Luda se nikad nije drugačije zvala. Na talijanskom je il matto, na francuskom le mat ili katkada le fou (obje riječi imaju isto značenje).

   

U starijim kartama (prije Waite-Smith), Luda je gotovo uvijek bez broja, iako je ostatak velike arkane numeriran rimskim brojkama od I do XXI. Postoji nekoliko izuzetaka (uključujući - Sola Busca, 15 st.) koji označavaju kartu s "0", dok belgijski crteži tarota (načinjeni u različitim manufakturama u 18 st.) označavaju Ludu s "XXII". Iako je Luda gotovo uvijek odvojena od ostalih arkana u povijesnim svežnjevima karata, postoje i povijesne prethodnice koje Ludi daju najniže ili najviše mjesto! (U nekim kartama Luda je bila smještena između karte XX Sud i karte Svijeta XXII !).

Ideja da je Džoker (Joker)u standardnim igraćim kartama potekao od tarot Lude vrlo je privlačna i često se ponavlja. Sadašnja saznanja umanjuju tu mogućnost. Džoker se prvi puta u SAD-u pojavio oko 1850, vjerojatno za igru Pokera ili Euchre-a (američka kartaška igra). Iako je sasvim moguće da je onaj tko je izumio kartu Džokera imao priliku vidjeti tarot kartu Lude i da mu se ona svidjela, te ju namjerno i "posudio", ali to se zbilo u bliskoj prošlosti. Nema nikakvu povezanost s ranijim vremenom.

U igri tarota, Luda ima jedinstvenu ulogu, sličnu onoj koju ima "divlja karta" (Joker) ali ipak različitu na vrlo zanimljiv način. Dok divlja karta preuzima identitet karte koju bi igrač htio imati, da bi mogao složiti određeni niz, Luda pak u tarotu služi kao "izlika" – i može su upotrijebiti bilo kada, ali ne može zamijeniti drugu kartu niti može pobijediti. Pa zbog čega je onda upotrijebiti ako se ne može pobijediti? Razlog je taj što ona nosi mnogo poena koji vrijede i kasnije. Ustvari karta Lude je vrlo sretna karta u dijeljenju jer nosi poene. Time vas može poštedjeti da ne žrtvujete kartu koja će vam kasnije trebati ili da ne odate da ne posjedujete određeni adut. Upotrijebiti Ludu je poput trenutnog isključivanja iz pravila igre.   

U nekim švicarskim i austrijskim verzijama igre tarota Luda je izgubila ovu posebnu ulogu i postala samo najviše rangirani adut koji pobjeđuje kartu Svijeta. (To je možda razlogom zašto su Belgijanci Ludi dali broj XXII). Zanimljivo da u igri Euchre  je upravo to uloga Džokera. Možda ipak nakon svega postoji neka povezanost!

Najstarija sačuvana karta Lude je iz Visconti-Sforza svežnja, koja datira oko 1450. Ovdje Luda nije s psima i prije stoji nego što hoda. Umjesto klaunovskog kostima odjeven je u bijele dronjke, a u kosi mu je perje. Gertrude Moakley (1966) sugerira da je on personifikacija sezone korizme, vrijeme zavjeta i posta, kojem prethode Poklade.  Ona također kaže da se lik iz korizme promijenio u bijelog klauna iz commedie dell'arte .

Još jedna veza u ovom slijedu je i "Misero" lik iz Tarocchi del Mantegna. To je čovjek u dronjcima koji se oslanja na štap i kojeg prate psi. Naslov karte nam govori da je on simbol siromaštva, čovjek u najnižim uvjetima, prosjak.

Lik Lude sa štapom za hodanje i psom izgleda da je bio izvoran u tradiciji tarota sjeverne Italije: Milanu i Veneciji. To je bila verzija koja je stigla u Francusku i Švicarsku oko 1500. Međutim, drugdje u Italiji, kako je tarot selio prema jugu, pojavila se ponešto izmijenjena slika. Očito više nije putnik, već je južnjački Luda više zabavljač djece, vjerojatno jednostavna osoba s djetinjom ljubavlju za zabavom i igrama. Pogledajte slike Lude iz karata Mitelli (Bolonja) i  Minchiate (Firenca). Moderni bolonjski tarocchi (taroki), koji se još i danas koriste, također nam prikazuju bezbrižnog zabavljača, s perjem u kosi kako svira u bubanj.

Jedan od razloga ispitivanja povijesti karata je taj što nam pomaže da vrednujemo i cijenimo neke temeljne ideje koje su na početku stajale iza karte. Možemo li to sve objediniti i dobiti uvid o ono što je bilo u umu osobe koja je crtala prvi tarot svežanj?

Možda je Luda crtan s namjerom da se prikaže bezazleni mali čovjek – osoba bez novca, moći ili intelekta. S našim sadašnjim modernim senzibilitetom ne osjećamo se lagodno kada rangiramo ljude, pogotovo kada nekoga svrstavamo na dno ljestvice zbog nesretnih okolnosti u kojima se rodio. Mi bi radije željeli ublažiti razlike koje nas dijele od onih manje sretnih od nas, nego da ih ističemo.

Međutim, mentalitet onih vremena bio je nešto drugačiji. S jedne strane Ludi ili budali su se besramno ismijavali i rugali, dok pak s druge strane oni su služili kao sredstvo duboke ironije.  Primjerice, kod Shakespeare-a je zapravo Luda ta koja izgovara dubokoumne istine. Kod Franjevaca siromah je predstavljao ideal božanskog. U tjednu rimskih Saturnalija (slavlje boga Saturna – kada su se stvari izvrtale, te su se robovi ponašali kao slobodnjaci i čak naređivali svojim gospodarima) tada je Luda postajao mudriji i svetiji od samog Pape!

The Hermitage- povijest tarota

Maja Cvjetanović laboš ŠKOLA TAROTA