Uvod

Stvarnost u nepoznatom obliku

Ljudi su od pamtivijeka primjećivali da se svijet ponaša dvojako. S jedne strane, sve što se događa na materijalnojrazini manje-više je jasno i objašnjivo s gledišta zakona prirodnih znanosti. No, s druge strane, kad se treba susresti sduhovnim pojavama, ti zakoni prestaju vrijediti. Zašto se različita očitovanja stvarnosti nikako ne uspijevaju ujediniti ujedan znanstveni sustav?

 

Dobivamo neobičnu sliku: svijet kao da se igra skrivača s čovjekom, ne želeći otkriti svoju izvornu bit.Znanstvenici ne uspijevaju otkriti zakon koji objašnjava jednu pojavu, a već se javlja druga koja se ne uklapa u okvireprijašnjeg zakona. I ta potraga za istinom, koja iščezava poput sjene, neprestano traje. No zanimljivo je da svijet neskriva svoje pravo lice - on još i spremno prihvaća lice koje mu pripisuju. 

Tako je u svim granama prirodnih znanosti. Na primjer, ako zamislite objekt mikrosvijeta u obliku čestice,obvezno ćese pronaći eksperimenti koji to potvrđuju. Ali ako se pretpostavi da to nije čestica, nego elektromagnetski val, svijet neće početi prigovarati i drage će se volje očitovati na odgovarajući način.

S istim uspjehom svijetu možemo postaviti pitanje od kakve se supstancije sastoji - od materije koja ima masu? Ion će odgovoriti potvrdno. A možda se ipak radi o energiji? I opet će odgovor biti potvrdan. Kao što znamo, u vakuumu se odvija neprekidan proces stvaranja i anihilacije mikročestica – energija se pretvara u materiju i obratno.

 

Ne treba opet pitati svijet što je bilo prvo: materija ili svijest. On će jednako lukavo mijenjati svoje maske,pokazujući nam onu stranu koju želimo vidjeti. Predstavnici različitih teorija međusobno se svađaju dokazujući suprotnagledišta, ali stvarnost donosi ravnodušnu presudu: svi su oni, u biti, u pravu.

Dakle, svijet ne samo da izmiče već se i slaže, drugim riječima, ponaša se kao ogledalo. U njemu se doslovnoodražavaju sve naše pretpostavke o stvarnosti, ma kakve one bile.

No što onda dobivamo: jesu li svi pokušaji da objasnimo prirodu stvarnosti uzaludni? Jer svijet će se uvijek složitis onime što o njemu mislimo i istodobno stalno izbjegavati izravan odgovor.

 

Zapravo je sve puno jednostavnije.Ne treba tražiti apsolutnu istinu u zasebnim pojavama svestrane realnosti. Treba samo prihvatiti činjenicu da je stvarnost slična dvostranom ogledalu - ima dvije strane: fizičku, koju možemodotaknuti rukama, i metafizičku, koja se nalazi izvan granica percepcije, ali ne i manje objektivnu.

U današnje se vrijeme znanost bavi onime što se odražava u ogledalu, a ezoterija pokušava pogledati ogledalo sdruge strane. I u tome je sav njihov sukob. Unatoč tome, što se skriva ondje, na drugoj strani dvostranog ogledala? 

Transurfing kao ezoterično učenje daje jedan od mogućih odgovora na to pitanje. Na toj strani ogledala nalazi se prostranstvo varijanti – informacijska struktura u kojoj se čuvaju scenariji svih mogućih događaja. Broj varijanti jebeskonačan kao što je beskonačna količina mogućih položaja točke na koordinatnoj mreži. Ondje je zapisano sve što jebilo, što jest i što će biti. 

To znači da pristup prostranstvu varijanti otvara i mogućnost vidovitosti. Problem je samo u tome što postoji nebrojena količina varijanti, pa je moguće vidjeti i događaje koji se neće realizirati. Upravo zbog toga vidovnjaci nerijetko čine pogreške u svojim prognozama, budući da možemo vidjeti ono što se nikad nije dogodilo i ono što senikad neće dogoditi.

U tom pogledu možete biti mirni - vaša budućnost nije nikome poznata budući da nitko nije u stanju odreditikoja će se varijanta stvarno realizirati. Točno tako: ne postoji jamstvo da ste u snu vidjeli upravo onaj sektorprostranstva koji će biti utjelovljen u zbilji.

Znate li što je zaista odlično? Ako budućnost nije sudbinski predodređena, znači da uvijek ostaje nada da će biti bolje. Zadaća transurfinga nije u tome da se sa žaljenjem osvrćemo na prošlost ili sa strahom gledamo u budućnost, već da svjesno oblikujemo svoju stvarnost.

Moglo bi se pomisliti da je u to teško povjerovati. Gdje je smješteno prostranstvo varijanti? Kako je takvo štouopće moguće? S gledišta naše trodimenzionalne percepcije ono je svugdje i nigdje u isto vrijeme. Možda je izvangranica vidljiva svemira, a možda u vašoj šalici kave. U svakom slučaju nije u trećoj dimenziji.

Paradoks je u tome da svi mi onamo odlazimo svaku noć. Snovi uopće nisu iluzije u uobičajenom smislu.Čovjek bezbrižno ubraja svoje snove u područje fantazije, ne sumnjajući da oni odražavaju stvarne događaje koji bimogli naći svoje mjesto u prošlosti ili budućnosti.

Poznato je da čovjek u snu može vidjeti prizore koji kao da nisu iz našeg svijeta. Pritom je savršeno jasno datakvo što u principu nigdje nije mogao vidjeti. Ako je san neka vrsta imitacije stvarnosti našeg mozga, odakle dolaze sviti neviđeni prizori i sadržaji? 

Ako ono svjesno pripišemo ljudskoj psihi i razumu, a ono podsvjesno duši, možemo reći da su snovi let duše uprostranstvu varijanti. Razum ne zamišlja svoje snove - on ih uistinu vidi.

Duša ima neposredan pristup polju informacija u kojem se svi „scenariji i scenografije“ čuvaju stacionarno,slično kadrovima na filmskoj vrpci. Fenomen vremena, to jest razvoja događaja, očituje se samo u procesu kretanja„filmske vrpce“. Razum predstavlja promatrača i“generatora ideja“.

Pamćenje ima isti takav izravan odnos prema prostranstvu varijanti. Već je dokazano da mozak fizički nije ustanju zadržati sve informacije koje čovjek skuplja tijekom svojeg života. Na koji onda način uspijeva pamtiti?

Radi se o tome da mozak ne čuva samu informaciju, već nešto nalik na adresu podataka u prostranstvu varijanti.Čovjek se ne sjeća ničega iz svojih prošlih života zato što se nakon umiranja fizičkog tijela adrese uništavaju. Međutim,pod određenim se uvjetima adrese mogu obnoviti.

Razum nije sposoban stvoriti ništa načelno novo. On samo može sastaviti novu verziju kuće od starih kocaka.Sva znanstvena otkrića i umjetnička remek-djela razum uz pomoć duše dobiva iz prostranstva varijanti. Vidovitost iintuicija također dolaze iz prostranstva varijanti.

„Znanstveno otkriće“, pisao je Einstein, „ni pošto se ne događa logičkim putem. Logički se izražava tek kasnije,tijekom izlaganja. Čak i najmanje otkriće uvijek je spoznaja. Rezultat dolazi izvana i to tako neočekivano kao da vam gaje netko došapnuo.

 „Prostranstvo varijanti ne treba brkati s poznatim konceptom općeg informacijskog polja u kojem se podacimogu prenositi s jednog objekta na drugi. Prostranstvo varijanti je stacionarna matrica - struktura koja određuje sve štojest i što bi se moglo dogoditi u našem svijetu. Na taj način, ako se pomirite s istodobnim postojanjem dviju stranastvarnosti - fizičke i metafizičke, slika svijeta se sve više razjašnjava. Kad ta dva aspekta stvarnosti dođu u doticaj napovršini ogledala, stvaraju se fenomeni koje obično povezujemo s paranormalnim ili neobjašnjivim pojavama.

Konkretan primjer takva međusobna doticaja dvaju karaktera je korpuskularno-valni dualizam kada jemikroobjekt i val i čestica.

 

Međutim, najbolji primjer smo mi sami - živa bića koja u sebi istodobno spajamo i materijalno i duhovno. Uodređenoj mjeri živimo na površini divovskog zrcala na čijoj je jednoj strani naš materijalni svemir, a na drugoj se rasprostire tajanstvena beskonačnost prostranstva varijanti.

Nalazeći se u takvom jedinstvenom položaju, bilo bi u najmanju ruku nepromišljeno živjeti samo u okvirimauobičajenog svjetonazora i koristiti samo jednu - fizičku stranu stvarnosti.

Energija čovjekovih misli u određenim je uvjetima sposobna materijalizirati određeni sektor prostranstva varijanti. U stanju koje u transurfingu nazivamo jedinstvom duše i razuma stvara se tajanstvena sila - izvanjska namjera.

Sve što se obično vezuje uz magiju ima neposredan odnos s izvanjskom namjerom. Pomoću te sile drevni sumagovi gradili egipatske piramide i izvodili druga slična čuda.

Namjeru smo nazvali izvanjskom zato što se nalazi izvan čovjeka, što znači da nije pod utjecajem razuma. Istina,u određenom stanju svijesti čovjek joj može pristupiti. Ako tu moćnu silu podredimo volji, možemo činiti nevjerojatne stvari.

Međutim, današnji su ljudi odavno izgubili sposobnosti koje su imali žitelji drevnih civilizacija kao što je Atlantida. Ostaci drevnog Znanja došli su do nas u obliku rascjepkanih ezoteričnih učenja i praksi. Koristiti ta znanja usvakodnevnom životu vrlo je teško.

Bez obzira na složenost praktične realizacije, tajna svladavanja izvanjske namjere leži na površini. Ključ zarješenje zagonetke skriva se u pojavi poznatoj kao lucidan san.

U običnom snu događaji se odvijaju neovisno od volje razuma. Sve dok usnuli nije svjestan da spava, ne može kontrolirati ono što se događa. Čovjek se potpuno nalazi pod kontrolom nesvjesnog sna, san mu se „događa“.

Međutim, čovjek treba shvatiti daje to samo san i dobit će zadivljujuće sposobnosti. U lucidnom snu ne postojiništa neostvarivo - možemo upravljati događajima snagom svoje namjere i činiti nedostižne stvari, na primjer letjeti.

 

Sposobnost upravljanja snovima proizlazi iz čovjekove spoznaje samoga sebe u snu u odnosu na realnustvarnost. Na određenom stupnju svijesti čovjek ima uporište - stvarnost u koju se može vratiti nakon buđenja.Stvarnost je, pak, slična nesvjesnom snu na javi - čovjek je pod kontrolom okolnosti i život mu „se događa“. Čovjek se ne sjeća svojih prošlih života i nema uporište kojim se može popeti na sljedeći stupanj svijesti. Ipak, situacija nije tako beznadna. U transurfingu postoje neizravne metode pomoću kojih izvanjsku namjeru svejedno možemo natjerati dadjeluje zaobilaznim putem. Čovjek može oblikovati svoju stvarnost. Ali za to treba poštovati određena pravila.Prosječan ljudski razum neuspješno pokušava utjecati na odraz u ogledalu, a potrebno je izmijeniti sam prizor. Prizor odražava karakter i usmjerenost čovjekovih misli.

Da bismo željeno pretvorili u stvarnost, nije dovoljna samo želja. Potrebno je da se slika s jedne strane ogledalau određenim parametrima s odgovarajućim sektorom prostranstva varijanti podudara s drugom stranom. No to jošuvijek nije sve. Treba znati kako komunicirati s dvostranim ogledalom koje, valja reći, nije jednostavno, već je vrlo neobično.

Zamislite ovakvu neobičnu situaciju. Stojite pred ogledalom, a u njemu ne vidite ništa osim praznine. Nakonnekog vremena počinje se postupno pojavljivati slika, kao na fotografiji. U određenom se trenutku počinjete smiješiti, aliu odrazu svejedno vidite ozbiljan izraz. Podigli ste ruke, a u ogledalu je sve kao prije. Odmah spuštate ruke i u ogledaluse ništa nije promijenilo. Kako biste se vidjeli podignutih ruku, trebat ćete određeno vrijeme držati ruke u zraku. 

Točno tako funkcionira ogledalo prostranstva varijanti. Samo što je vrijeme odgode neusporedivo dulje, papromjene nisu tako uočljive. Materijalna je realizacija inertna, ali ako se ispune određeni uvjeti, odraz će ipak bitioblikovan, a to znači da maštanja mogu postati stvarnost. 

Vi sami pred ogledalom predstavljate realno postojeći fizički objekt. A vaš odraz koji nema materijalnusupstanciju prividan je i metafizički, ali istodobno je jednako stvaran kao i sama vaša slika. Za razliku od slučaja sobičnim ogledalom, materijalni svijet je odraz kojemu kao slika s druge strane služe namjera i Božje misli, kao i mislisvih živih bića koje su njegovo utjelovljenje.

Prostranstvo varijanti svojevrsna je matrica, šablona po kojoj se odvija „krojenje“, „šivanje“, baš kao i „modnarevija“ - kretanje cjelokupne materije. U njemu se čuva informacija o tome što se i na koji način mora događati umaterijalnom svijetu. Broj različitih mogućnosti je beskonačan. Varijanta je sektor prostranstva koji sadrži scenarij iscenografiju, to jest putanju i oblik kretanja materije. Drugim riječima, sektor određuje što se u svakom pojedinom slučaju mora događati i kako to treba izgledati.

 

Na taj način ogledalo dijeli svijet na dvije polovice: stvarnu i prividnu. Sve što je dobilo materijalni oblik nalazise na stvarnoj polovici i razvija se u skladu sa zakonima prirodnih znanosti. Znanosti uobičajen svjetonazor odnose sesamo na ono što se događa u „stvarnosti“. Pod stvarnošću se obično podrazumijeva sve što je podložno promatranju iizravnom djelovanju. 

Ako se odbaci metafizička strana stvarnosti i uzme u obzir samo materijalni svijet, tada se djelovanje svih živihbića, uključujući i čovjeka, svodi na primitivno kretanje u okvirima unutarnje namjere. Pomoću unutarnje se namjere ciljpostiže izravnim djelovanjem na okolinu. Da bi se nešto postiglo, potrebno je poduzeti određene korake, pokrenuti se,razgibati laktove - općenito, obaviti konkretan posao.

Materijalna se stvarnost realno osjeća - ona trenutačno reagira na izravno djelovanje i to stvara iluziju da jejedino takvim načinom moguće postići nekakve rezultate. Međutim, u okvirima materijalnog svijeta krug realnoostvarivih ciljeva uvelike se sužava. Ovdje treba računati samo na ono što postoji. Svi se oslanjaju na sredstva kojihobično nema dovoljno i na mogućnosti koje su veoma ograničene.

U ovom je svijetu apsolutno sve prožeto natjecateljskim duhom. Previše je onih koji žele postići isti cilj. A ugranicama unutarnje namjere u tome, naravno, neće svi uspjeti. Pa gdje će se stvoriti uvjeti i okolnosti potrebni zapostizanje cilja? Evo gdje - u prostranstvu varijanti.

S te strane ogledala svega ima napretek, bez ikakve konkurencije. Robe nema, ali sva je ljepota u tome što možemo izabrati bilo što, kao iz kataloga, i naručiti. Prije ili kasnije narudžba će biti izvršena i za nju nećete morati platiti. Potrebno je tek ispuniti određene, ne osobito teške uvjete - i to je sve. Je li to bajka?

Nipošto. To je više nego stvarno. Energija misli ne nestaje bez traga. Ona može materijalizirati sektor prostranstva varijanti koji po svojim parametrima odgovara odašiljanju misli. Samo se čini kao da je sve što postoji nanašem svijetu posljedica međusobnog djelovanja materijalnih objekata. Jednako važnu ulogu u tome imaju procesi kojise odvijaju na metafizičkoj razini, kada se virtualno postojeće varijante utjelovljuju u stvarnost. Uzročno-posljedične veze metafizičkih procesa nisu uvijek vidljive, no, bez obzira na to, oblikuju dobru polovicu svih stvarnosti.

Budući da čovjek (a pogotovo manje razvijena bića) energiju misli ne koristi s određenim ciljem, materijalizacija sektora prostranstva varijanti u pravilu se odvija ne ovisno o volji.

Prizemljen u „realijama života“, čovjek se vuče između praznih polica u trgovini, nastojeći pružiti ruku premarobi na kojoj već visi natpis „Prodano“. Ostali su jedino proizvodi slabe kvalitete, ali za koje također treba dosta platiti. Iumjesto da jednostavno pogleda u katalog i izvrši narudžbu, čovjek se mahnito baca u potragu, stoji u dugim redovima, iz sve se snage pokušava probiti kroz gomilu, a također dolazi u konflikt sa prodavačima i kupcima. Na kraju ne dobivaželjeno, a problemi se sve više gomilaju.

Zbog toga se u čovjekovoj svijesti počinje stvarati nevesela realnost koja se postupno materijalizira - postajestvarna. Svako živo biće svojim izravnim djelovanjem s jedne strane i mislima s druge stvara sloj svojega svijeta. Svi se tislojevi slažu jedan na drugoga i na taj način svako biće pridonosi oblikovanju stvarnosti.

 

Sloj svijeta karakterizira određen skup uvjeta i okolnosti iz kojih se stvara slika života pojedinog bića (nadalje ćeriječ biti samo o čovjeku). Uvjeti postojanja mogu biti različiti: povoljni i oni manje povoljni, ugodni i teški,dobronamjerni i agresivni. Naravno, veliko značenje ima i sredina u kojoj se čovjek rodio. Ali ljudski se život većimdijelom razvija ovisno o tome kako se čovjek odnosi prema sebi i stvarnosti koja ga okružuje. Njegov svjetonazor većinom određuje buduće promjene u načinu života. U stvarnost se utjelovljuje onaj sektor prostranstva varijanti čiji scenariji scenografija odgovaraju usmjerenosti i karakteru čovjekovih misli.

Na taj način u oblikovanju pojedinog sloja sudjeluju dva čimbenika: s jedne strane ogledala - unutarnja namjera,a s druge - izvanjska. Čovjek izravnim djelovanjem utječe na objekte materijalnog svijeta, a svojim mislima utjelovljuje ustvarnost ono čega u tom trenu još nema. 

Ako je čovjek uvjeren da je na ovom svijetu sve najbolje već rasprodano, preostaju mu zapravo samo praznepolice. Ako misli da za dobru robu treba dugo čekati u redu i skupo je platiti, tako će i biti. Ako su očekivanjapesimistična i ispunjena sumnjama, ona će se neizbježno ostvariti. I ako čovjek očekuje susret sa zlonamjernomokolinom, njegovi će se predosjećaji ispuniti. Međutim, prihvati li čovjek nevinu misao da je svijet za njega pripremiosve najbolje, ona će se također iz nekog razloga ispuniti. I tako čovjek svojim mislima oblikuje sloj svojega svijeta. Alinajčešće ne razumije kako se to događa.