Postoje dvije vrste mađioničara. Jedan je “magus” (Mag), gospodar metafizičkih tajni i starih znanja koji se obraća silama kozmosa da bi stvarnost prilagodio svojoj volji. Drugi je Mađioničar s pozornice, zabavljač, šarlatan. Iako se obje vizije mađioničara  mogu miješati i preplitati na fascinantan način, ne griješimo ako kažemo da je Mađioničar u modernim kartama obično Magus, dok u povijesnim svežnjevima uglavnom susrećemo Mađioničara s pozornice (iluzionist).   

To je tip čovjeka, koji brzo govori i privlači pozornost publike, u košulji širokih rukava, izmamljujući novac od prolaznika, koristeći se vještom rukom i  prevarantskim govorom. On je nasljednikom čovjeka u crnom šeširu sa šiljatim vrhom i ulaštenim brcima, ili onoga tko klađenjem želi brzu zaradu. 

Waite-Smith karte i drugi okultni svežnjevi tarota unijeli su neke promjene koje su pomogle iznjedriti arhetip Magusa. Zanimljivo je da su za tu transformaciju bile potrebne samo neke manje izmjene.

Klasičan tip Mađioničara iz Marseilles tarota (vidi ovdje sliku iz tarota Besancon), drži štap u jednoj ruci; to je klasičan mađioničarev štap. Njegova druga ruka je iznad stola, vjerojatno se sprema pomiješati šalice i loptice, dok je naš pogled uperen u štap. U Waite-Smith kartama druga ruka pokazuje prema zemlji i tako Mađioničar postaje kanalom za spuštanje energija s viših planova. 

U modernim kartama na Mađioničarevom stolu se u većini slučajeva nalaze simboli sva četiri aduta: mač, štap, šalica ili pehar i novčić (pentakl). U povijesnim se kartama čini da je njegov stol pretrpan mađioničarskim potrepštinama koje na prvi pogled uopće ne sliče simbolima aduta. Pa ipak, kada malo bolje pogledamo, svi su na broju, samo na manje očit način. Štap je prikazan u svom minijaturnom obliku kao čarobnjakov štap; mačevi su prikazani kao nož ili dva (kojeg mađioničar koristi za rezanje užeta); šalice su također prisutne ali bez nekih ornamenata, a koriste se za prekrivanje kuglica; i novčići se često nalaze na stolu, ako ne oni, onda barem male kuglice, naslikane kao jednostavni kružići u drvenoj rezbariji.

Detalji poput ovih čine povijesni tarot tako zagonetnim. Vjerojatno potrepštine s njegova stola su bili uobičajeni alati za ovakvu vrstu zanimanja.

U modernim kartama, znak za neizmjerno (položena osmica) iznad Mađioničareve glave rezultat je domišljanja francuskog okultiste Eliphasa Levija, a koji ga podsjeća na mađioničarev šešir iz starih svežnjeva tarota. S obzirom da mnoge dvorske karte imaju sličan šešir, nije sasvim vjerojatno da to ima neko posebno značenje.

Mađioničar u povijesnim svežnjevima je isto tako povezan s arhetipom zanatlije i umjetnika. Onako kako ga vidimo u kartama Tarocchi del Mantegna. Zanimljivo da je potrebna samo mala izmjena crteža  da bi preobrazili "čovjeka iza stola na kojem se nalaze razne potrepštine," spretnog opsjenara, u vrijednog draguljara ili postolara. Imaju li ova dva naizgled različita lika neke zajedničke karakteristike, osim sličnog alata na stolu? Odgovor je DA. Tarot datira iz vremena, kada se u stari feudalni sustav počela infiltrirati i mijenjati ga, sve važnija srednja klasa, koja se sastojala od zanatlija, trgovaca i mnogih drugih. Ti ljudi nisu bili previše cijenjeni. Velike umjetnike iz doba Renesanse, čije su slike i skulpture danas vrhunska umjetnička djela i izraz najvišeg potencijala ljudskog duha, u svoje su ih vrijeme svrstavali zajedno s postolarima, soboslikarima, krojačima i svim onima koji su radili rukama da bi stvorili korisna dobra i usluge. Tako su obojica, mađioničar i zanatlija/umjetnik bili zapravo "nikogovići" djelujući izvan formalnog hijerarhijskog plemičkog svijeta, a nisu bili niti kmetovi ni robovi. Neki su mogli biti izuzetno bogati (ili pametni) da ostvare utjecaj koji je nadilazio njihov društveni status.

Izvorni talijanski naziv za Mađioničara Bagatella (ili Bagatto ili Bagatino) nije uobičajena riječ u talijanskom jeziku. Vjerojatno je nastala iz riječi štap ili palica, tako da je Bagatella netko tko se koristi štapom, a to je Mađioničar. Francuski naziv je Bateleur, vrlo sličan prijevod. Engleski naziv "Magician" (hrvatski - mađioničar ili mag) je donekle nespretan, ali služi svrsi. ("Juggler" /opsjenar/ ili "Mountebank" /nadriliječnik ili šarlatan/ također se koriste.) Vjerojatno zbog dugoročne asocijacije s kartom tarota, talijanska riječ Bagatella poprimila je značenje nečeg što ima malu vrijednost, sitnica (i u našem jeziku smo posudili riječ bagatela u istom značenju!). Ova riječ u milanskom dijalektu znači – postolar. Ovo je zanimljivo, jer u dva prethodna stoljeća milanski tarot sadrži sliku Mađioničara kao postolara, s napola dovršenom cipelom na stolu (vidi Soprafino Tarot). Što se pojavilo prije, slika ili riječ? Na to pitanje ne možemo odgovoriti, ali je zanimljivo spekulirati da je milanski crtež tarot karte Mađioničara možda bio nasljednikom "zanatlije" naslikanog u kartama Tarocchi del Mantegna. Milanski crtež sadrži još jednu zabavnu sliku: umjesto štapa, Bagatto podiže jednu od čaša sa stola, vjerojatno punu vina.

Karta Mađioničara, kao i karta Lude, ima posebnu ulogu u igri tarota što zaslužuje komentar. U igri, sve dvorske karte vrijede mnogo bodova ili poena, ali karte aduti (velika arkana) uglavnom ne. Iznimke su jedino karte Svijeta, Mađioničara i Lude, koja svaka za sebe vrijedi isto kao i Kraljevi, što ih čini najvrednijim kartama u igri. Kada u dijeljenju dobijete kartu Svijeta ili Lude, tada su vam ti poeni osigurani, jer vam te karte nitko ne može oduzeti. Međutim, Mađioničar je izuzetno ranjiva karta i može vam biti oduzeta jer su svi drugi aduti jači od njega. Da bi uspjeli u triku s Mađioničarem, drugi bi igrači morali igrati samo s nižim kartama, a ne s adutima. To nije lako izvesti. To se može dogoditi samo ako (a) nemate određenu boju koju svi drugi imaju, ili (b) nitko drugi nema adute. Inače ćete izgubiti Mađioničara (i sve njegove poene) koji će pripasti drugome. Glavna komponenta u strategiji igre tarota je stvoriti uvjet da s Mađioničarem igrate bez da ga izgubite!

Čak i u francuskim "tarrock" svežnjevima u kojima su tradicionalni aduti/velika arkana zamijenjeni slikama životinja ili prikazima iz seoskog života, karta Mađioničara često sadrži crtež debeljuškastog lika; toliko je jaka asocijacija između uloge karte u igri i "osobnosti" mađioničara.

Možda se čini da idemo previše u pojedinosti same igre s kartama, ali (vjerovali ili ne) to doprinosi našem razumijevanju karaktera karte. Mađioničar je kukavica i varalica. On živi od svojih trikova. Sve druge karte velike arkane prikazuju zemaljske vladare (primjerice, Papa i Car) ili arhetipske sile (poput Ljubav, Smrt i Vrijeme), koje su nedvosmisleno superiorne kraljevima, kraljicama i vitezovima s dvora. "Logično" je da jedino Mađioničar, kao obična i neplemenita osoba, ne može nadvisiti kraljeve. S njegovim iluzionističkim moćima, vještinom i brzim govorom, on ih može prevariti i zaskočiti!  Iako bez plemičkog naslova ili statusa, on može pobijediti, neumoljivo se koristeći pravilima igre života. Kada pogledamo kartu iz ove povijesne perspektive, tada bi netko mogao lako isključiti osobine "magusa" kao bezvrijedne okultističke upadice u prijašnju tradiciju. Ali bi tada promašili jedan vrlo zanimljiv način razmišljanja. Iako su magus i šarlatan vrlo različite ličnosti, njihov se put duboko isprepleće kroz ljudsku povijest. Od stare Grčke pa sve do sada, šarlatani su se predstavljali kao Magi, a Magi kao šarlatani! Pisci iz kasne Renesanse pokušavaju razlučiti prave alkemičare od prevaranata. Čak i danas entuzijasti tarota nastoje naglasiti razliku između legitimnog tumačenja karata i medijski eksploatiranog načina prikazivanja tarota. Ali što je to što tumačenje ili divinaciju tarot kartama čini legitimnom ili ne? Je li to metoda? Namjera? Božanska milost?

Nameće se usporedba sa Čarobnjakom iz Oza (filmska verzija). Profesor Marvel je šarlatan, ali zlatnog srca. U Dorothyinim snovima on postaje velik i moćan Oz, jedini koji može ispuniti njezine želje. Ona, na kraju, pronalazi tu moć u sebi, a profesor više nije niti šarlatan ni magus, već dobronamjeran i mudar starac. On na kraju teatralno koristi svoje darove da bi pomogao Dorothynim prijateljima otkriti što su cijelo vrijeme u sebi nosili. Nije li to oblik magije koja objedinjuje šarlatana i magusa?

Mađioničar je "prvi čovjek /front man/" u tarot svežnju. U kartama Tarocco Siciliano, vidimo ga kako dijeli svežanj karata!  Bez ugleda, iz nižeg staleža ali tajanstven, ambiciozan, šarmantan, lutalica, izumitelj i zabavljač. Je li on Moć ili samo “Poza”? Možda se moć i nalazi u pozi....

The Hermitage- povijest tarota