Na svakom od njih opasnost od povreda je različita i mogu se dogoditi razni tipovi nesreća. Sudar sa motociklistom može izazvati ozljedu, ali sudar sa drugim vozilom koje se kreće brzinom od 60 km/h mnogo je opasniji. Pješaka koji se kreće korz šumu nemože povrijediti zglobni autobus, ali ga može napasti mjesni pljačkaš. Putovanje brzim sportskim automobilom u slučaju nesreće može izazvati niz povreda, pa čak i smrt, dok su rijetki sretnici koji prežive avionske katastrofe! Drugim riječima, opasnost zavisi od uvjeta i aktivnosti, zbog čega se ne dozvoljava "L" vozačima da sudjeluju u saobraćaju na autoputevima, a od motociklista i pješaka se zahtijeva da izbjegavaju određene prometne saobraćajnice.

U psihičkom i okultnom radu osoba se obično suočava sa opasnosti povezanom s osobnim razvojem i postignutim stupnjem inicijacije. Dok čovjek ne čini grešku pokušavajući da trči prije no što nauči puzati, prirodni moždani mehanizmi obično mogu savladati nove utiske koji stižu do njih preko psihe koja prodire u viša stanja svijesti. Učenik okultizma stiče svoju inicijaciju prirodnim putem i greška je tražiti izlaz i fenomene u psihičkom, okultnom ili mističnom razvoju.

U jednom posebno teškom stanju u mom životu, kada mi je izgledalo da je sve metež, učitelj kod koga sam učila obavijestio me da sam spremna na visoku inicijaciju. Počela sam da jadikujem sama u sebi: "Oh ne, ne povrh svega ostalog..." Očajavala sam i ubrzo sam bila na kraju živaca. Otišla sam učitelju i najprobranijim riječima kojih sam mogla da se sjetim rekla mu da sam stigla do granice svojih mogućnosti i da ne mogu dalje, jer nikada neću moći da savladam predstojeću inicijaciju. Ponavljam njegove riječi: "Ali draga moja, ti si je upravo prebrodila!" U stvari, ova stanja puna stresova kroz koja sam prolazila tjednima koji su prethodili ovome, bili su inicijacija; moja užasna predviđanja noćnih udaraca, okultni neprijatelji koji me napadaju, mračna mentalna stanja svijesti ... LEKCIJA BROJ 1: inicijacija se može steći u BILO KOM PODRUČJU ŽIVOTA koje nas može nečemu naučiti i nije neophodno da se ispolji u psihičkom ili okultnom obliku.

Postoje serije zakona koje se grubo nazivaju "okultnim" ili se odnose na psihičke ili metafizičke teme. Dva od njih su primjenjiva u psihičkoj samoobrani: ZAKON IZAZOVA I ZAKON RAVNOPRAVNOSTI (JEDNAKOSTI). Zakon izazova se upotrebljava, ili bi bar trebalo da se upotrebljava, u svim psihičkim ili okultnim radovima i sastoji se u postavljanju zaštite oko osobe ili njenog psihičko-energetskog naboja prije početka rada i izazivanju svega što se pojavi ili prikaže ili se osjeti njegovo prisustvo. Ovo izazivanje varira zavisno od škole, tradicije, sistema ili religioznog vjerovanja koje učesnici pojačavaju.

U ranim danima razvoja većina nas se vezuje za jedan sistem koji zavisi od naše etičke baze i programa rada. Najpopularniji "stup oslonca" na zapadu je kršćanska tradicija. Zapanjujuće je koliko učenika hrli u naručje križu kada osjete bilo kakav oblik psihičke opasnosti. Poznajem jednu osobu koja je napredovala do visokog položaja u izvjesnoj okultnoj organizaciji, ali se uvijek vraćala Isusu kad bi vjetar jače puhao kroz drveće. To je vrlo dobro, ukoliko zaista vjerujete u Isusa. Zaštita je isključivo u glavi individue i ako vjerujete da vas izvjesna oznaka ili simbol može zaštiti, tada će vas i zaštititi. Ukoliko ne vjerujete, primjenjuje se i slijedeći okultni zakon, zakon ravnoteže.

ZAKON RAVNOTEŽE govori da, ukoliko dva uma stupaju u bitku ili djeluju kroz različite sile na raznim stranama (ista stvar, drugačije predstavljanje), da će jedan steći vlast i ovim postići slijedeću inicijaciju, dok drugi mora dosta dugo ostati dolje i konsolidirati se. Zavisno od namjera pobjednika, može biti i širih razmatranja, ali ovo nije knjiga o okultizmu, tako da ću ja jednostavno objasniti ako kažem da, ukoliko ste učenik koji je stupio na stazu i ukrstite mačeve s nekima koji su na tom putu dalje od vas, ne možete se nadati da ćete ih odstraniti jednostavnim zamahivanjem ruku u obliku križa naređujući im da se sklone. (Izvinjavam se filmskoj kompaniji koja radi filmove s ovom temom.)

Prije nekoliko godina, kad sam vodila seriju popularnih susreta u Londonu, pojavio se 17-god. dječak i poslije kraćeg razgovora me upitao:

- Možete li me povezati sa pravom zlom crnomagijskom grupom?

- Zašto?

- Čitao sam u knjizi da, ako netko uzme raspelo i podigne ga, snaga crkve sve pokosi i dobro trijumfira nad zlom!

Optimizam mladosti. Kada bi to bilo tako, svijet bi bio djetinjastiji, blaži i miroljubljiviji. Ali, tužno je da se to ne može raditi na ovakav način.

Kao što se moja vlastita inicijacija odigrala u okviru svakodnevne egzistencije, isto je i sa bitkom za svjetlost na ovoj planeti. Naravno, postoje grupe mentalno bolesnih ljudi (odbijam iz zvati "okultistima"), koji su ogrezli u okrutnosti i pogrešnim obredima, ali se zlo ljudskog roda manifestira kroz puteve normalnog postojanja i izaziva dnevne patnje, okrutnosti, bolesti, oskudicu i strah našeg stoljeća. Jedan stari Kinez je govorio: "Sudbonosne neprijatelje uvijek susrećemo u tijesnim prolazima", i ovo je sušta istina u zakonu ravnoteže.

Moj savjet učeniku je da se drži svojih granica i da ne traži nevolje. Poduzmite jedan korak u vremenu i krenite, pauzirajući često u pravilnim intervalima da se "prizemljite". Jedan od najvećih neutralizatora straha je smijeh, sve dok nije na nečiji račun ili takav da liči na podsmijeh ili da izaziva tuđu patnju, i treba se smijati svakom strahu. Prije mnogo godina mudri, stari psihista mi je rekao: "Znaš, stari Nick mrzi čuti smijeh", a iskustvo je to i dokazalo.

INICIJACIJA

Potrebno je utvrditi što se točno podrazumijeva pod pojmom "inicijacija". To nije zbir ispita koje netko položi i nema "psihičkih ili okultnih A nivoa". Kako ja vidim inicijaciju, ona izgleda ovako: osoba počne proučavati određeni kurs okultnih znanja, a nije neophodno da time obuhvati knjige i obrede (mada ovo može pomoći), ali mora biti naklonjena širenju svijesti. Tako se događa da se netko brzo penje k slijedećim nivou, a netko vrlo polako. Možda je potrebno da upotrijebim riječ "penje" jer ovo asocira na kretanja na više, a osobi je potrebno da doživi ekspanziju u svim pravcima kroz vrijeme i prostor. Zato ćemo reći "stiže" na novi nivo svijesti. Efekat je da se umu prezentiraju čitave serije novih iskustava koje treba racionalizirati i locirati u perspektivi. Kada um ne može da dođe do načina kako da usvoji iskustvo, tada nedostaje inicijacija, i osoba je obavezna da se vrati na prethodni nivo gdje se osjeća sigurnom i bezbjednom.

Ovo nas vraća u pitanje što je sigurno nebo po nečijem vjerovanju. Inicirana duša će biti po strani od ovih sistema i razvija se oslanjajući se na svoje unutrašnje izvore i jedinstveno osobno razumijevanje Velikog svemirskog arhitekte, Konačnog, Centralne točke u vremenu, Bog ili bilo kog imena koje odaberete za stanje potpune svjetlosti. Ali, ukoliko učenici dođu do ovakvog stanja spiritualne svijesti bez prethodnog kretanja po ljestvicama inicijacije, naći će se u nevolji, i samo vrlo iskusni praktikanti, mnogo ispred njih (zakon jednakosti), moći će da im pomognu da se vrate na svoje mjesto.