Riječ "karma" ima vrlo široko značenje, koje se do krajnosti pojednostavljeno prevodi sa "sudbina". Kako je izraz karma udomaćen u Zapadnoj hermetičkoj tradiciji, zadržat ću ga u izvornom obliku u daljem izlaganju. Po svoj prilici najviše bi odgovarao prijevod "uzrok i posljedica", što ćete vidjeti iz daljnjeg izlaganja.

O karmi i reinkarnaciji napisano je more knjiga. Pravilo da ima malo onog što vrijedi važi i ovdje. Većina autora na stotinama stranica raspreda o indijskoj mudrosti, o poznatim ljudima koji su vjerovali u reinkarnaciju itd. Malo je knjiga koje izlažu učenje o karmi na način koji može poslužiti kao vodič za praktičnu akciju.

Odmah na početku htio bih raščistiti s iluzijom koja je vrlo česta među početnicima, iluzijom da ih proučavanje hermetizma pošteđuje nevolja u životu. Ništa od svega toga! Naprotiv, gibanje Stazom dovodi do javljanja većeg broja nevolja i nesreća za kraće vrijeme. Istini za volju i do njihovog bržeg uklanjanja.

Problemi, nevolje i nesreće samo su druga strana rješenja, ugodnih iskustava i sreće. Oba pola iskustva imaju isključiv cilj da nas navedu da ih naučimo jednom zauvijek i tako ih eliminiramo s puta koji nas čeka. Dokle god to ne uspijemo, isto iskustvo ponavljat će se s neumoljivom upornošću.

Kratko rečeno, karma nas uči da svaki čin, svaka riječ, svaka misao, buduće energetske manifestacije moraju imati sasvim određene posljedice. Po kozmičkom zakonu akcije i reakcije, posljedica mora uvijek biti jednaka uzroku. Na taj način sadašnje je stanje posljedica naše aktivnosti u prošlosti. Isto tako naša budućnost zavisi od naše aktivnosti u sadašnjosti (naših postupaka, misli i riječi). Nejasna vjera u zakon karme našla je svoj izraz u narodnoj poslovici: "Što čovjek sije, to će i žnjeti".

Naravno, reakcija ne mora biti vremenski tako određena da je to neposredno uočljivo i najčešće nije. Ovo nas dovodi do učenja o ponovnom rađanju ili reinkarnaciji. Neću raspredati o tome pošto vjerujem da se treba držati sadašnjosti i da je dugo promišljanje o tome što će biti u budućem životu čest način da se pobjegne od obveza koje nas sada čekaju. Činjenica je da učenje o reinkarnaciji na Zapadnjaka ostavlja dojam praznovjerja i nedostatka zdravog razuma. Takav dojam je, međutim, u najvećoj mjeri posljedica našeg uobičajenog načina mišljenje, koje je obojeno skepticizmom i objektivizmom. Da je moguće izmiriti učenje o reinkarnaciji i marksističko djelovanje u praktičnom životu pokazuje primjer Jawaharlala Nehrua, u čijoj je osobi to izmirenje ostvareno na vrlo plodan način. U praktičnoj djelatnosti nesumnjiv marksist, Nehru je svoju vjeru u reinkarnaciju tumačio načinom života. Istočnjak u nju vjeruje tako prirodno kao što diše, onako kao što Zapadnjak ne dovodi u sumnju vjerovanje da se elektroni giblju oko protona, mada to svojim očima nikada nije vidio.

Utjecaj karme izražava se na dva načina: društvenom sredinom u koju dolazimo rođenjem i urođenim ili nasljednim crtama karaktera. Kad kažem naslijeđenim crtama karaktera onda mislim na njihove najšire implikacije kao što su: temperament, životni elan, energija, snaga manifestiranja tendencija, inteligencija, pa čak i tjelesne karakteristike. Jasno vam je da će na primjer od fizičkog izgleda čovjeka ili žene ovisiti u značajnoj mjeri njihova sudbina. Isto važi za okolnosti života u kojima se dijete rodi. Je li plod ljubavi uravnoteženih i sređenih roditelja ili je vanbračno dijete odgajano u domu za napuštenu djecu predstavlja ogromnu razliku u iskustvima koja ga čekaju, a iskustva čine sudbinu u visokom stupnju.

Nas prvenstveno zanima kako da u odnosu na zakon karme zauzmemo aktivan stav prema životu u svim njegovim vidovima, jer je aktivnost najvažnija strana hermetičkog učenja. Svijet je interesantan za čovjeka baš što ga čovjek može mijenjati. Da vidimo kako ćemo, služeći će hermetičkim učenjem kao idejom vodiljom, izmijeniti nešto što izgleda nepodložno promjeni - svoju sudbinu. To će nam najbolje pokazati praktičan primjer. Zamislite čovjeka koleričnog temperamenta čije su urođene crte usmjerene ka dominiranju u međuljudskim odnosima, ka bučnom izražavanju svojih htijenja i slično. Zamislite da je taj čovjek odrastao u obitelji u kojoj cvijeta lijenost i nerad. Takav čovjek zadržao bi svoj temperament (koji se ne može izmijeniti, jer je dan nasljednom strukturom endokrilnog sustava), ali bi uslijed toga njegov život bio niz razočaranja i nevolja. Nijednu povoljnu priliku ne bi razvio, a znanje bi mu bilo jadno. Uslijed toga urođene crte karaktera stvarale bi mu samo nevolje - znate kako to izgleda kada se neznalica hoće nametnuti sredini. Njegov život bio bi niz promašaja i konflikata.

Kako da takav čovjek izmijeni sudbinu? Svojom aktivnošću, to je jedini odgovor. Jer, ne zaboravite drugu stranu medalje, čovjek je produkt uvjeta i okolnosti, ali su i OKOLNOSTI PRODUKT ČOVJEKOVE AKTIVNOSTI!!! Mi moramo hrabro podnijeti ono što ne možemo izmijeniti, ali ono što možemo izmijeniti ne smijemo trpjeti! Neka naš kolerik izmijeni svjesnim naporom one crte ličnosti koje se mogu izmijeniti. Na primjer, neka transformira lijenost u vrijedno korištenje svake prilike koja se ukaže. Što će se dogoditi? Iskustva koja ga čekaju u životu imat će sasvim novi vide. Ista iskustva, kojaj bi izazvala patnju i žaljenje za propuštenim, sada će postati izvor zadovoljstva i samopouzdanja.

(Iz: Ključevi psihičke magije Ž.M. Slavinskog)