Aura simbolizira i kozmičko jaje iz kojeg su potekli svjetlost i život.

Aureolu ili halo moguće je opisati kao nadmoćan oblik aure. Riječ je nastala od latinske riječi aureola ("zlatna kruna") i odnosi se na pozlaćeni krug svjetlosti ili zrak iznad ili iza glava anđela i svetaca na religioznim umjetničkim djelima u kršćanskim crkvama zapadne i istočne Europe. Aura se temelji na bestjelesnom, eteričnom, ali ipak prirođenome načelu koje je zajedničko svim živim bićima, dok je aureola po prirodi božanska i posvećena, te potječe od nadmoćnih sposobnosti uma i duha. Pojam aure i aureole moguće je usporediti s čakrama (središtima energije) koje tvore temelje doktrine joge. Aura odgovara glavnim čakrama, kojih je šest, a smještene su duž leđne moždine. Aureola odgovara sedmoj čakri koja se nalazi iznad tjemena.

Čini se da su neki ljudi u stanju vidjeti auru, pa je opisuju kao zgusnutu elektromagnetsku energiju koju stvaraju vitalne funkcije pojedinca i koju je moguće znanstveno prikazati i fiksirati uz pomoć radiografije i spektrografije. Na tome se polju trenutno provode istraživanja, a znanstvenici se nadaju da će jednoga dana moći otkriti i različite zone boja, pa tako i vitalne i organske snage i slabosti svake pojedine osobe. Čini se da su u prošlosti liječnici uvelike koristili tu pojavu kako bi postavili točnu dijagnozu i spravili lijekove.

(D. Colin)