U 16.st. Paracelzus je prorekao da će svijet uskoro biti reformiran. U svojoj raspravi o metalima je predskazao da "će Bog dozvoliti da bude načinjeno otkriće od najveće važnosti; ono mora biti skriveno do dolaska umjetnika Eliasa". Obrazovani svijet, a posebno paracelzusovci pravili su pretpostavke o ovom predstojećem svjetskom preobražaju i o njegovom začetniku. Nitko nije sumnjao da je takva fundamentalna promjena, koju su svi željeli, moguća. Zar nije reformacija bila jedna od velikih preokretnica u historiji čovjeka? Međutim, Paracelzusov stav prema ovom religijskom revoltu bio je zagonetan. Prihvaćajući Lutera kao velikog reformatora, on je i dalje ostajao katolik, izjavljujući da želi da bude reformator na vlastitom polju. Brat Martin nije bio dovoljno odan magiji, odnosno kabali. Iako je razotkrio zla svoje epohe, nije bio sposoban da ih otkloni. Magi su se nadali da će se u danima što dolaze dogoditi drugačija reformacija pomoću koje bi se, za razliku od one koju je pokrenuo temperamentni monah, ujedinili mudraci čitavog svijeta za dobro čovječanstva. Ovo bratstvo izabranih trebalo je da bude nadahnuto najplemenitijim težnjama: njihovi ciljevi trebalo je da budu usavršavanje čovjeka i prirode.

Ovaj je ideal izrodio tajna društva, kakva su Braća zlatnog križa, koje je osnovao Agrippa von Nettesheim (1486-1535.), Evangelička Milicija Nošenja Križa iz Linburga  i nekoliko grupa hermetičara koji su kamen filozofa poistovjetili s Apsolutom, vjerujući da je transmutacija samo jedan i to nevažan znak postignutog majstorstva. Paracelzus je izjavio da je kometa iz 1572. "znak i nagovještaj dolazeće revolucije" (Arthur E. Waite, The Real History of the Rosicrucians, NY 1888.). Mnogi magi i intelektualci žudjeli su da udruže snage kako bi se s budućnosti suočili zajednički; i nisu bili malobrojni oni koji su ponudili svoje planove duhovnog sadržaja i organizacije ovog udruženja mudraca.

Godine 1614. pojavio se pamflet napisan na njemačkom, naslovljen Reformacija svijeta. Nitko nije znao kako je nastao. U ovoj kratkoj satiričnoj raspravi bog Apolon uzet je kao govornik kome pomažu mudri ljudi antike i modernog svijeta, a predložen je pokušaj reformacije uvale niverzuma, ili točnije, u njoj se tvrdi da je to pokušao Apolon, ali bez uspjeha. Raspravljalo se da li je ovaj mali traktat ružokrstaški proizvod. U svakom slučaju, on je ostavio utisak na mnoge inteligentne ljude iz raznih zemalja i bio je štampan i prevođen mnogo puta. Može se sa sigurnosti reći da je tvorac ovog teksta Italijan Trajano Boccalini, čija se knjiga pojavila dvije godine ranije u Veneciji, a koji je bio ubijen 1615. godine. Reformacija svijeta u njemačkoj verziji prijevod je jednog poglavlja Boccalinijeve knjige, ali uz to sadrži manifest: Fama Fraternitatis ili Otkriće bratstva hvale najdostojnijeg reda Ružinog Križa. (...)

Manifest je ostavio izvanredan utisak i imao najširi odziv. Radoznalci su željeli da znaju više o ovom tajnom bratstvu. Umjetnički nastrojeni ljudi bili su fascinirani načinom na koji je bio predstavljen. Naučnici su željeli shvatiti nadljudsku mudrost o kojoj je pamflet vrlo uvjerljivo govorio. Mistike i mage, ljude visokog morala, privukli su predloženi plemeniti ciljevi. Političari su se nadali da će iz njega naučiti suptilnu vještinu uspostavljanja mira, reda, financijske ravnoteže i međunarodnog razumijevanja. Pohlepni su (a takvih je moralo biti prilično) nanjušili bogatstvo. Bolesni su sada čeznuli za univerzalnim lijekom koji bi ponovno uspostavio harmoniju u njihovim tijelima. A svi su željeli da dožive, kao Rosicrusian, 106 i još više godina starosti. 

Kao što je u prvom manifestu obećano, drugi pamflet, Confessio, pojavio se slijedeće godine; a ova brzina potkrijepila je očekivanja učenog svijeta. Zaista, ovi Rozenkrojceri nisu bili ljudi odani praznim riječima. Drugo izdanje štampao je Veselius u Kaselu 1615.g. U njemu je čitalac trezveno upozoren da ne donosi prenagljene sudove bilo u pravcu vjerovanja bilo u pravcu sumnje. Poslije ovih mudrih priprema, bilo je nužno suočiti se sa činjenicama od kojih su neke razočaravale.

Braća su osudili i Istok i Zapad (Muhamed i Papa) zbog bogohuljenja. Confessio je žestoko napao papu, "koji će biti iskidan na komade noktima". Bratstvo je ponudilo svoju pomoć rimskom carstvu, a mislilo je na materijalnu pomoć: zlato i dragulje, kao i na savjet. U drugom poglavlju rozenkrojcerskog spisa Confessio napadnuta je filozofija koja je "na izdisaju". Ona se treba obnoviti u podmlađenom svijetu, "ako neki od čestitijih među učenima odgovore na naš bratski proziv, među nama će naći daleko više čuda i mnogo većih od onih u koja su oni do sada vjerovali, kojima su se divili i koja su ispovijedali".

Za ovakvim hvalisanjima slijedila je u trećem poglavlju veća smotrenost: braća se ne odnose prema tajnama olako, zato što oni ne žele da utječu na proste ljude. Slijedeće poglavlje je, opet, puno zastranjivanja. Koja god je mudrost došla čovjeku, Božjom milosti, uz pomoć anđela i duhova, posredstvom mudrosti i promatranja - sve je to znao naš otac K.R.! Da su sve knjige u svijetu uništene, to ne bi bilo važno, jer sa svojom mudrosti, braća bi mogli poučiti svemu u jednoj knjizi. zatim je glas opet smjerno snižen: njihova mudrost nije namijenjena toliko knezovima, koliko običnim ljudima. No njihove tajne neće pokrenuti neosjetljive umore, i o svakoj pridošlici prosudit će nadahnuto braća.

Confessio nastavlja u ovom pametno preinačenom tonu koji je podešen ako ne prema harmoniji svijeta, onda svakako prema reakcijama ljudi, tako da budi nade i sumnje. No ovim drugima parirano je ingeniozno trezvenim primjedbama i drugim znacima skromnosti, posebno tvrđenjem da im je sve što posjeduju pripalo a da oni nisu zaslužili takve darove, i obećanjima da neće razočarati ili obmanuti svoje sljedbenike.

U preostalim glavama čitatelj se upoznaje s drugim njihovim idejama od kojih mi, kao najvažnije, biramo slijedeće. Gospod je upisao velike znakove na svjetski mehanizam; mudri ih mogu čitati i tako shvatiti stvaranje. Kraj svijeta je blizu; katastrofa će, međutim, biti prosvjetljena novom reformom koju mora pokrenuti dobrota. Bratstvo ne prisvaja sebi zasluge drugih inteligentnih umora. Bog je poslao glasnike: nove zvijezde su se pojavile u sazviježđima Labuda i Zmijonosca. Jezik će biti poštovan kad mudri ljudi otvorena srca, i golih glava i stopala pođu radosno naprijed, prema izlasku sunca. Zvijezde predskazuju pomračenje Crkve i koliko će dugo trajati. Napisana slova i znaci, koja je po univerzumu postavio Bog, uključujući nebo, Zemlju i sve zvijeri. Od ovog tajnog koda posuđeno je naše magijsko pisanje, otkuda je došao ovaj novi jezik. Još od početka svijeta, postojala je knjiga odličnija od Biblije. Blažen je onaj tko je ima, još više onaj koji je čita, najviše onaj koji je razumije.

Transmutacija je prirodno čudo, univerzalni lijek može se napraviti prirodnim sredstvima; ali ova se čuda ne smiju zloupotrijebiti. Odbacite knjige pseudokemičara, obmanjivača ljudi! Uništitite njihove čudovišne simbole. Oni varaju primjenjujući Sveto Trojstvo na tašte stvari! Bratstvo nudi novac, ono ne želi da ga prima. Radoznale i pohlepne znanje može dovesti do besposličenja, luksuza, raskošnog života. Oni nas neće uznemiriti, ni našu svetu tišinu. Oni su kažnjeni voljom Božjom, i iako posjedujemo sredstva da im pomognemo, moramo se povinovati Božjim odlukama.

Čitatelju upoznatom s nekim idejama Paracelzusa bit će očigledno da Bratstvo nije obznanilo ništa novo osim poziva ljudima da potpunije primjenjuju znanja osamljenih učitelja iz prethodnog stoljeća. Trakta je, međutim, odavao snažne duhove svojih pisaca i vođa obdarenih snagom sugestije. Koliko ih je bilo, teško je utvrditi. Confessio ukazuje da je pokret već bio u punom zamahu. S teškoćama koje uključuje građenje takvih društava nitko se nije morao nositi: sve je pripremljeno za one koji su htjeli da se priključe, a tajnost pokreta ohrabrivala je one koji su se bojali javnosti kako ne bi bili ismijani ili proganjani. Misterioznost kojom je čitava ova stvar bila zaogrnuta, bila je sama srž njenog uspjeha.

Od tada su tajna društva privlačila ljude. Bratstvo Rozenkrojcera postalo je predmet najsnažnijih kontroverzi. Čuveni učenjaci kakvi su Robert Flad, Michael Mayer, John Haydon i hermetičar Filaletes pisali su apologije Bratstvu. Drugi su sipali psovke. Branitelji su, međutim, bili na višem nivou. Tražio se ulazak u društvo, ali nitko nije znao gdje mudraci žive, ni gdje mogu naći Kuću Svetog Duha. Kandidati su uzaludno ostavljali pisma u vijećničkim dvoranam svojih gradova, nadajući se da će ih u određeno vrijeme pokupiti misteriozni putnik. Ali rozenkrojceri se nikad nisu pojavili. Tako je kontroverza među učenim ljudima u nevidljivom udruženju nastavljena. Kako je nestrpljenje raslo, nekoliko šarlatana je iskoristilo ime rozenkrojc, tvrdeći da su oni delegati bratstva, i uspjelo da od pojedinaca iznudi velike sume, ali su svi oni završili u zatvoru ili na vješalima.

U Parizu, gdje su se braća najavila plakatom, mišljenja su bila podijeljena, kao i u Njemačkoj. Zvaničnici su otkrili političku zavjeru podstaknutu vladama s one strane Rajne. Descartes je cijelu stvar pažljivo istraživao i poslao špijune u Njemačku, ali se nije mogao pronaći nijedan brat-rozenkrojcer. U Francuskoj su obični ljudi vjerovali da ovi volšebnici, koji rade za đavola, posjeduju dar da se načine nevidljivim, i da plaćaju zlatom koje se malo potom preobraća u kožu ili rog. Pretpostavljalo se da se mogu prepoznati po velikim safirskim prstenovima na rukama. Svećenstvo je upozoravalo svoje stado da se čuva ovih čarobnjaka. Mornari su tvrdili da su blizu engleske obale vidjeli nekog rozenkrojcera kako leti kroz zrak na demonu i da je on iznenada nestao u valovima; štampan je znatniji broj pamfleta - ali su braća ipak ostala nevidljiva. (Kurt Seligman, MSR).

(Iz Zmija i Zmaj)