) u igri svjetla i odraza koje tvore pojavni svijet. No sa zrcalom treba oprezno da nam se ne dogodi da poput mitskog Narcisa ostanemo zarobljeni u svom vlastitom odrazu.

 

Znati unaprijed hipotetičnu budućnost, pogotovo ako je sadašnjost mučna i neshvatljiva, pokreće mnoge ljude u potrazi za odgovorima. Svako ljudsko biće nosi u sebi neutoljivu žeđ i čežnju za Božanskim, za Sveznanjem, koja je prisutna i kad nije svjestan što ga to razdire. To je ista ona nezajažljiva potreba koja je nagnala prve ljude, Adama i Evu da kušaju jabuku sa drveta znanja. Potraga za tim znanjem se služi mnogim instrumentima i tehnikama, a čarobno zrcalo je samo jedna od njih. U širem kontekstu, svaka tehnika divinacije je to čarobno zrcalo.

 

Pri tom je zrcalo simbol stvorenoga koje odražava stvaralački Um. Čovjek i Bog su u uzajamnom položaju dvaju zrcala, jer je čovjek stvoren «na sliku i priliku Tvorca», ali i čovjek i čovjek su u istom položaju. Ogledamo se u drugima i oni u nama, bili mi toga svjesni ili ne bili. Ako smo mi slika u Božjem oku, onda se i Bog odražava u zrcalu naše duše. Isto tako ja se odražavam u tebi, ali i ti u meni. Zrcalo najbolje ilustrira povezanost i uzajamnost svih stvari. No, zrcalo mora biti kristalno čisto (čistoća duše i namjere) da bi slika koju iščitavamo bila istinita. Prljavo i zamrljano zrcalo nam daje iskrivljene uvide ili ih potpuno onemogućava. U pjesmi «Zrcala su nepouzdana» poetski iskaz ilustrira upravo tu nemogućnost jasnog uvida u stvarnost:

    

     ZRCALA SU NEPOUZDANA

 

     Ogledam se u očima

     slučajnih prolaznika,

     površnih znanaca,

     dobrih prijatelja.

 

     Ogledam se pomno.

     Tražim sebe,

     istinitu.

 

     Vidim samo sjene,

     groteske.

 

     Uplašena i neprepoznata,

     povlačim se.

 

     Zrcala su moja

     nepouzdana, zamagljena,

     zamrljana i zaprljana.

 

     Zamagljena

     vlastitom patnjom,

     zamrljana tragovima suza,

     zaprljana egoizmom

     i svim zalima usputnim.

 

Eto, kad se dogodi da nam životne patnje zamagle i zastru vidik korisno je zaviriti u čarobno zrcalo, osvijestiti gdje smo se našli i kuda idemo. Uvidjeti zašto nam se neželjene situacije ponavljaju, znači početi mijenjati svoju sudbinu, znači preuzeti svoj dio odgovornosti za ono što nam se događa, jer je jedna od velikih istina (o kojoj se premalo govori) da nismo igračke u rukama slijepe sudbine. Prije svega trebamo osvijestiti koliko sami doprinosimo i pomažemo slijepim silama usuda.

 

Moje čarobno zrcalo je Arhetipski kotač u kojem klijent/ica vođeni svojim unutarnjim iskustvom (koje često nisu u stanju verbalno izraziti, jer su istraumatizirani) svjesno izabiru određene arhetipske simbole koji postavljeni u međusobne suodnose tvore zrcalnu sliku i traume i razrješenja. Bit je u tome da identičnu sliku vidi i terapeut i sam pitač koji se s tim suočava kao sa svojim odrazom u kristalno čistom zrcalu koje odražava stvarnost onakvom kakva ona jest bez uljepšavanja, ali i bez pogoršavanja. Takva je priroda zrcala. Ono nema svoje stvarnosti, ali nepogrešivo šalje odraz naše stvarnosti.

 

Pogled u čarobno zrcalo je uvjek otrežnjujuće i osvješćujuće iskustvo. Nakon arhetipske analize sva zavaravanja i samozavaravanja se rasplinjuju kao jutarnja magla na suncu, a pitač, probuđen u novoj svjesnosti kreće stazom promjene ka ostvarenju sretnog čovjeka.