Svaka individualizovana svijest živi da bi umrla, i umire da bi živjela. Samo zahvaljujući smrti, mi možemo da žanjemo plodove života.

Padamo u poljima zemaljskim, da bismo ležali u poljima nebeskim, hraneći se dozrelim žitom. Kaže se "na jedan sat učenja idu tri sata razmišljanja". U smrti duša razmišlja, a u životu uči.

Kada bismo samo "živjeli", iskustva bi samo prolazila kroz svijest, ostavljajući jedva nekakvog traga, budući da bi već prvih nekoliko slika ispunilo sav raspoloživ prostor. Sve bi bilo konkretno, nepovezano, razjedinjeno. Razmišljanjem, koje predstavlja "smrt" crpi se apstraktna suština života, tako da, umjesto miliona konkretnih slika, imamo apstraktnu ideju.

Naučite da vjerujete smrti. Naučite da volite smrt. Naučite da, svojim planovima, računate na smrt. Redovno upražnjavajte vježbu, u kojoj sebe vidite mrtvim, i zamišljajte kakvi ćete tada biti, jer na taj način učite da gradite most između života i smrti, koji svaki put prelazite sve lakše i lakše. Zamišljajte da ste mrtvi, a da i dalje slijedite svoju sudbinu. Zamišljajte da ste mrtvi, a da nastavljate svoje djelo, sa ravni mrtvih. Tako ćete sagraditi most koji vodi u ono što veo zasjenjuje. Premostićete ponor između tzv živih i tzv mrtvih, i savladaćete strah od smrti.