LIBER PORTA LUCIS
SUB FIGURA X

1. Ugledao sam malo tamno nebesko tijelo kako se vrti u bezdanu beskrajnog prostora.
Ono je sićušno u mnoštvu ogromnih, tamno u mnoštvu svijetlih.
2. Ja, koji u sebi obuhvaćam svu ogromnost i svu sićušnost, sav sjaj i svu tamu,
prigušio sam bljesak svog neopisivog sjaja, šaljući V.V.V.V.V. - a kao zrak moje svijetlosti,
kao glasnika tom malom nebeskom tijelu.
3. Tada V.V.V.V.V. progovori i reče:
4. Muškarci i žene Zemlje, k vama sam došao iz Vremena izvan svog Vremena,
iz Svemira vama nevidljivog, i donosim vam ove riječi.
5. Ali, oni ga nisu čuli, jer ne bijahu spremni da ga prime.
6. Ipak, neki su ga čuli i razumjeli, i preko njih će se saznati ovo Znanje.
7. Zato najmanji od njih, sluga svih njih, i piše ovi knjigu.
8. Piše za one koji su spremni. A da je netko spreman poznaje se po sljedećem:
ako je obdaren nekim darovima, ako je podoban zbog porijekla, ili bogatstva, ili inteligencije,
ili nekog drugog vidljivog znaka. A majstorovi služitelji će po njegovom uvidu suditi o tome.
9. Ovo znanje nije za svakoga; u stvari, samo je njih nekoliko pozvano,
ali od tih nekoliko mnogi su izabrani.
10. Sljedeće je priroda Djela.
11. Prvo na ovoj zemlji postoje mnogi i različiti uslovi života.
U svakom od njih postoji neko sjeme patnje.
Tko može pobjeći od bolesti, starosti i smrti?
12. Mi smo došli da naše drugove spasimo od njh.
Jer postoji život ojačan znanjem i najvišim blaženstvom kojeg ne dotiče ni jedno od tih.
13. Do toga života mi stižemo već ovdje i sada.
Adepti, služitelji V.V.V.V.V. - a, već su ga postigli.
14. Nemoguće je ispričati o divotama toga što su oni postigli.
Malo po malo, kako vaš vid bude jačao,
otkrivaćemo vam neopisivi sjaj Staze Posvećenika, i njezin bezimeni sjaj.
15. Baš kao što čovjeka koji se penje uz strmu planinu izgube iz vida njegovi prijatelji u dolini,
takav je i slučaj sa Adeptom.
Oni će reći: on se izgubio u oblacima.
Međutim, on će uživati u sunčevoj svjetlosti iznad njih, i dospjeti do vječnih snjegova.
16. Ili, kao što naučnik može da nauči neki tajanstveni jezik starih naroda,
Njegovi prijatelji će reći:
" Gle! On se pretvara da čita tu knjigu. A ona je nerazumljiva. To je ludost."
Pa ipak, on uživa u Odiseji, dok oni čitaju prazne i vulgarne stvari.
17. Mi ćemo vas dovesti do Apsolutne Istine, Apsolutne Svijetlosti, Apsolutnog Blaženstva.
18. Mnogi su Adepti vjekovima pokušavali da to ostvare;
ali njihovi nasljednici su izvrtali njihove riječi,
i opet je iznova i iznova padao Veo na Svetinju nad Svetinjama.
19. Vama koji još lutate po Svijetovnom Dvoru, mi još ne možemo otkriti sve;
ali vi ćete lako shvatiti da su sve religije svijeta samo velovi i simboli Apsolutne Istine.
Isto kao i filozofije.
Za Adepta koji sve sagledava odozgo, ne postoji nužnost biranja
između Bude i Muhameda, između Ateizma i Teizma.
20. Mnoštvo je promjenljivo i prolazno; jedno ostaje.
I baš kao što drvo, ugalj i željezo zajedno sagorijevaju u jednom velikom plamenu,
samo ako je u peći primjerena temperatura,
tako se i u destilacijskom aparatu ove duhovne alkemije svi sistemi zemlje stapaju u jedno znanje,
samo ako Zelator dovoljno snažno puše u svoju peć.
21. Pa ipak, kao što se sa samim željezom ne može potpaliti vatra,
na početku jedan sistem može odgovarati jednom tragaocu, a drugi drugom.
22. Zbog toga, mi koji smo oslobođeni okova neznanja, pažljivo gledamo u srce tragaoca
i vodimo ga stazom koja najviše odgovara njegovoj prirodi ka konačnom cilju svega,
ka Životu koji boravi u Svijetlosti, da, Životu koji boravi u Svjetlosti.