Nakon proučavanja Tradicionalnog britanskog Vještičjeg umjeća i iniciranja od strane Geralda Gardnera 1963. (smatranog ocem modernog Vještičarenja), Ray Buckland je donio Vještice u Sjedinjene Države. Postao je cijenjeni autoritet, u usponu modernog Vještičarenja 20. stoljeća. Romske je (ciganske) baštine i autor više od tucet knjiga o Vještičjem umijeću i srodnim temama, uključujući Witchcraft from the inside, Gypsy Witchcraft and magic i Color magick. (Njegove čarobne knjige kao Tajne ciganske ljubavne magije). Inače nakon nekih uroka bačenih na njega počeo je s proučavnajem kristala i poludragog kamenja.

Njegovo djelo Vještičje umijeće klasični je tekst i najcjelovitiji tečaj samostalnog učenja dostupan u modernom Vještičarenju, napisan od strane autora kojeg je javnost u Sjedinjenim Državama upoznala s „The Old Religion". Jedna od najpreporučanijih modernih vještičnih knjiga, korištena je od strane stotina skupova u obuci novaka i od strane tisuća samotnica koje su tražile detaljno opisani, korak-po-korak, tečaj Vještičarenja, Ovo promijenjeno i prošireno izdanje uključuje dodatne fotografije i ilustracije, novi predgovor i indeks. Format promijenjene radne knjige sada uključuje ispitna pitanja na kraju svake lekcije, što izgrađuje neprestanu evidenciju vaše duhovne i magijske obuke.

Nešto o Raymondovom učenju i radu, sa www.sententiaelibere.blog.hr :

OBRED PRIJELAZA

"Obred prijelaza je prijelaz iz jednog životnog stanja u drugo. Primjeri su rođenje, brak i smrt." (Raymond Buckland)

Glavni "obred prijelaza" u Wicci je inicijacija. Inicijacija je "tijelo obreda". Služi kao pomoć u postizanju određenih promjena (bilo duhovnih ili drukčijih). Moglo bi se to nazvati i duhovnih očišćenjem. Bit inicijacije je ponovno rođenje (metaforički rečeno) koje označava novi početak, novo duhovno stanje, nova saznanja itd.
Svaka inicijacija, ma u kojoj god religiji bila, ima neku formu kao i svaki drugi "ritual" (u ovakvom smislu ili drugom).
Prvi dio inicijacije bi se mogao nazvati "odvajanjem". Osoba je ostavljena na samo (na određeni period vremema) kako bi učila, dobivala nova saznanja i pročistila misli.
Sljedeći važni dio je čišćenje. U to se ubraja i fizičko i psihičko. Svi smo donekle obuzeti fizičkim izgledom i samim pojmom "fizičkog svijeta". Kako bi psihički mogli biti pročišćeni, potrebno je dakle biti i fizički. U nekim je kulturama to samo obična kupka, neki prakticiraju otklanjanje svih dlaka na tijelu. Obično nakon toga slijed razdoblje apstinencije of sexsualnih odnosa (u žargonu, od jeb**a al nećemo bit prosti...pokušavan bit književna haha). Neki običaji slijede i prehrambene tabue.

U Wicci je najčešći proces inicijacije izveden kod Gardnerijskih vještica. Prvi dio inicijacije se sastoji od nekog iskušenja. Iskušenika/icu se pita da li zaista želi biti iniciran/a te se nakon toga može/ne mora postaviti još pitanja (suvišnih ili ne) kako bi iskušenik/ica dokazala svoje povjerenje u coven. Ponekad je potrebno oko godinu dana pripreme prije nego što se dođe u ovaj stadij (po starim običajima je potrebno godinu i 1 dan pripreme prije inicijacije iako se danas vrlo malo ljudi drži tog običaja). Nakon pripreme, iskušenik/ica je dovedena u krug ako nije već do tad bio/bila doveden/a. Stavljen je povez na oči i konop oko ruku (oboje simboli potpune predanosti i povjerenja). Tada se polaže tkzv. prisega tajnosti. Nakon što iskušenik prisegne na tajnosti, povez i konopi se skidaju. Nema odbacivanje stare vjere! Nema križeva na koje se pljuje! Nema ugovora potpisanih krvlju! To je bila samo mala napomena....
Nakon toga svaki član kovena daje neki alat novopridošlici (o alatu ću pisati u sljedećem postu). On/ona polaže ruku nakratko na svaki komad alata kao simbol prenošenja svoje energije u alat (možete ne morate vjerovat u to).
Među posljednjim dijelovima same incijacije, svećenik/svećenica vodi novopridošlicu na svaki kraj kruga (sjever, jug, istok zapad) i predstavlja ga/nju Bogu i Božici.

Naravno, neke inicijacije su puno kompliciranije. Postoji i proširenija verzija koju mogu napisat za one koji je žele znati. Ali ovo je okvirno. Na ovome se sve bazira a svaki coven prilagođava to svojim potrebama i očekivanjima.

Tradicije u Wicci

Podjele postoje u svemu, pa tako i u religijama.
U Wicci ima mnogo tradicija. Neke glave ću vam danas spomenuti. Svaka tradicija štuje Boga/Božicu iako kod nekih Božica većinom prevladava u ritualima itd., a kod nekih Bog. Svaka tradicija ima neke naknadno dodane "običaje" koji se razlikuju od drugih tradicija. Nekima Bog/Božica imaju drugačija imena. No, baziraju se na istome (to su osnove Wicce o kojima sam vam govorila u prijašnjim postovima).

Glavna tradicija Wicce iz koje je sve proizašlo je Gardnerijska Wicca koja je dobila ime po samome začetniku Wicce; dr. Geraldu B. Gardneru. Ova je tradicija nastala u Engleskoj 50-ih godina 20. stoljeća. Također je to prva tradicija koja se pojavila u SAD-u (osnivači: Raymond i Rosemary Buckland).
G. Gardner je bazirao dosta svog znanja na keltske običaje u kojima je i sam sudjelovao nakon inicijacije u keltski skup vještica 30-ih godina. Na ritualima tog skupa bazira i tkzv. "Gardnerovu knjigu sjenki". U usavršavanju te knjige mu je pomagala DDoreen Valiente koja je bila poznata i tada po svojim spisateljskim sposobnostima (danas je poznata po "himni" Wicce).

Sve su tradicije nekako povezane/bazirane na ovu tradiciju upravo zbog toga što je ona prva.
U Gardnerijskoj tradiciji je naglasak na Božicu koja dominira nad Bogom (Svećenica dominira nad Svećenikom) iako su priznati oboje. Postoji i stupnjevanje u napredovanju. Minimum vremenskog razmaka među stupnjevima je "godina i jedan dan" iako se neke moderne vještice toga striktno ne drže. Skupovi pretežito rade goli ("Skyclad") te ciljaju na jedna broj muškaraca i žena u covenu.

Aleksandrijsku tradiciju je osnovao Alex Sanders koji je, u početku, i sam bio iniciran u gardnerijski coven. Njegovi su obredi općenito gardnerijski s puno judeo-kršćanskih/ceremonijalno-magijskih elemenata. Također rade goli a štuju jednako i Boga i Božicu.

Algard je propala wiccanska tradicija koju je pokušao osnovati Sam Sanders 70-ih godina. To je trebao biti spoj Gardnerijske i Aleksandrijske Wicce. S obziron da su Aleksandrijanci bili skoro pa Gardnerijanci, u tome nije bilo smisla te je ideja isčeznula.

Dajanske vještice su pokrenute sa strane Ann Forfreedom. Tradicija je religiozna i magijska. Uključuje i žene i muškarce iako su većinom žene. Također su poznate i pod nazivom "Dijanske feminističke vještice". Naime, one potiču žensko vodstvo a njezini su pripadnici uglavnom uključeni u feministička i humanistička pitanja.

Frostove vještice su bazirale svoju tradiciju na velške običaje.Osnovali su ih Gavin i Yvonne Frost 70-ih goidina. Prva su tradicija koje je omogućila prezentiranje "Wicce" učenicima u obliku dopisnog tečaja. Napisali su tkzv. "Bibliju vještica" u kojoj NI JEDAN PUT NIJE SPOMENUTA BOŽICA i koja uključuje mnogo detaljno opisanih seksualnih praksi. U prijevodu (odustajem od formalnost za ovu rečenicu): Gavin i Yvonne su pedofili koji su "Inicirali" čak i dicu od 16 godina samo kako bi ih po...!!!

Dalje......

Seax Vještice je osnovao Raymond Buckland 1973. godine. Ima saxonsku osnovu i relativno je svježa tradicija umijeća.Tradicija je poznata po "otvorenim obredima". Vrlo je fleksibilna tradicija jer se o svemu odlučuje "u hodu". Napomena: Ova tradicija ne pokušava nipošto vratiti saxonsku religiju.


Također postoje i neke tradicije koje su osnovane na temelju drevnih religijia, npr. Kemetska (Egipatksa) tradicija koja se fokusira isključivo na Egipatska božanstva.