Kolektivno nesvjesno Jung opisuje kao zalihu općih slika, općeljudski naslijeđeni posjed tipičnih oblika shvaćanja. Arhetipske slike su polivalevalentni simboli, sama slika se odvaja od označenog i predstavlja princip kao takav. Time arhetipska slika modulira kroz slobodne asocijacije na određeno pojam. Ovo treba pojasniti primjerom: G. Durand predlaže tzv. dnevnu i noćnu podijelu arhetipskih slika (aluzija na kineski dualizam yina i yanga). Dnevna slika modulira salobodne asocijacije na dan: svjetlo, bijelo, zlatno, sunce, život, Bog, gore, stepenice, uspinjanje, krila, pero, strijela, koplje...
Asocijativni niz je naizgled nepovezan, a ipak osjećamo logiku. Tako će sjaj i okruglost sunca asocirati na novčić, okruglost i putovanje po nebu na kotač, a odbljesak na mač. Jung je ove simbole raspoređene prema "uzdizanju" i "spuštanju" pronašao u alkemiji - primjer prve Tarot karte sa magom koji drži štap (vatra, uzdizanje), a na stolu je pehar (voda, spuštanje), mač (zrak, razdvajanje) i novčić (Zemlja, spajanje). Gore i dolje su ruže (želje, ideje) koje ilustriraju Hermesovu analogiju: kako je gore, tako je i dolje.
U mitologijama se često koriste spojevi - složene slike objašnjavaju složene odnose. Zmija tako pripada noćnoj slici - ona se ukopava u zemlju iz koje opet izlazi, mijenja kožu - dakle umire u jednom obliku i rađa se u novom (inicijacija) što ju čini besmrtnom, a istovremeno čovjeku oduzima život. Ona je suprotna Suncu, ona je lunarni simbol koji česti simbolizira Vrijeme u kojem se svi rađaju i umiru (Saturn jede svoju djecu). Tako u grčkoj mitologiji pronalazimo mnoge primjere sukoba solarnih i lunarnih likova: Perzej nosi krilate sandale, okrugli štit kao ogledalo i sjajni mač (nizanje solarnih slika) i siječe (odvaja) glavu Meduzi Gorgoni koja je žena s kosom od zmija (lunarnost žene očituje se u njenim mjesečnicama). Iz susreta Sunca i Mjeseca proizlazi Zemlja: iz Meduze iskače krilati konj Pegaz; i on ima krila (uzdizanje), i u novom ciklusu uzjahati će ga slijedeći solarni junak Belerofont koji će strijelom ubiti lunarnu Himeru (kombinaciju lava, divlje koze, zmaja i zmije).
Jung pojam odvajanja i rasijecanja smatra ključnim u procesu oslobađanja, individuacije; to predstavlja prosjecanje i ubijanje Persone i oslobađanje prirodnog Jastva iz socijalne ljušture. Zato solarni junaci ne koriste tupa oružja, buzdovan npr. Ovakve odnose pronalazimo i u već spomenutim bajkama. Primjerice, u "Trnoružici" junak sjajnim mačem rasjeca sebi put u dvorac okovan trnjem (Persona) u kojem ubija zmaja i oslobađa - budi, oživljuje - zarobljenu i uspavanu princezu (Jastvo); živjeli su sretno zauvijek (ostvarili su besmrtnost duše).
I B. Bettelheim na sličan način analizira strukturu bajki. U tri zaklona - kolibi od slame, brvnari od granja i kući od opeke - zbiva se drama psihičkog razvoja, odrastanje triju prašćića pod opsadom vuka, animalne prirode, eksternalizacije samoe osobe, nagona. Prva dva praščića predpostavljaju načelo zadovoljstva (igru) nasuprot načelu realnosti (trud u izradi skloništa) i bivaju pojedeni; umiru. Treći praščić evoluira i prepoznaje prioritete, nakon čega još izdržava i vučju verbalnu kušnju pohlepom; nakon toga vuk je svladan. Sva tri praščića predstavljaju zapravo jedno biće na različitim stupnjevima razvoja; u procesima inicijacije niži stupnjevi moraju umrijeti, nestati, lažni Ja mora ustupiti mjesto istinskom Ja. Za to je uvijek potrebna "žrtva".
Platon je predlagao da obrazovanje započne pričanjem mitova.
M. Eliade kaže da su mitovi modeli ljudskog ponašanja. I mitovi su, kao i inicijacije, izgubili svoju ulogu u današnjem svijetu; koristimo stoga barem bajke koje su nam preostale za uređivanje nesvjesnog. Persona je danas pogrešno doživljena kao osoba (to je čak prijevod engl. riječi person) i ne primjećuje se njen programibilan karakter - to je maska na koju pristajemo za ljubav društva i okolice. Njen promjenjiv karakter masovno koristi marketing; reklamama se proizvodi moda. Konzument nema mogućnost svojeg ukusa; njemu se doista sviđa ono što je moderno. To je i najgore u karakteru Persone; ne samo da prikriva stvarnu osobu, već ju je moguće modelirati i programirati izvana - tako, uostalom, nastaju svi ratovi (u koje napadači odlaze svojevoljno)....
Ima jos...na vrijeme