Svojstva egipatske magije su bila dvojaka. S jedne stane je korištena kako bi pomogla živima i mrtvima, a s druge kao sredstvo mračnih ciljeva poput urota, donošenja nesreće u cilju osvete maga ili neke osobe koja je preko njega željela izvršiti svoju volju. U nekim izvorima magiju pronalazimo kao "pomoćnicu" religije. Ove činjenice odvajaju Egipatsku od drugih prisutnih oblika magije kod drevnih naroda Istoka. Kod svih njih magija je bila upotrebljavana isključivo u cilju borbe protiv zla i mračnih sila, dok je u Egipatskoj magiji jasno vidljivo kako su Egipćani koristeći se magijim nastojali upravljati svojim bogovima, te ih silama magije natjerati da rade u njihovu korist. Nisu se željeli klanjati pred bogovima isključivo kao božanske sluge, koje se pokoravaju božijoj volji i milosti.

Magijom su se mogli koristiti ljudi osposobljeni prema propisima, a da bi djelovala, magijske riječi su morale biti izgovarane propisanim tonovima. Riječi su bile zapisivane na određenim mateijalima kao što su papirus ili drago kamenje, a prenositi su ih mogle opet samo određene osobe kako njihova snaga i moć nebi došla u krive ruke.  Egipatski magovi tvrdili su da gospodare vodama mora i rijeka. Dokaz ove tvrdnje pronalazimo na papirusu Vestkar s početka XVIII. dinastije, dakle oko 1550.godine prije Krista. U spisima onovremenih grčkih putnika pronalazimo retke koji svjedoče kako je Egipat smatran kolijevkom "bijele magije" i "crne vještine"...

Reći ćete to su samo legende, ipak potvrde ovih riječi pronalazimo i u tekstovima uvaženih klasičnih pisaca. U Apulejevoj knjizi "Preobražaj" nalazimo primjer jedne od ovih mitskih priča. Ovdje nailazimo na priču u kojoj se spominje "čin otvaranja usta", a koji je vrlo često prisutan u religijskim tekstovima i koji se smatrao vrlo važnim za pokojnika. Također spominje vraćanje umrlog u život, a koje Apulej pripisuje magu, za koje opet pronalazimo dokaz na papirusu Vestkar,  koji svjedoči kako su Egipatski magovi ovakva "uskrsnuća" poznavali tisućama godina prije Krista.

Egipćani su vrlo rano bili poznati po vještini prerade metala pri čemu su , tvrde Grčki izvori, koristili živu u procesu odvajanja zlata i srebra iz prirodne rude. Nakon prerade zaostajao je crni prah kojemu su pripisivana različita magijska svojstva. Vještina prerade metala zvala se "hemeja" (priprava crne rude ili praha), a Arapi su tom nazivu još pridodali pridjevak al i tako je nastala riječ al-hemeja koja se kasnije modificirala u Alkemija. Ova riječ utjelovila je Egipćane kao najveće znalce "crne i bijele magije".

www.nuit.mojblog.hr 

13.05.2006.