Nova organizacijska shema: dzorko je unaprijeđen u kormilara, gemini postala vrtlarica,mkrmar i kaja osim molitva uhvatile se metle i kuhanja,mgracan i borivoj od sada će  timariti životinje a irida stoji nevidljiva u košari na jarbolu.

A dogodilo se nešto što samo pripovjedačica u ovom trenutku zna, a to je da su 3 osobe prokrijumčarile na brodu svoje mezimce iako je vođa to strogo zabranio. Ajmo ih nabrojiti. Ivana –  kosa iz njenog vrta u Rijeci, mkrmar –  bubamare sa dedinog imanja, Elyca –  pekinezericu imenom Tarja. Mudro su šutjele iako su svaki dan slušale druge osobe kako spominju sa žaljenjem svoje napuštene ljubimce.

I jednog dana u uskom i mračnom hodniku naše korablje dogodio se susret između borivoja i Tarje. Kao ukopan ostao je borivoj jer učinilo mu se da je to njegova Mrvica. I reče borivoj, Mrvice, jesi li to ti?. Nisam, odgovori Tarja…?....Zar ti govoriš, od kad životinje govore?...( ajme koji tip), pomisli Tarja, .I reče Tarja, kad si čuo da životinje mogu govoriti. Ali ja tebe čujem,reče borivoj, nisam valjda postao sv. Franjo. Zakoluta Tarja očima jer uopće nije imala volje s njim govoriti i žurilo joj se obaviti nuždu a ovaj Dr. Doolittle je zadržava. A čija si onda, upita boro, i odgovori Tarja ponosno – Elyčina. Tako znači, razjari se borovoj, netko je ipak unio ljubimce a ja svoju Mrvicu ostavio u Rijeci, i sad je ko zna gdje. Čula Elyca da se nešto čudno zbiva na hodniku pa poletje da vidi i povika, Tarjaaaaaa…..a Tarja uzvrati…..Elyceeee, spasi me, ali bilo je kasno. Otme boro Tarju i prekrsti je imenom Mrvica. Ne moram ni reći da je Elyca dugo plakala i preklinjala boru da joj vrati mezimče. Od bore ni glasa. Moramo li ovdje napomenuti da je Tarja bio pas čiste i blistave dlake, razmažena od svoje gospodarice ko malo dijete. Spavala je na kauču a kakila na engleskoj travi. I bila je naučena da joj se sve želje ispunjavaju. Ali sada je u borinim rukama i tko zna kako će on s nom.

…….nastavit će se…..