Uravnotežena i dobro sjedinjena osoba koristi obje strane, mada u zapadnom svijetu sistem obrazovanja forsira razvoj lijeve, na štetu desne, više mistične strane. Ovo je učestalo u materijalističkom društvu gdje TV i potrošački mentalitet prevladava nad finim i senzitivnim ljudskim kvalitetama.

Dolaskom Vodenog doba, klatno se počelo polako njihati u drugu stranu, što je česta pojava posilje perioda duhovnog zaostajanja, i rezultira u otvaranju vrata svemu što je metafizičko bez obzira na kvalitet. Desna strana mozga se iznenada aktivira, mada psiha još nije usklađena sa neophodnim programiranjem da osobu održi u ravnoteži. Ovo dovodi do psihičke degeneracije, teških mentalnih poremećaja i tendencije da se stvaraju grupe "otpadnika" i ekscentrični kultovi.

Svaki vid psihičkog razvoja rezultira u širenju svijesti, tako da racionalni proces mišljenja treba razmatrati i druge dimenzije i frekvencije postojanja izvan običnog svakodnevnog svijeta. U većini slučajeva mozak je sposoban da prima informacije koje mu stižu iz podsvijesti, pretvarajući apstraktne pojmove u simbole i oblike koji su lako prihvatljivi normalnom racionalnom umu, izbjegavajući pretjerane bojazni ili mentalne slomove. Kada ovo programiranje nije efikasno, počinju se ispoljavati oblici mentalnih bolesti, što nas dovodi do pitanja: "Da li je psihička ili okultna staza pravilna za svakoga?"

Pošto razmatramo psihičku samoobranu, možda trebam ponoviti pitanje: "Da li je za svakoga sigurno da se ovim površno bavi?" Ili, ukoliko netko namjerava da se ozbiljno posveti ovoj temi, da li je svatko pogodan da ide stazom okultizma, psihizma ili misticizma? Da budem potpuno iskrena, odgovor mora biti NE; kao što ne može svatko biti baletan, liječnik, zidar ili istraživač. Tko se namjerava baviti psihizmom treba prije svega sam sebe ispitati i utvrditi da li je po temperamentu pogodan da istražuje svoju vlastitu unutarnju svijest i više univerzalno nesvjesno. Potrebna je jaka i vrlo stabilna ličnost koja se dobro savladava kada je izložena uvjetima koji su izvan uobičajenih "normi"; oni koji smatraju da imaju prirodnog psihičkog dara treba da obrate pažnju kad promatraju šifriranu autocestu kozmosa, slušaju misli ili kanaliziraju energiju. Stoljećima su mudri i otjelovljeni "stari duhovi" smišljali mnoge sisteme za psihičku i okultnu samozaštitu.

PREPOZNAVANJE

Pod pretpostavkom da je osoba spremna početi se psihički ili okultno razvijati, jedna od prvih stvari koju treba učiniti je da se upozna s pojavama koje će sretati tijekom svog putovanja u neucrtane prostore svijesti. Svijet izvan normalnog opažanja dobro je uokviren i obilježen znacima koje su postavili oni koji su tamo bili prije nas, i samo treba da naučimo kako da ih čitamo.

Postoji rječnik arhetipskih simbola koji je istinit. Podsvjestan um, dio psihe koij postoji izvan vremena i prostora, konktaktira sa svojim svjesnim dijelom preko jednog vida kozmičke imaginacije. Ovaj jezik unutarnjeg uma nije isključivo teorija okultista. Psihijatri, psihoanalitičari i psihoterapeuti istražili su te dubine u posljednjih par godina. Ovaj put se može prijeći uz pomoć medijuma u transu ili vidovnjaka koji govore, ili preko mnogih "pomoćnih sredstava ili vremenskih ključeva", kao što su: tarot, I Jing, astrologija i slično. Detaljno poznavanje arhetipske simbologije ubrzo će pokazati da il ambiciozna psiha:

- jednostavno telepatski komunicira  sa nekim od prisutnih;

- ili stvarno putuje kroz vrijeme u prošlost ili budućnost;

- ili popušta pred vlastitom prekomjernom imaginacijom ili jakim željama;

- ili je mentalno bolesna;

- ili je gramzivi šarlatan.

Treba zapamtiti da um može biti pomaknut i u stranu, a ne samo "gore" ili "dolje". Ovo je greška koju često čine oni koji meditiraju sjedeći prekriženih nogu i misle da će ih "bog" automatski povezati sa nebom. Mnogo češće se suoče sa vlastitom podvijesti, idom ili starijim egom. Ali, i ovdje leži zamka!

Postoji učenje o razmišljanju, vrlo popularno naročito među pristalicama meditacije, da sva inspiracija dolazi iz "višeg ja", te stoga nema vodiča, bestjelesnih bića, inteligencija iz drugih sfera, drugačijih od nas. Logično, čovjek se može zapitati, ako je to tako, zar nema točke u kozmosu gdje ove "više svijesti" komuniciraju jedna sa drugom ili pretpostavljamo da su to otoci u nama samima? Odgovor je, naravno, da inspiracija ne dolazi iz nas, niti iz naše nad ili podsvijesti, jer postoji pol univerzalnog uma koji prilagođava sve inteligencije iz svake evolutivne sfere u kozmosu i moguće je slušati i komunicirati sa ovakvim iskustvom i dobivati inspiraciju iz umova koji su van nas.

Slažem se da ima mnogo osoba koje meditiraju, a ne odu mnogo dalje od svoje podsvijesti, ali sindrom "sve je u meni" u suštini je putovanje u ego. Ukoliko se tome posvetite, u biti će vam ukazati na putovanje duše u vječnost. Okultistima je stoljećima savjetovano da "znaju, mogu i šute", te stoga nestrpljivim osobama koje provode mnogo vremena u istraživanju tajni univerzuma, a žele brzo napredovati, savjetujem da se sjete stare istočnjačke izreke: "Kada je čela (učenik) spreman, guru (učitelj) se pojavljuje".

PRVI PSIHIČKI KORACI

Sada bi trebalo poduzeti prve psihičke korake sa početnikom, da vidimo sa čim se susreće, kako to da prepozna i kako da se zaštiti ili kontrolira proces. Danas je popularan metod korištenja podsvijesti uz upotrebu meditacione tehnike koja izaziva kreativnu imaginaciju. Npr. od osobe se traži da vizualizira zeleno polje i da kaže što leži ispod ili iza njega. To može biti ocean, pećina u planini, mali stan ili čak rupa u tlu. Kada je aktiviran proces imaginacije u mozgu daje različite rezultate zavisno od individue, i ukoliko ima dublje neravnoteže koja na oko nije vidljiva, unutarnje istraživanje će je ubrzo izbaciti na površinu.

Jedna starija osoba, kod koje sam nekada imala čast učiti, uspoređivala je ove prve korake na okultnoj stazi sa traženjem plina koji curi upaljenom šibicom. Ali, ovo je slučaj sa svim tehnikama za proširivanje svijesti bilo da se radi o hipnoterapiji, općem psihičkom razvoju, psihoanalizi ili drugima. Svaka od ovih tehnika može dovesti do burne reakcije ukoliko se pritisne pogrešno (ili čak i pravo) dugme.

Većina dobro obučenih osoba može koristiti simboličke šifre radi povezivanja s vlastitom podsvijesti, a zatim nastaviti put bez vremenskih ograničenja, u prošlost ili budućnost. Korišteni su mnogi izrazi pri opisivanju stanja svijesti za vrijeme ovih izleta u polje univerzalne misli: nadsvijest, više ja, unutarnje ja i drugi. Mi nismo serije različitih ljudi, već jedna kompletna jedinka, mada je ona dio grupne duše, a zajednička svijest dio kozmosa. Kada dobijemo tjelesno obličje ispoljava se samo mali dio tog jedinstva. Spiritualnu cjelinu možemo usporediti s velikim rezervoarom vode, iz koga je nekoliko kapi iscurilo u malu staklenu bocu - naše tijelo s mozgom - i sada je voda u boci samo kap u oceanu kozmičke svijesti. Ljudski mozak ima sposobnost da kontaktira "izvan vremena" (neki kažu "mali kozmos", što ja osobno smatram kontradiktornim izrazom koji se koristi u vezi s bezvremenošću i beskrajnim univerzumom), ali postoji pravo vrijeme u evolutivnom ciklusu svakog živog bića da to učini. Ukoliko pokušamo prije vremena, nećemo nigdje stići i zaključit ćemo da tako nešto ne postoji i da je sve "zafrkancija" ili ćemo biti nesposobni shvatiti što se dogodilo tijekom našeg putovanja "izvan vremena" i završit ćemo s mentalnim slomom.

Sada se vraćamo učeniku koji je na pravom putu, koji je napredovao u svojoj kreativnoj imaginaciji preko zelenog polja u pećinu (podsvijesti) i ušao u prostoriju gdje se suočio licem u lice s osobom, životinjom, cvijetom ili simbolom.

Ovo će obučenom promatraču pružiti mnoge informacije o učeniku. Susret sa drugim vidom nečije ličnosti može se izraziti jezikom simbola ili se može simbolizirati veza sa kolektivnom dušom, blizanačkom dušom ili arhetipskim oblikom boga koji uravnotežava duhovnu personalnost; cvijeće i životinje također imaju svoj jezik.

Iskusan okultista ili terapeut može ubrzo otkriti o čemu se radi i kako da na najbolji način omogući onome tko se razvija da pomogne sam sebi; ali, naravno, sve osobe koje vode grupe za meditaciju nisu toliko dobro obučene. Mnogi ljudi žele završiti ovakvu vrstu školovanja u tišini svoje sobe, a za njih postoje posebna pravila koja ćemo proučiti.

(Nastavlja se)

(Murry Hope: Practical Techniques of Psychic Self-Defence)