Povijest tarota

Neki okultisti su kao vrijeme nastanka tarot karata uzimali razdoblje drevnog Egipta ili stara kabalistička učenja, međutim pojava karata sa klasičnim tarot simbolima može se sa sigurnošću pratiti tek od 18. stoljeća.

Prve tarot karte pojavile su se u Italiji sredinom 15. stoljeća, dok je njihova uporaba u okultne svrhe prvi put zabilježena u 16. stoljeću. Izvorne četiri boje tarota bile su: “štapovi” (bastoni), mačevi (spade), pehari (coppe) i novčići (denari). Te četiri boje predstavljale su četiri društvena staleža poznata u to vrijeme u Europi, redom, seljake, plemstvo i ratnike, svećenstvo i trgovce. Kasnije su u francuskom špilu “štapovi” postali karo (carreaux), “mačevi” pik (piques), “pehari” su nazvani herc (coeurs), a “novčići” tref (trèfles).^[3]

Široka primjena tarot karata među okultistima započinje tek od kraja 18. stoljeća, kada ih je švicarski pastor i mason Antoine Court de Gébelin (1725.-1784.) promovirao kao sredstvo za proricanje, vjerujući da karte sadržavaju ključ za drevno i mistično egipatsko znanje koje je svijetu obznanio bog Thoth^[4], čime je utro put okultnom, ezoterijskom i divinacijskom tarotu.^[5] Istovremeno, Jean-Baptiste Alliette, poznatiji kao Etteilla (1738.-1791.) objavio je 1770. godine djelo o proricateljskom značenju tarot karata i popularizirao tarot za divinacijske svrhe.

Premda kasnija arheološka istraživanja nisu dovela tarot karte u vezu s njihovim navodnim egipatskim podrijetlom, tijekom 19. stoljeća nastalo je vjerovanje da su Romi, koji su ovladali tehnikom proricanja pomoću tarot karata, zapravo daleki potomci Egipćana i da su ondje stekli svoje divinacijsko znanje.^[6]

Francuski okultist Eliphas Lévi (1810.-1875.) razvio je vezu između tarot karata i kabale, hebrejskog mističnog sustava. Tarot karte i njihovu simboliku prihvatila su i razna mistična i okultna udruženja poput Teozofskog društva, Hermetičkog reda Zlatne zore ili rozenkrojcera.

Inters za tarot kartama u 20. stoljeću evocirao je britanski okultist Arthur Edward Waite (1857.-1942.) koji je u prosincu 1909., u suradnji s londonskom izdavačkom kućom “Rider”, dizajnirao tzv. Rider-Waite tarot karte, koje su do danas najpoznatiji špil tarota. Ilustrirala ih je britanska umjetnica Pamela Colman Smith (1878.-1951.). Drugi najpoznatiji špil tarota karata je Thothov tarot kojeg je osmislio britanski okultist Aleister Crowley (1875.-1947.), a ilustrirala ga je britanska okultistica Frieda Harris (1877.-1962.).^[7] Tradicionalno vjerovanje za tarot karte je da se one ne bave doslovno proricanjem, već istraživanjem puteva sudbine što znaći da će nam pomoći onoliko koliko u njih vjerujemo. Zanimljivo je da svaki dan u godini ima svoju tarot kartu, kao što svaki čovjek ima svoju kartu koju je potrebno uvijek držati uz sebe.

Tarot...

Tarot predstavlja najpoznatiju i vjerojatno najpopularniju metodu proricanja već stoljećima. Danas se za najstariji postojeći sačuvani špil tarot karata smatra onaj iz 1450. godine, a koji pripada Visconti-Sforza špilu karata. Od samog nastanka ovih karata pa sve do danas postojale su razne verzije i izvedbe. Proricatelj treba prema osobnim sklonostima odabrati špil koji mu najbolje odgovara.

Špil se satoji od 78 karata podijeljenih u dvije grupe – Velika arkana sa 22 karte i Mala arkana s 56 karata. Male arkane su podijeljene u četiri grupe koje predstavljaju četiri osnovna elementa vještičjeg vjerovanja: novčiće(koji predstavljaju zemlju), pehare (koji predstavljaju vodu), štapove (koji predstavljaju vatru) i mačeve(koji predstavljaju zrak), odnosno karo, herc, tref i pik. U svakoj je od tih grupa deset karata plus četiri karte koje predstavljaju kralja, kraljicu, viteza i paža. Neki od okultista smatraju da su samo karte Velike arkane one kojima se proriče sudbina dok su one Male arkane zapravo karte za igranje. Smatra se da potječu iz starog Egipta, najvjerovatnije iz posljednjih dana staroegipatske kulture. Egipćani, koji su puno polagali na proročanstvo, svoje su veliko znanje povjerili mudracima koji su ga pohranili u simbolizam tarot karata.

Mada su mnogi autori unazad nekoliko stoljeća tiskali vlastite vizije tarota, svaki smatrajući sebe bližim originalnoj ideji. U našoj bližoj prošlosti najmističniji špil predstavljaju tarot karte Aleistera Crowleya kojima mnogi pripisuju magična svojstva.
Etteila je ustoličio teoriju o povezanosti tarota i kabale. Kabala predstavlja mistični sustav utemeljen na židovskim doktrinama, ali uključuje elemente gnosticizma, neoplatonizma i orijentalnog misticizma; učenje koje vodi k jedinstvu s Bogom.

Paralelu između tarota i Biblije, te raznih mitologija i učenja raznih kultura je napravio Gerrard Encausse. Njegovi radovi utjecali su na radove Oswalda Wirtha, jednog od važnijih okultista prošlog stoljeća.

S osnivanjem hermetičkog udruženja Zlatna zora tarot postaje izuzetno cijenjen i popularan. Zlatna zora predstavljala je udruženje čijim se tvorcem smatra William Robert Woodman, koji je bio strasni pristalica kabalističkog učenja magije. Imali su svoje određene rituale koje su dugo uspjevali zadržati u tajnosti. Zlatna zora je veliku pažnju poklanjala magijskom načinu postizanja samousavršavanja. Članovi Zlatne zore, u duhu povezanosti tarota i kabale mijenjaju mjesta kartama Velike arkane stavljajući kartu Lude na početno mjesto umjesto na kraj kako je to do tada bilo i zamijenjujući mjesto kartama Pustinjaka i Pravde. Na temelju špilova tada nastalih zasniva se većina današnjih tarot špilova osobito Crowleyev špil i špil Morgana-Greera. No svi oni su nastali na temelju tri osnovna špila, predstavljajući samo varijacije na temu. Osnova svih špilova je ista i stoga u pojedincu ovisi koji će odabrati, prema vlastitim sklonostima, pritom dajući pojedincu mogućnost da odabere više špilova od kojih će svaki odgovarati drugom životnom aspektu