Dovoljno je kazati - grof St. Germain!
Ovo ime među njegovim poklonicima izaziva poštovanje ravno divljenju. Oni koji mu nisu bili skloni, reći će da je to bio “jedan odvratni prevarant i šarlatan”! Treći će tvrditi da je bio možda najveći alkemičar svih vremena; četvrti su uvjereni da je posjedovao Eliksir besmrtnosti i da, nakon skoro tri stoljeća, još uvijek živi!
Iz jednog izvješća međutim doznajemo, da je rođen 1710. godine u obitelji poreznika u mjestu San Germano. Okultist Eliphas Levi iz 19. stoljeca tvrdi pak da je došao na svijet krajem 17. stoljeca u Leitmeritzu u Češkoj kao vanbračni sin rozenkrucijanera plemenite krvi. Takvo bi porijeklo moglo objasniti izraženu grofovu sklonost misticizmu i dati odgovor na tajnu njegovih impresivnih, ponekad i potpuno samosvojnih alkemičarskih i drugih magijskih sposobnosti.
Grof je bio izuzetno nadaren za jezike. Vladao je francuskim, njemačkim, engleskim, nizozemskim i ruskim. Sam je tvrdio kako je naučio i kineski, perzijski te hindu, no u njegovoj okolini nije bilo osobe koja bi to mogla provjeriti i potvrditi.
Izuzetna obrazovanost
Horace Walpole piše da je grof bio čudesan glazbenik. Navodno je bio i sjajan slikar, iako se ne zna ni za jednu od njegovih slika. Njegove slike su se isticale time sto je nakit prikazan na njima svjetlucao kao pravi.
Mnoge činjenice ukazuju i na to da je St. Germain bio izvrstan zlatar, ali taj obrt ipak nije izučio kod perzijskog šaha, kako je inače znao tvrditi. Navodno je na veliku radost francuskoga kralja Luja XIV jednom prilikom popravio teško oštećeni dragulj. Moguće je, naravno, da je veličanstvenost svojih slika i postizao upravo korištenjem biserja ili nekog sličnog materijala.
Uz to je bio izuzetno dobro upućen u sva područja kemije. U cijeloj Evropi osnovao je niz laboratorija posuđenim novcem, po svemu sudeći namijenjenih proizvodnji postojanih i žarkih pigmenata za boje i za istraživanje tajnih receptura alkemije.
St. Germain je bio ujedno i ugledan iscjelitelj. Izliječio je maršala de Belle Isle, te vratio u život neku mladu prijateljicu Madame Pompadour, pošto je gotovo umrla otrovavši se gljivama.
O grofu se također priča da nikada nije jeo u društvu drugih ljudi. Dok su se svi oko njega, kao sto je to u ono vrijeme bilo uobičajeno, prežderavali obilnim obrocima, on je sjedio za stolom pijući samo mineralnu vodu.
“Umjesto da jede, pričao je od početka do kraja objeda. Slijedio sam njegov primjer pa ni ja nisam jeo. Mirne se duše može reći da mu u dosjetljivosti nije bilo ravna sugovornika” - pričao je Casanova.
Kao sto Colin Wilson pise u knjizi “Okultno” (“The Occult”), grof je vjerojatno bio vegetarijanac. Ipak, najčudnije je bilo to što je raspolagao izuzetnim znanjem i obrazovanošću. U 19. stoljecu grofovi su pristaše tvrdili da je on već pri prvome nastupu na francuskome dvoru 1740. godine imao to znanje, ali se ne zna gdje ga je i kako stekao.
Medutim, nisu svi njegovi suvremenici bili oduševljeni njegovim sposobnostima. Casanova, koji ga je susreo u Haagu, gdje su se obojica zatekli na diplomatskoj misiji, vidio je u njemu šarlatana, ne držeći ga zbog toga manje simpatičnim:
“Ovaj zadivljujući čovjek, kojeg je priroda izabrala za kralja hohštaplera i šarlatana, samopouzdano tvrdi kako mu je tristo ljeta, kako poznaje tajne univerzalne medicine, kako vlada prirodom te može taliti dragulje, pa da tako iz 10 ili 12 manjih dragulja moze proizvesti jedan veliki najfinijeg sjaja. Sve je to, kaze, mačji kasalj. Usprkos njegovoj hvalisavosti, bezočnim lažima i ekscentričnosti, ne mogu reci da mi je bio odbojan. Unatoč svemu sto znam i osjećam, smatrao sam ga zadivljujućom osobnošću...”
Kontroverzne priče
I grof Alvensleben, pruski izaslanik na dvoru u Drezdenu, dobro je poznavao St. Germaina. Godine 1777. o njemu je zapisao:
“Riječ je o visoko nadarenom čovjeku osobitog duha, no potpuno lišena rasudne moći. Svoju veliku slavu najviše ima zahvaliti s jedne strane najdrskijem ulizivanju za koje je čovjek uopće sposoban, a s druge pak izvanrednoj rječitosti, poglavito ako se čovjek prepusti strasti i ushićenosti njegovih riječi. Inače ga pokreće neizmjerna oholost...”
Mnoge priče o St. Germainu koje su dovele do tako sumnjičava stava, nisu se zapravo mogle odnositi na grofa, vec na varalicu po imenu Gauve, koji se nalazio u službi vojvode de Choiseula, zakleta neprijatelja St. Germaina. Gauve, koji je zapanjujuće bio nalik na grofa, dobio je nalog da u javnosti karikira grofove sposobnosti, ne bi li mu tako naudio.
I danas ima ljudi koji su uvjereni da je grof. St. Germain jos živ. Iako se u knjizi umrlih župe Eckerndorfeu nalazi podatak o njegovoj smrti, nedugo nakon unošenja tog podatka, proširile su se glasine da je grof živ. Posljednji grofov dobrotvor, princ Karl von Hessen-Kassel, u oporuci je naložio da se njegovi spisi spale da ne bi bili pogrešno protumačeni. Jedan drugi grofov poklonik proširio je vijest da grof nije mrtav, već da je viden u Parizu, gdje je Mariji Antoaneti prorekao izbijanje francuske revolucije. Ona ga je pak u svojim dnevnicima često spominjala, kajući se što nije poslušala savjete koje joj je dao grof. Godine 1785, dvanaest mjeseci posto je umro, mnogi su ga ljudi “vidjeli" u Wilhelmsbadu, u društvu s magičarom Cagliostrom i hipnotičarom Antonom Mesmerom te s filozofom De St. Martinom. Godine 1789. otputovao je u Švedsku i upozorio kralja Gustava III na nesreću koja mu prijeti. Istog je ljeta posjetio prijateljicu Mademoiselle d'Adhmar obećavši joj da će se još pet puta vidjeti. Ona je poslije rekla da je grof izgledao kao da mu je 46 godina. Iz njezinih riječi može se razaznati da je grof održao obećanje.
Legenda koja živi
Cara Napoleona Bonapartea (1808-1873) toliko je zaintrigirala priča o grofu da je dao oformiti posebnu komisiju koja je trebala istražiti njegov zivot i djelovanje. No, rezultati istrage uništeni su u strašnom požaru 1871. godine u kojem je izgorjela pariška vijećnica. Grofovi su poklonici bili uvjereni kako se ni taj događaj ne može pripisati pukom slučaju.
Nekoliko godina kasnije Teozofsko drustvo kojemu je predsjedavala Madame Blavatsky objavilo je kako je grof St. Germain jedan od njihovih “tajnih majstora” - tako su se, naime, nazivali besmrtnici čija su bogata okultna znanja bila na raspolaganju članovima društva. Inače, među te ličnosti ubrajani su Krist, Buda, Apolonije (iz Tijane), Francis Bacon i Christian Rosencreutz. Nakon što su Nijemci napustili okupirani Pariz, tamo je navodno otputovala skupina teozofa na navodni susret s grofom!
Legenda o zagonetnom grofu i dalje živi. Tako se 1972. godine na francuskoj televiziji pojavio neki Parižanin, Richard Chanfrav, tvrdeći za sebe da je grof St. Germain. Koristeći priručno kuhalo ovaj je čovjek pred televizijskim kamerama uspio izvršiti pretvorbu olova u zlato, kao što je to navodno svojevremeno uspijevao legendarni grof St. Germain.
bglavac
irida
edin.kecanovic
