Bio je to lik čije postupke i djela je bilo teško slijediti. Što god da mu dodijelite da radi on obavlja sa takvom mirnoćom da se pitate je li on sa naše planete. Ja kao pripovjedačica prvi put zapinjem i ne znam kako dalje a to znači da sam zapela na dzorku. I pogledajte samo njegov avatar i sve će vam biti jasno….peace……mir….bonaca…..i izgleda kao da njegov mir ne može ništa uzdrmati. No, ja ne bi bila pripovjedačica kad ne bi bar pokušala, jer njegov mir budi u meni lagani nemir ili je to sam čežnja za tim da jednog dana i ja postignem to savršenstvo.

I tako, odlučeno je da se dzorko zaljubi, ozbiljno, i da plamen ljubavi poremeti njegov mir. Jer kakva bi to onda bila ljubav, ljubav nije mirna pogotovo kad nisi sigurana da li ti je uzvraćena. A zaljubio se dzorko u našu zemlju u trenucima dok je plamen svijeće dogorijevao a zemlja izgovarala neke od svojih najljepših pjesama i dok su na njenim trepavicama treperile suze ganuća…..u tim trenucima dzorko je izgubio mir ( je li tako dzorko?, molim te priznaj da je tako). Tepa on njoj doduše prekrasnim riječima, mila, predraga, mudra itd. ali to nije to, govori dzorko to i drugima i sad ne zna zemlja da on gaji prema njoj dublje osjećaje. Retorika ljubavnog žara morala bi biti malo dublja ili kako da kažem malo žešća. A naša zemlja nema baš povjerenja u muški rod, dosta je nepovjerljiva jer opečena i na hladno puše.

I tako se dzorko muči kako izgovoriti to što nije u stanju izgovoriti i pita se hoće li biti odbijen jer nije lijepo biti odbijen. U tim čudnim trenucima dok on razmišlja o svojoj zemljici i stišće kormilo u svojoj ruci, njegove misli plutaju nekim nepoznatim prostranstvima, kormilo skreće sa kursa. I dobro da je tako jer će nas sudbina odvesti na jedno mjesto odakle će na naš brod ući još dvoje ljudi.

…..nisam više sigurna hoće li se nastaviti…..

PS. dzorko, molim te makar na jedan dan promijeni avatara u oluju, jer ne zaboravi ti si se zaljubio i u tebi više nije mir…J