Žene koje su stvarale povijest – Frida Kahlo 

Autor: Va.M.

Neki detalji iz Fridina života nisu do kraja poznati, što vjerojatno i nije toliko bitno, jer njezine slike su odraz njezina života koji je nije nikad mazio

Njezine slike odražavale su sve što se događalo u njezinom kratkom, teškom i prilično tragičnom životu, no to je ono što još više daje vrijednost njezinim slikama. Njezin surealizam u slikanju pun je alegorijskih elemenata, emocija koje je proživljavala, kulturnog nasljeđa iz kojeg je proizašla, a to je kršćansko i židovsko nasljeđe, te meksičko, indijansko i njemačko.

Radovi Fride Kahlo tek su 80-ih prošlog stoljeća doživjeli punu afirmaciju, jer za vrijeme života bila je manje poznata kao umjetnica, a više po svojem burnom braku s jednim od najvećih meksičkih umjetnika Diegom Riverom. Neki detalji iz Fridina života nisu do kraja poznati, što vjerojatno i nije toliko bitno, jer njezine slike su odraz njezina života koji je nije nikad mazio. Danas, njezini radovi su dio kolekcija mnogih nacionalnih muzeja. Ona je žena koja je stvarala povijest.

Rođenje, bolest i nesreća

Magdalena Carmen Frieda Kahlo y Calderon ili kasnije poznata kao Frida Kahlo (de Rivera) rodila se 6. lipnja 1907. godine u Meksiko Cityu točnije u Plavoj kući (La Casa Azul) koja se nalazila u malenom gradiću Coyoacán, smještenom tik do glavnog grada. Kasnije je tijekom života navodila da se rodila 7. lipnja 1910. godine, ali ne zbog vlastite taštine kako bi sakrila stvarne godine, nego je željela da njezina godina rođenja bude godina kada je započela meksička revolucija ili godina kada je „rođen“ moderni Meksiko.



Frida s ocem i sestrama 1911. godine


Bila je treće od četvero djece njemačkog imigranta Guillerma Kahla (Carl Wilhelm Kahlo) i Matilde Calderón y Gonzalez, španjolskog i indijanskog porijekla.  Fridu, na žalost, život od same mladosti nije mazio, pa je 1913. godine kada je imala samo šest godina oboljela od dječje paralize, zbog čega joj se nakon toga desna noga i stopalo nisu razvijali proporcionalno s ostatkom tijela – noga bila je mnogo tanja, a stopalo malo i deformirano.

Upravo je to jedan od razloga zbog čega je cijelog života nosila duge, šarene i životopisne haljine i hlače. Postoje nagađanja da je rođena sa deformacijom spinom bifidom, koja je isto tako mogla utjecati na razvoj njezine kralježnice i nogu.





No, ono što je iz korijena promijenilo njezin tijek života bila je tramvajska nesreća koju je doživjela s 18. godina. U biti pravo je čudo što je preživjela slomljenu kralježnicu, slomljenu prsnu kost, slomljena rebra, slomljenu zdjelicu, 11 prijeloma na desnoj nozi, slomljenu i dislociranu lijevu nogu i dislocirano rame i vjerojatno najgoru ozljedu. Naime,  željezna šipka probila joj je abdomen i maternicu, zbog čega su njezine tri trudnoće završile pobačajima.  

Tri mjeseca cijelo tijelo bilo joj je u gipsu te je trpjela strašne bolove. Iako se s vremena oporavila od nesreće i počela hodati, tijekom cijelog daljnjeg života s vremena na vrijeme trpjela je jake bolove, zbog čega je znala završiti u bolnici ili nije mogla ustati iz kreveta po mjesec dana. Također, zbog nesreće tijekom života išla je na 35 operacija kralježnice, desne noge i stopala.



Već u bolnici oslikala je svoj gipsani "korzet"


Politička angažiranost i počeci slikanja

Frida je prije nesreće željela postati liječnica, pa je 1922. godine upisala prestižnu meksičku školu Preparatoria, gdje nije bilo mnogo žena, a ubrzo je postala pripadnica političke i literarne grupe nacional-socijalista, te se zaljubila u njihovog ideološkog vođu Alejandra Gómeza Ariasa. U to vrijeme bila je svjedok žestokih oružanih borbi u Mexico Cityju koje su bile nastavak velike meksičke revolucije. U to vrijeme Frida je još uvijek nosila njemačku inačicu imena Frieda, te ju promijenila u Frida, a kao godinu rođenja počela je navoditi 1910. godinu.

Za vrijeme školovanja, Frida je pomagala svoje ocu, profesionalnom fotografu, razvijati fotografije u njegovom studiju, što joj je kasnije pomoglo u umjetničkoj karijeri. Također, u to vrijeme počeo se razvijati umjetnički pokret muralizam, čiji je začetnik bio Diego Rivera, za kojeg je Frida tada prvi puta čula.





Nakon nesreće 1925. godine Frida je ostavila studij medicine i započela slikati i to ponajprije kako bi ispunila vrijeme oporavka od nesreće kada je bila prikovana uz krevet. Vrlo je često slikala autoportrete što je ona komentirala: „Slikam sebe jer sam toliko često sama i zato što sam predmet koji najbolje poznajem.“

Njezini autoportreti kojih je sveukupno 55 ocrtavali su njezina psihička i fizička stanja kroz koje je prolazila u životu, a oni su bili puna boli zbog operacija, spontanih pobačaja, ljubavnih problema u braku i strastvenih afera.
Frida je govorila „Nikad ne slikam svoje snove. Slikam svoju realnost.“





Njene slike bile su protkane meksičkim kulturnim nasljeđem, slikane su živim bojama i dramatičnim simbolizmom, pa se primjerice nerijetko na njezinim slikama pojavljuju majmuni koji su u meksičkoj mitologiji simbol požude. Također, na njenim slikama nerijetko se mogu naći kršćanski i židovski simboli. Njezina dijela prvi puta su izložena u Meksiku tek 1937. godine na skupnoj izložbi u „Galeriji umjetnosti“ Sveučilišta u Meksiku.

Na poziv francuskog pisca i pjesnika Andrea Bretona odlazi u Pariz, gdje je imala uspješnu izložbu, pa je čak Louvre otkupio jednu njezinu sliku s izložbe. Njen uspjeh bio je još veći jer je njezina slika bila prvo umjetničko djelo meksičkog umjetnika koje je kupio Louvre u 20. stoljeću.



Njene dvije najpoznatije slike su "Dvije Fride" i "Autoportret s ogrlicom od trnja"


Ljubav njenog života

Osoba koja je sigurno najviše utjecala na njezin privatni, ali umjetnički život je njezin suprug i poznati umjetnik Diego Rivera. Upoznali su se kada ga je Frida kao mlada umjetnica zamolila za savjet i pomoć u slikanju, s obzirom da bila obožavateljica njegovih djela.

Diego je odmah prepoznao njezin talent, a njihovo prijateljstvo vrlo brzo se razvilo u strastvenu ljubavnu vezu, te su se vjenčali 1929. godine kada je Frida imala 22. a Diego 43. godine, čemu se najviše protivila Fridina majka. S obzirom da su oboje bili vrlo temperamentni i zbog činjenice da su se oboje vrlo lako upuštali u ljubavne afere s drugim osobama, njihov brak je bio pun svađa i trzavica. U nekoliko navrata živjeli su u SAD-u, gdje je Diego dobivao poslove slikanja murala.  



Diego Rivera bio je najveća Fridina ljubav


Frida je bila biseksualka, pa se nerijetko upuštala u veze i s muškarcima i sa ženama, među njima je bila i Josephine Baker, američka plesačica, pjevačica i glumica.

Diego je priznao da je tolerirao njezine veze sa ženama, ali da je na njezine veze s muškarcima bio ljubomoran. Ono što je okončalo njihov brak je bila Diegova nevjera i to sa Fridinom sestrom Cristinom, zbog čega je Frida pobješnjela. Razveli su se nakon 10 godina braka, no godinu dana poslije ponovno se oženili. No, ni njihov drugi brak nije donio nikakve promjene, pa su živjeli u odvojenim dijelovima kuće, Frida se upustila u aferu s američkim kiparom Isamu Noguchijem.



Jedna od Fridinih ljubavnica je bila i Josephine Baker

Nikako se ne smije zaboraviti niti njihova aktivna uloga u komunističkom pokretu, pa ne čudi što su u svoj dom primili i poznatog ruskog revolucionara i vođu Crvene armije Leona Trotskog, koji je zatražio azil u Meksiku bježeći pred Staljinovim režimom. Frida je tijekom 1937. godine bez obzira na prisutnost njegove žene, imala s njim ljubavnu aferu, a samo tri godine poslije bio je ubijen njezinom gradu Coyoacánu, no u drugoj kući u kojoj je živio.

Tijekom 1928. godine Frida je upoznala poznatog fotografa Nickolasa Muraya, s kojim je održavala povremenu ljubavnu vezu sljedećih 10 godina.  


Frida i njen sokol ljubimac 1939. godine


Tragičan kraj

„Nadam se da je izlaz sretan – i nadam se da se neću vratiti –Frida“, bile su riječi koje je Frida Kahlo napisala u dnevnik samo nekoliko dana prije svoje smrti. Umrla je 13. srpnja 1954. godine s navršenih 47. godina života. Službeni uzrok smrti bio je plućna embolija, no zbog njezinih riječi sumnja se da se slučajno ili namjerno predozirala, no nikada se neće točno znati jer nije bilo autopsije.

No, činjenica je da je posljednjih godinu dana bilo vrlo bolesna. Zbog gangrene joj je amputirana desna noga do koljena, te je preboljela upalu pluća koja ju je izrazito oslabila.





Diego je kasnije u svojoj autobiografiji napisao kako mu je njezina smrt bila najgori dan u životu i da je na žalost tek tada shvatio da mu je najljepši dio života bila ljubav prema Fridi.

Diego je umro samo tri godine poslije, a njegova posljednja želja mu je bila da njegov pepeo bude pomiješan sa Fridinim te da urna bude pohranjena u La Casa Azul, no njegova supruga (s kojom se oženio godinu dana poslije Fridine smrti) i njegove dvije kćeri nisu ispunile njegovu želju.

Do današnjeg dana samo Fridin pepeo nalazi se u urni u njezinom domu La Casa Azul u gradiću Coyoacán, koji je 1958. pretvoren u muzej posvećen Fridi.





Izložbe

1931. godine – Fridina prva izložba na "Sixth Annual Exhibition of the San Francisco Society of Women Artists", gdje je izložena njena slika „Frieda i Diego Rivera“.

1937. godine – Fridina prva izložba u Meksiku. Četiri slike izložene se na grupnoj izložbi u „Galeria de arte“ u Meksičkom nacionalnom autonomnom sveučilištu.

1938. godine – Fridina prva samostalna izložba koja je održana u New Yorku u „Julien Levy Gallery“, gdje je izloženo 25 njezinih slika, od čega je polovica prodana.

1939. godine – Skupna izložba u Parizu pod nazivom „Mexique“ u „Colle galeriji“, gdje su izložena njezina djela zajedno s drugim djelima meksičkim umjetnika. Jednu od njezinih slika pod nazivom „Okvir“ je kupio muzej Louvre.

1940. godine – Frida izlaže u Galeriji moderne meksičke umjetnosti, zatim u „Palace of fine art“ u San Franciscu, te u njujorškom Muzeju suvremene umjetnosti.

Tijekom sljedeće četiri godine Frida je izlagala na brojnim skupnim prestižnim izložbama u New Yorku, Philadelphiji, Meksiku...   
(vam)

zena.rtl.hr