Vratimo se malo na ono slavno ukrcavanje u korablju na mjestu zvanom Olimp. Ušlo je tu podosta novih nickova ili ti  likova i nećemo sad pojedinačno o njima jer koliko je to važno pokazati će vrijeme. I sjećate se valjda još uvijek onog mog susreta sa starom Pitijom. E sad, ne znam kako da vam ovo kažem što nježnije, ali…..nakon što sam ja napustila to proročko mjesto, nakon mene su došli još neki ljudi, neki sa korablje već poznati stari likovi a bogami i neki novi. Podmiti su staru vješticu paketićima sušene trave, i tako za dva dobra dima sredila im je da postanu klonovi, duplići. No tako vam je to , ništa to nije strašno, nema toga samo na našoj korablji, jednom kad se budemo iskrcali na kopno, a hoćemo, obećavam, znati ćete da sam bila u pravu kad vam kažem…..dupli u tijelu – dupli u srcu i duši. Imajte razumijevanja jer nesretni su to likovi. Tako, dajmo im malo podrške…..podržimo ih u tome da se riješe svoje duple slike.

Jedina poštena u stvaranje svoga duplića bila je shadow, ona je odmah našem vođi rekla što je napravila i odlučila ući na korablju sa sjenom svoje sjenke ( jadranka 1957). Vođa se malo opirao tome, kao nema dovoljni mjesta, hrane, samo nam još duplikati fale…..ali shadow ko shadow, kad nešto naumi ne odustaje, pa je rekla ovo: slušaj me vajrane, na ovoj bedastoj korablji nema niti jednog pametnog čovjeka, ona jedina što je valjala je likvidirana, nemam s kim pričati, nema mi Davora, nema me ko grliti. Odlučila sam sve to raditi sa samom sobom, zato miči se da prođemo ja i moja sjenka. Ej, to se zove iskrenost. E sad, rado bi vam rekla tko se tajno klonirao i kako, ali ne smijem, uglavnom, korablja je takva otplovila dalje a naši pošteni korabljani nisu ni slutili kakve ih nedaće čekaju na putovanju.

I dok su tako nesmetano plutali, sa osmatračnice DeVeT je povikao…. još jedna korabljaaaaa…..vođa je uznemireno zapitao….koja zastava se vijori na njoj…..hm, ček da vidim…..ima više zastava, strana i naša, rekao je DeVeT….ali samo da znaš vajrane vidim neke iste likove na njoj i na našoj korablji, kao da su poduplani…i čekaj još nešto vidim….jedan mali čamac nam se približava a u njemu….zaboga da li je to srce??....da srce je to….nošena dobrim vjetrom, napuhalo se njeno bijelo  jedro na kojem je napisala velikim plavim slovima….VRAĆAM SE KORABLJO TEBI…..vođa je samo teško uzdahnuo uhhhhhh i rekao …..spuštaaaaj rampuuuuu….