Ovo je naizgled običan pijevac, ali samo na prvi pogled. Gazda je slučajno otkrio njegove talente dok je Jura još bio pile.
Jura se naime odaziva na svoje ime, slijedi svog gazdu gdje god pošao poput vjernog psa, a kad mu zapovijedi "Pjevaj, Jura, pjevaj!" - Jura zauzme tipičnu pozu i stane se glasati.
Ponekad slatko guguće, ponekad glasno kokodače, a kad je dobro raspoložen kukuriče iz petnih žila.
Tko kaže da su kokoši poslovično glupe? Jura demantira tu uzrečicu i dokazuje da je i ptičji rod sposoban učiti i naučiti.
Sve što treba je dobar učitelj prepun ljubavi i strpljenja.
A gdje živi taj pijevac? A gdje drugdje nego na Kozjači u Vukomeričkim goricama.