Karolina je oduvijek voljela pomagati ljudima. Još kao mala djevojčica zastajkivala bi pored kuća u kojima je znala da žive stare bake, koje ne mogu same otići do dućana i zvonkim dječjim glasićem bi zapitala; "trebate li nešto iz dućana da vam donesem?"

Bila je vrlo omiljena, medju susjedima, kasnije medju prijateljima, poznanicima, suradnicima, članovima obitelji. Kad god je kome trebao savjet ili pomoć, bez razmišljanja bi joj se obratili znajući da će kod nje naići na razumijevanje, da će ih saslušati bez obzira šta ona o tome misli, i da ako može da će dati savjet za koji ona misli da je najbolje. Mogli su je nazvati u bilo koje doba dana ili noći. Nikada nije bila nervozna ili ljuta, ako bi je ljudi oko nje nešto zamolili ili pitali. Ni jedan savjet, ili razgovor nije prošao bez širokog osmijeha, i toplih riječi. Pa čak ni oni iz kojih se naslućivalo da ona možda ovaj put ne može previše pomoći. Ali razgovarala je, a i to je nekad velika stvar.

Nikada nije od nikoga uzela baš ništa. Ni za vrijeme koje je provela u razgovoru, niti za tretiranje energijom, niti za bilo kakvu drugu pomoć u kojoj je bilo potrebno pisanje, savjetovanje, davanje podataka. Uvijek je sve radila sa ljubavlju, i radošću. Nesebično se davala svakome tko je njezinu pomoć ili razgovor trebao.

Iskra je za nju čula preko jedne svoje prijateljice, i sa malo nesigurnosti ju nazvala. Več je prije sa puno ljudi razgovarala, tražila pomoć, prošla razne tretmane i nije previše vjerovala. Začudila se kad ju je s druge strane dočekao topli glas, pun radosti. Dugo su razgovarale. Iskra joj je prenijela sve što ju tišti, svoje tegobe, svoje strahove, svoje želje.  Karolina ju je saslušala, rekla joj svoje mišljenje i savjet. Medjutim, Iskri se taj savjet nije baš odmah svidio, jer je ona željela nešto sasvim drugo od toga što joj je Karolina rekla da bi trebala uraditi.  No nije odustala od razgovora, jer joj je razgovor godio, i osjećala se smireno, dobro. Često je i plakala, ili čak se i otresala ako nije bila dobre volje.

Karolina ju je pustila da kaže što ima za reći, i nikada nije prema njoj bila bezobrazna, niti drska. Kako je Iskra bila jako zaljubljena, željela je biti s osobom koju voli, ali za to nije imala mogućnosti. S Karolinom se dogovorila da posjeti njezin grad kroz koji je trebao prolaziti i čovjek njezinih snova, ali nije imala novca gdje bi se s njim smjestila.

To nije problem, rekla joj je Karolina. Samo se javi, kad budeš u blizini, ja ću te ugostiti. Tako je i bilo. Sutradan, nakon noći provedene u ljubavnom zagrljaju čovjeka njezinog života, Iskra se javila Karolini, koja je podmirila troškove, platila joj put, a potom su sjele na kavu. Izljubile su se, puno pričale, a potom svaka otišla svojim putem.

Razgovori su se nastavljali. Iskra je bila jako loše. Gotovo svakodnevno je imala zdravstvene tegobe. Karolina joj je nastojala pomoći koliko god može, međutim pomaka gotovo da i nije bilo, tj. povremeno je bilo, medjutim problemi su bili dublji, i Iskra ih je morala sama početi rješavati, u suprotnom nema pozitivnih rezultata.

Uskoro se Iskra javila ponovno. Surfanjem po internetu, pronašla je da jedan poznati bioenergičar koji radi po ima slobodan termin od pet dana uzastopce i da bi ju mogao primiti.  Zamolila je Karolinu može li ju ugostiti tih nekoliko dana dok traju tretmani bioenergijom. Naravno da je Karolina pristala, i rado ju ugostila.  U trenucima kad ju nije ona mogla odvesti, Iskru je odvezao netko njezin na tretmane, čule su se nekoliko puta dnevno, da čuje kako je, nakon tretmana otpratila ju na kolodvor, i otpremila kući.

Nakon toga joj još uvijek nije bilo baš dobro, pa je Karolina tražila surfajući po Internetu što bi još i kako moglo pomoći, pa joj je savjetovala da ode u Crkvu, pomoli se Bogu, i Njemu se obrati da ju usmjeri kojim putem da krene. Smatrala je da jedino tako može pronaći put kojim treba krenuti, naći smisao i cilj života pred njom.

Slijedećeg dana stigao joj je mail.

"Razočarana sam u tebe. Jako. Da hoćeš i da želiš, znam  da bi mi pomogla i da mi možeš pomoći. Ali odnos između  tebe i mene je bitno drugačiji, jer ja nemam novca da platim. Da imam, tada bi sve bilo drugačije jer bih ja tvoje usluge platila i ne bih se osjećala kao da molim za njih, a ti ne bi davala svoje usluge preko volje zato što ih daješ besplatno!"

"SVe bi bilo drugačije!"

Karolina je ostala bez riječi, jer je zaista od srca željela pomoći, i nikada nije ni pomislila na novac kao krajnji cilj. Cilj je od prvog trenutka od kad ju je upoznala bio ozdravljenje duše i tijela Iskre koju je kroz cijelo to vrijeme razgovora i tretmana zavoljela.