Gardner je imao dvoje braće, no s obzirom da je od djetinjstva patio od astme podizan je odvojeno. Zbog Geraldove bolesti njegovi roditelji upošljavaju dadilju Josephine Com McCombie. Za vrijeme zimskih mjeseci Gerald zajedno sa Com odlazi u toplije krajeve i putuje po Europi. Često ostaje sam i počinje proučavati povijest i arheologiju. Nešto kasnije dadilja Com se udaje, pa Gerald odlazi živjeti s njom u Ceylon. Ovdje se počinje baviti plantažnim uzgojem čaja i kaučuka. Nakon toga seli u Borneo, te potom u Malaziju.
Zanimajući se i proučavajući povijest i arheologiju tog kraja, Gardner biva opčaran lokalnom kulturom, vjerskim i magičnim uvjerenjima. Ovdje se počinje zanimati za okultno privučen ritualnim noževima i mačevima, posebice malezijskim mačem „Kris-om”. Istraživajući Malezijske drevne civilizacije Garner počinje stvarati ime među akademskim krugovima. Objavljuje neke tekstove te 20 godina kasnije objavljuje knjigu povijesti i folklora Malezije „Keris and other Malay Weapons” u Singapuru 1936.
Od 1923. do njegovog umirovljenja 1936., Grdner radi kao civilni časnik britanske vlade. Najprije radi kao inspektor plantaža, zatim kao carinski službenik i inspektor opijumske ustanove.
Gardner se obogaćuje prodajom kaučuka, što mu omogućava daljnje proučavanje njemu najdražeg područja - arheologije. U jednoj ekspediciji tvrdi da je locirao drevni grad Singapura.
1927. susreće Donnu s kojom kasnije ulazi u brak.
Nakon umirovljenja Gardner se sa ženom vraća u Englesku i udomljuje u New Forrest-u. Nastavlja svoje arheološke pohode, te putuje po Europi i Aziji. Na Cipru pronalazi mjesto o kojem je sanjao i uvjeren je da je na tom mjestu živio u prošlom životu. 1939. objavljuje drugu knjigu „A Goddess Arrives” čija je tematika bazirana na Cipru i Božici Afroditi obožavanoj 1450 godina pr. Kr.
Dolaskom u New Forrest, područje jedne od najstarijih šuma u Engleskoj Gardner počinje istraživati lokalnu povijest. Ubrzo otkriva da lokalni folklor ima korijene u vještičarstvu, te iz znatiželje počinje tražiti veze u susjedstvu. Kroz susjede je upućen u lokalnu grupu slobodnih zidara, bratstvo koje se naziva „The Fellowship of Crotona“. Gospođica Besant-Scott kćer Annie Besant, osnivačica miješane masonske organizacije gradi malu skupinu „The First Rosicrucian Theatre in England“, gdje se pridružuje i Gardner.
Kroz bratstvo djeluje i jedna skrivena skupina. Jedan član društva povjerava Gardneru da ga poznavao u prijašnjem životu i opisuje mjesto koje je Gardner pronašao na Cipru. Nakon što Gardner zadobiva povjerenje društva otkriva da je tajna skupina vještičji koven koji koristi znanje prenošeno stoljećima. Gardner ovdje upoznaje Dorothy Clutterbuck koja pristaje da ga inicira u koven stare religije 1939.
Vjeruje se da je Dorothy-n koven zadnji preostao koven direktno proizašao is „Nine” - „Devetog kovena” uspostavljenog od George-a Pickingill-a četrdeset godina ranije.
1947. Gardner upoznaje Alestera Crowleya, a njihovo kratko poznanstvo kasnije dovodi do pitanja autentičnosti Gardnerovog originala „Knjige Sjenki“. Pretpostavlja se da je Crowley također bio član „Devetog kovena” George-a Pickingilla u New Forrestu, a Gardner se posebno interesirao za rituale korištene u tom kovenu. Tako Gardner traži od Crowleya da mu zapiše sav tamo korišten materijal kojeg se sječa. Iako je Crowley bio slabog zdravlja i nekoliko mjeseci nadomak smrti, ispunjava Gardnerov zahtjev i ujedno ga proglašava počasnim članom Ordo Templi Orient-a.
U međuvremenu Gardner seli iz New Foresta u Bricketts Wood, gdje kupuje vikendicu na prostoru nudističkog kluba odakle vodi svoju ložu. Kroz vrijeme sakupio je mnogo znanja o folkloru, vještičarstvu i magiji, sakupio mnoge artifekte i materijale korištene u procedurama i ceremonijalnoj magiji. Iako je jako želio sabrati i prenijeti svoje znanje u djelo, bio je spriječen djelovati u javnosti. Vještičarstvo je još uvijek bio zabranjeno u Engleskoj i Gardner biva upozoren od Dorothy da ostane u tajnosti i ne piše knjigu. Kasnije mu je dopušteno da piše u obliku fikcije, a rezultat je knjiga „High Magics Aid“. Knjigu je objavio Michael Houghton 1949., a sadržavala je bazu ideja iz koje kasnije nastaje Gardnerova wicca.
1951. nakon povlačenja zakona protiv vještica Gardner je bio slobodan izaći u javnost. Odvaja se od New Forest kovena i osniva vlastiti.Ukidanje zakona omogućuje Cecil H. Williamson da otvori „Muzej Magije i Vještičarstva” u Castletown-u. Kasnije te godine Gardner upada u financijske probleme, pa ga Williamson postavlja za direktora muzeja.
Kroz rad u muzeju, Gardner upućuje sve zainteresirane za okultne krugove onog vremena. Njegova reputacija kao vodećeg autoriteta vještičarstva počinje se širiti. Kasnije 1952. kada je riješio novčane probleme kupuje muzej, no materijali i artifekti koje je prikupio nisu bili dovoljni za popunjavanje muzeja, pa posuđuje nešto materijala.1953. Gardner upoznaje Doreen Valiente i inicira je u svoj koven. Doreen Gardneru pruža veliku pomoć i podršku, te mu pomaže prepraviti njegovu „Knjigu Sjenki“. Surađujući zajedno, unaprjeđuju mnoge tekstove, rituale i materijal dobiven u New Forest kovenu. Doreen također zbog mračne reputacije miče materijale Alestera Crowleya i veći značaj pridaje slavljenju Božice. Doreen i Gardner na ovaj način stvaraju novu praksu koju danas pronalazimo pod imenom „Gardnerova wicca”.
1954. Gardner objavljuje prvu knjigu vještičarstva „Witchcraft Today“, u kojoj podupire teoriju antropologinje Margaret A. Murray koja svjedoči da je moderno vještičarstvo posljednji preživjeli trag organiziranih poganskih religija koje su postojale prije lova na vještice. Margaret ujedno piše uvod za knjigu. Neposredno nakon njezina objavljivanja knjiga doživljava veliki uspjeh, te na njenom temelju rastu novi mnogobrojni koveni diljem Engleske.
Gardner uskoro postaje poznata medijska ličnost i uživa u mnogobrojnim javnim istupima. Međutim nisu svi istupi bili pozitivno komentirani zbog Gardnerovog nudizma i naklonosti ka ritualnoj nagosti. To je ujedno izazvalo i sukob sa ostalim tradicionalno orijentiranim vješticama koje tvrde da uvijek rade obučene. Također mnogima se ne sviđa što Gardner istupa suviše javno, dok se vještičja praksa oduvijek drži tajnom, te vjeruju da će ovolika otvorenost naškoditi umijeću.
Raditi s Gardnerom postaje nemoguće. Njegov egoizam i usmjerenost ka medijima iskušava strpljenje članova njegovog kovena uključujući i Valiente - Visoku Svećenicu njegovog kovena. Medijska pažnja stvara nemir unutar kovena, a tome pridonosi i Gardnerovo zalaganje za dominaciju Boga povrh Božice. Zadnji revolt dogodio se kada Gardner proglašava umirovljenje Visoke Svećenice smatrajući je prestarom. 1957 Doreen Valiente i veći dio članova odlazi iz kovena. Gardner nastavlja sa radom i objavljuje svoju posljednju knjigu „The Meaning of Witchcraft” 1959.
Naredne godine umire Gardnerova žena u čijem je društvu Gardner boravio pune 33 godine, iako ona nikad nije sudjelovala u vještičarstvu ili aktivnostima unutar njega. Gardner biva shrvan njezinom smrti i ponovo obolijeva od astme.
1963. u Škotskoj, u kući Gardnerove Visoke Svećenice Monique Wilson (Lady Olwen), Garner upoznaje Raymonda Bucklanda, koji će kasnije biti zaslužan za predstavljene Gardnerove tradicije u SAD-u. Monique inicira Bucklanda nešto prije nego Gardner odlazi na odmor u Libanon za vrijeme zimskih mjeseci. Gardner nikad nije doživio razvoj tradicije u Americi, jer ga na povratku pogodio srčani udar. Preminuo je 1964., a slijedeći dan je pokopan na obali Tunisa.
U oporuci Gardner ostavlja muzej u Castletownu, sve artifekte, bilješke i autorska prava na njegove knjige Visokoj Svećenici Monique Wilson. Monique nastavlja voditi muzej i jednom tjedno održava kovenski skup u Gardnerovoj vikendici. Muzej je međutim prodan kroz kratko vrijeme. Gardner je nešto posjeda ostavio Arnold-u i Patrici-i Crowther (starim prijateljima) i Jack-u L. Bracelin-u, autoru Gardnerove biografije napisane 1960. „Gerald Gardner: Witch“.
bglavac
irida
edin.kecanovic
