U prolazu zvjezdane Boginje vidimo impresije Mjeseca,voda,zelene zemlje iz koje se sve radja i u koju se sve vraća.Ona je "duša prirode",koja oživljava sve živo. Svaki čin koji je temeljen na ljubavi,njen je čin,njen ritual.Možete je poštovati na bilo koji način,bilo gdje jer njoj nisu potrebne katedrale niti hvalospjevi.Najveća bit je da usred zadovoljstva spoznamo njegovo duboko porijeklo.To tada postaje životna sila koja nas spaja sa drugima.

Vještice znaju da svaka vrlina postaje porok ukoliko nije uravnotežena sa svojom suprotnošću.

Ljepota,ukoliko ne posjeduje snagu,beživotna je i površna.

Moć je nepodnošljiva ukoliko nije podržana milosrdjem.

Čast,ukoliko nije u kompoziciji sa poniznošcu postaje arogancija,a veselje kada ne postoji uz poštovanje,samo je površnost.

Na koncu učimo Tajnu-ako Boginju ne nadjemo u sebi nikada je nećemo naći izvan nas,jer ona je u nama i izvan nas,ona je čvrsta kao stijena i promijenljiva poput unutarnjih vizija.Ona je ispoljena u svakome od nas,prema tome gdje da je tražimo?

Boginja je "kraj želje",njezin cilj i ispunjenje. Ona je za žene simboj najdubljg jastva te oslobadjajuća moć.Kosmos je oblikova prema ženskom tijelu,koje je sveto.Sve su životne etape svete,godine su blagoslov a ne prokletstvo.Boginja ne ograničava žene na tijelo;ona budi um,duh i tijelo.Putem nje znamo moć naše ljutnje i agresije,te moić naše ljubavi.

Tako ispunjenje postaje ne stvar samopopuštanja nego samosvjesnosti.