Izvještaj rimskog egzorcista

Uvod

Kad mi je kardinal Ugo Poletti, vikar za biskupiju Rim, povjerio službu egzorcista, nisam ni slutio kakav ću golem svijet upoznati i koliki će broj ljudi zatrebati moju pomoć. Najprije sam zapravo trebao pomagati patru Candidu Amantiniju, poznatom egzorcistu, posjećivati ljude iz čitave Italije, pa čak i inozemstva, kojima je bila potrebna pomoć. To je za mene doista bila velika milost. Egzorcist se naime ne postaje sam od sebe, već samo uz velike teškoće i po cijenu neizbježnih zabluda na štetu vjernika. Vjerujem da je pater Candido jedini egzorcist u svijetu koji ima tako bogato iskustvo. On je u svakom slučaju obavljao tu službu neprekidno tijekom trideset šest godina. Nisam dakle mogao poželjeti boljega učitelja i zahvaljujem mu za bezgranično strpljenje kojim me uveo u tu službu koja je za mene bila posve nova.

Tada sam otkrio još nešto: naime, da u Italiji ima malo egzorcista, a tek je mali broj njih zaista obrazovan. Još je gore stanje u drugim zemljama, tako da k meni dolaze i ljudi iz Francuske, Austrije, Njemačke, Švicarske, Španjolske, Velike Britanije i drugih zemalja koji, po vlastitim iskazima, ne nalaze egzorciste u svojoj domovini. Je li to posljedica nemarnosti biskupa i svećenika? Ili čak posljedica nedovoljna uvjerenja u potrebu i učinkovitosti te službe? U svakom slučaju osjećam se ponukanim da pomognem svim tim ljudima koji toliko trpe i koje nitko ne razumije: ni njihove vlastite obitelji, ni liječnici, ni svećenici.

Dušebrižništvo na tom području je u današnjem katoličkom svijetu bez sumnje veoma zanemareno. To u prošlosti nije bilo tako, a nije ni danas u nekim protestantskim Crkvama gdje se egzorcizam provodi često i uspješno. Svaka bi biskupija trebala zapravo imati vlastitog egzorcista, kao što ima ispovjednike. A još bi više egzorcista trebalo biti tamo gdje su osobito traženi: u većim župama ili u svetištima.

Uz to što ionako ima malo egzorcista, oni često nisu ni rado viđeni, protiv njih postoje otpori i ometaju se u obavljanju svoje službe. Poznato je da opsjednuti ljudi često viču. Već je to dovoljno da pretpostavljeni pri nekim redovima ili župnici ne puštaju egzorcista u svoje kuće. Njima je miran život bez buke i bez uznemiravanja često važniji od ljubavi prema bližnjemu i potrebe da se opsjednutima pomogne. I ja sam stekao takva iskustva, iako manje opterećujuća nego neki drugi iskusniji i traženiji egzorcisti. Želio bih pozvati prije svega biskupe da razmisle o tom problemu. Oni često imaju premalo razumijevanja za to budući da većinom sami nikad nisu bili egzorcisti. A ipak je ta služba zapravo povjerena isključivo njima. Samo što je oni mogu obavljati sami ili imenovati egzorciste koji će je obavljati u njihovo ime.

Kako je nastala ova knjiga? Želio bih da svi zainteresirani za ta pitanja sudjeluju u bogatim iskustvima koja sam stekao ja, a još više pater Candido. Prije svega bih želio učiniti uslugu egzorcistima i svim svećenicima, jer kao što svaki liječnik opće prakse mora imati toliko znanja da može odrediti kojem stručnjaku mora od slučaja do slučaja uputiti svoga pacijenta, tako mora i svaki svećenik posjedovati minimalno znanje da može prosuditi da li bi se neka osoba trebala obratiti egzorcistu ili ne.

Postoji međutim još jedan razlog zbog kojega su me svećenici potaknuli da napišem ovu knjigu. Knjiga crkvenih obreda preporučuje egzorcistima da pročitaju po mogućnosti "mnogo dobrih knjiga iskusnih autora". Ali kad se traže takva djela, može ih se malo naći! A i od tih postojećih tek ih je malo doista zadovoljavajućih.

Ja sam dakle nastojao popuniti prazninu i tu temu temeljito obraditi, ali na takav način da knjiga bude pristupačna većem krugu čitatelja. Nadam se da će o tome pisati i drugi i to dovoljno upućeno i s vjerskom tankoćutnošću, te s osobnim zalaganjem primjerenim toj temi, kao što je bilo proteklih stoljeća uobičajeno u katoličkom svijetu i kao što se to danas čini samo na protestantskom području.

Želio bih reći da u ovoj knjizi neću ponavljati određene činjenice koje su već poznate i koje su već dovoljno obrađene u drugim knjigama: postojanje zlih duhova, mogućnost opsjednutosti đavlom ili moć istjerivanja demona što ju je Krist prenio onima koji vjeruju u poruku Evanđelja. To su očitovane istine koje su jasno sadržane u Bibliji, koje teologija produbljuje i koje crkvena učiteljska služba neprekidno poučava. Ja bih se želio više usredotočiti na ono manje poznato, kao i na praktična saznanja koja mogu biti korisna za egzorciste i druge zainteresirane. Ako na nekim mjestima budem ponavljao načelne stvari, neka mi bude oprošteno, ali to mi se činilo potrebnim.

Neka taj rad blagoslovi Djevica Marija, neprijateljica đavla od prvog navještenja spasenja (Post 3,15) do ispunjenja istoga (Otk 12,1-18), ujedinjenja sa Sinom u borbi da ga svlada i zgazi mu glavu. Taj je rad rezultat ispunjavajuće djelatnosti koju s povjerenjem obavljam pod okriljem njezina materinskog ogrtača.

Napomene uz 3. prošireno izdanje. Nisam mogao predvidjeti da će moja knjiga naići na tako dobre reakcije i u tako kratko vrijeme doživjeti nova izdanja. To je po mome mišljenju potvrda za to da je s jedne strane interes za tu temu veći od očekivanog i da s druge strane ne postoji na tržištu knjiga koja obrađuje egzorcizam tako kompletno, iako ne veoma opširno. A tako nije samo u Italiji, već u čitavom katoličkom svijetu. To je važno i ujedno bolno opažanje. Ili je uzrok neobjašnjivoj nezainteresiranosti možda čak istinsko bezvjerje?

Zahvaljujem na primljenoj pohvali i odobravanju, prije svega od strane egzorcista, osobito moga "učitelja", patra Candida Amantinija koji je moju knjigu priznao vjernom njegovim poukama. Budući da nisam primio kritike koje bi zahtijevale neke izmjene, tako sam u ovom novom izdanju samo dopunio ono što mi se činilo važnim u interesu cjelovitosti teme. Dakle, nisam morao unijeti nikakve ispravke. Nadam se da su svi oni kojima sam morao proturiječiti razumijeli čestitost mojih nakana i da nisu uvrijeđeni. Tiskanjem ove knjige pokušao sam učiniti dobro što većem krugu čitatelja, kao što svakodnevno nastojim učiniti dobro svima onima koji dođu k meni kao egzorcistu.