Stopostotna predodređenost u sebi je posve kontradiktorna slobodnoj volji koju je Stvoritelj dao ljudskim bićima. Vratimo se na omjer 65% određenja (karmičkih dugova) i 35% slobodne volje, što je manevarski prostor u kojem igramo svoju životnu igru.Karte su podijeljene, o nama ovisi kako ćemo igrati.

 

Pitanje je da li se ovi omjeri u našem životu mijenjaju, tj. da li svoje karmičke dugove povećavamo ili smanjujemo.

Ako ih smanjujemo, povećavamo svoj manevarski prostor za slobodne izbore.

Često se otimamo situacijama koje nas neizdrživo bole i unesrećuju, dug ne otplaćujemo, nego povećavamo.

Prihvaćanje i predanost smanjuje teret karme, otpori na postojeći dug dodaju nove terete.

Po mom iskustvu (osobnom i onom iz prakse) dug se mora vratiti, sve loše što smo učinili drugima u prošlim životima, moramo na ovaj ili onaj način i sami iskusiti u ovom životu.

Dakle, možemo promijeniti vrstu patnje, ali količina patnje je određena i veliko pitanje je da li će nam izabrana promjena biti lakša ili još teža.

Upravo zbog otimanja sudbini, zbog čestih raskidanja neželjenih situacija i upadanja u još gora stanja, navest ću jedan primjer iz života.

PRIMJER:

 

Mlada seoska djevojka suočena sa zabranom školovanja i nametanjem udaje za lokalnog pijanca, zbog njegova imetka, čim je navršila 18 godina, bježi od kuće. U velikom gradu se sam školuje, zapošljava, udaje iz ljubavi i rađa prvo dijete, ali, o užasa, dijete se rađa sa užasnim malformacijama i medicina ga otpisuje na samom rođenju.

Nakon duga 3 mjeseca paralizirana od bola, ona ipak, protivno medicinskim preporukama uzima svoje dijete iz bolnice i započinje herojsku bitku za njegov život.

Danas je to dijete paraolimpijac, sjajan student prava i u mnogim stvarima uspješniji od svojih zdravih vršnjaka.

Majka je herojski "prigrlila" sudbinu i nadmašila sva očekivanja i sve prognoze.

No, ostaje veliko pitanje da li bi lakše podnijela "namijenjenog" pijanca ili patnju i hendikepe svog djeteta.

Dakle, ona je svjesnom odlukom zamijenila vrstu patnje, ali je sudbina sa svojim nalogom za plaćanje pričekala iza prvog ćoška, u trenutku najveće sreće, kad je mladi zaljubljeni par očekivao svoje prvo dijete.

Da paradox bude veći, ta ista medicina koja je mladog genijalca proglasila biljkom, nije tijekom trudnoće ni na jednom pregledu ni naslutila malformacije.

Mladić osvaja svojom osobnošću i rezultatima koje postiže unatoč ograničenjima. Iza svega je nezamisliva patnja te majke i nadljudski napor da ga osposobi za samostalan život.

Ona se žrtvovala, a to potvrđuje da samo ako prigrlimo svoju sudbinu ona postaje podnošljiva, ma kako teška bila.

Dakle, prilikom svake promjene bi svi mi trebali biti svjesni da mijenjamo vrstu patnje, ali ne i količinu i intenzitet boli.

I svakako onih 35 % bi trebali mudro trošiti na stvaranje dobre karme.

Slijedi: Stvaranje dobre karme