EZO Kočija je prava rimska bojna kočija. Kočijaš je manje više sličnih obilježja kao i u standardnim špilovima. No, za razliku od standardnih kočija koje uvijek naglašavaju polaritet suprotnosti, svejedno da li su u tu kočiju upregnuti konji, lavovi ili sfinge, uvjek je to tamno-svijetla ili crno-bijela kombinacija u upregnutom paru. U neke kočije je čak upregnut i četveropreg (pravi rašomon u kočijašu).

Ezo kočiju voze dva rasna bijela konja koja su već ujedinila suprotnosti i svog kočijaša voze ka pobjedi. Ako malo bolje promotrimo detalje na konjima, točnije njihove noge, primijetit ćemo da ta strastvena trka ipak nije sinhronizirani balet, i da se neusklađenost u njihovom trku vidi u njihovim pokretima vitkih trkaćih nogu. Svejedno, kočijaš mora biti na oprezu da ne izgubi kontrolu nad njima i kolima, jer su to vatreni konji u vatrenom trku. Prejaka ambicija i pretjerana samouvjerenost mogu štetiti. Kontrola i samokontrola, kočijaš mora uočiti tu neusklađenost i ne juriti u propast. Bitan naglasak je na kontroli snage, nagona i strasti koje uvijek u sebi nose i razorne elemente i mogu slomiti i kola i vozača.

Ipak, iz ove karte izbija poruka da možemo mane pretvoriti u vrline i preuzeti kontrolu nad svojim životom.