Ako čovjek, dakle, konzultira proročište, on mora biti siguran da ne čini svjesni ili nesvjesni pritisak na to. To je upravo kao kad Englez ispituje Hindusa - konačni odgovor bit će ono što Hindus misli da će najbolje zadovoljiti pitača.
Ista poteškoća pojavljuje se u grubljem obliku kada čovjek dobije savršeno istinit odgovor, ali ustraje na tome da ga interpretira tako da zadovolji svoje želje. Velika većina ljudi koji odlaze “gatarama” nemaju ništa na umu osim želje da zadobiju natprirodno odobrenje za svoju ludost. Bez obzira na okultizam u potpunosti, svatko zna da kada čovjek zatraži savjet, on samo želi da mu se kaže koliko je mudar. Rijetko će netko djelovati u skladu s očigledno razumnim savjetom ako bi taj slučajno proturječio njegovim prijašnjim namjerama.
Zaista, tko bi zatražio savjet ako nije bio opomenut nekim tihim šaptom u svome srcu da će učiniti ludu od sebe, što se on (unatoč svemu) odluči učiniti, a samo traži mogućnost da okrivi svog najboljeg prijatelja ili proročanstvo kada ga savlada nevolja koju je njegov vlastiti unutrašnji mentor predvidio.
08.08.2008.
Alkemija svijesti