Prošlo je već desetak dana i život u korablji polako prelazi u kolotečinu i dosadu. Svi su nervozni i htjeli bi van. Kiša pada i pada, ljudi postaju depresivni. Naša Elyca je odlučila napustiti korablju. Svi su oko nje i nagovaraju je da ne posustaje, neće kiša vječno. Ma da, ona želi u Split na svoju rivu i grintavo odgovara svima. Nije zadovoljna sa kavom jer to nije Lavazzza i naravno prijeti srkanjem, nema njene Tarje, nema odlazaka na putovanja a njena guza se voli kretati u svim smjerovima, a nećeš mi ti kretanja s prvog na četvrti kat. Složila je kiselu facu i traži barku da se vrati kući. Vođa sad prijeti i njoj sankcijama pa se jadna povukla u kut i grinta sebi u zube. Ali imamo još jednu nesretnu na korablji a to je shadow. Ni ona se ne voli dugo udaljavati od kuće, muči je nostalgija i ljubav prema metropoli a i Davor joj negdje nestao u cijeloj pomutnji pa na kraju izostala joj je od nezadovoljstva i inspiracija. I ona pod svaku cijenu želi kući. Nad našu korablju nadvila se sjena nezadovoljstva. I tako njih dvije smišljaju plan „Kako pobjeći iz korablje“, pa što bude da bude. Spušta se noć, mračna duga i neizvjesna…..

…..nastavit će se……