Magnetizam

Preuzeto sa suradničkog portala: http://www.sokakezoterije.com/ 

Ulomak iz knjige Eliphasa Levija: Velike tajne

Magnetizam je sila jednaka onoj običnog magneta koja prožima cjelokupnu prirodu. Osobine magnetizma su: privlačnost, odbojnost i uravnotežena polarizacija.

Znanost uzima u razmatranje nebeski i mineralni magnetizam. Animalni magnetizam očituje se svakodnevno u činjenicama koje znanost ne može pobiti, ali ih prihvaća s nevjericom i pravedno čeka njihovo prihvaćanje kad god analiza bude nadopunjena nepromjenjivom sintezom.

Dobro je poznato da stanje magnetizma stvoreno animalnim magnetizmom stvara neobičan tip sna za vrijeme kojega duša magnetizirane osobe pada pod utjecaj magnetizera. Očitovana osobina toga jest da se spavač doima kao da je izgubio vlastiti život i da pokazuje samo one pojave koje pripadaju univerzalnom životu. On odražava misli druge osobe, vidi bez pomoći svojih očiju, posjećuje mjesta koja ne poznaje, opaža oblike mnogo bolje nego boje, perspektivno oslikava ili miješa vremenska razdoblja, govori o budućnosti kao da je prošlost, a o prošlosti kao da tek mora nastupiti, govori magnetizerove zadnje misli - čak i tajni glas njegove svijesti poziva u sjećanje ljude o kojima razmišlja i potanko ih opisuje, pa čak i ono što vidovita osoba nikada nije vidjela, izražava se znanstvenim jezikom poput pravog znanstvenika i o imaginarnom poput pjesnika, dijagnosticira bolesti i pronalazi lijek za njih, često daje mudre savjete, pati zajedno s onima koji pate i ponekad gorko plače kada objavljuje nadolazeću žalost.

Te čudne ali neosporive činjenice vode nas neophodnom zaključku da postoji zajednički život koji dijele sve duše; ili barem zajedničko ogledalo za svaku imaginaciju i svako sjećanje, u kojem nam je moguće pogledati jedno drugo poput mase ljudi što stoji pred zrcalom. Taj reflektor je odičko svjetlo Barona Reichenbacha koje nazivamo astralnim svijetlom i koje je veliki posrednik života kojega Hebreji nazivaju od, ob i aour. Magnetizam koji je kontroliran voljom operatera je od, a onaj koji je posljedica pasivne vidovitosti je ob, vidovite proročke svećenice antike bile su pod utjecajem pasivnoga astralnog svijetla. U našim svetim knjigama ovo svjetlo naziva se duhom Pitona, jer je u grčkoj mitologiji zmija Piton njegov alegorijski predstavnik.

U svom dvostrukom djelovanju također je prikazana kao zmija kaducej; zmija s desne strane je od, a ona s lijeve strane je ob. U sredini, na vrhu hermetičkog štapa, sjaji zlatna kugla koja predstavlja auor ili svjetlo u ekvilibriju.
Od predstavlja život kojim upravlja sloboda izbora. Ob predstavlja život kojim vlada sudbina. Zbog toga je hebrejski zakonodavac rekao: „Jao onima koji vračaju obom, jer oni izazivaju sudbinu. To je povreda Božje providnosti i čovjekove slobode.

Sigurno postoji velika razlika između zmije Pitona koji puzi u mulju potopa i kojega pogađaju sunčeve strijele i one zmije koja se obavija oko Eskulapova štapa, jednako kao što se zavodljiva zmija Edena razlikuje od mjedene zmije koja je liječila one koji su bili otrovani u pustinji. Ove dvije antagonističke zmije stvarno predstavljaju one suprotne sile koje mogu biti povezane, ali nikada pomiješane. Hermesovo žezlo, iako ih razdvaja, također ih miri te ih u određenoj mjeri čak i sjedinjuje. Na ovaj način, pod prodirućim pogledima znanosti, iz analogije suprotnosti izrasta sklad.

Potrebitost i Sloboda dva su velika zakona života. Ispravno govoreći, ova dva zakona čine jedan, jer oba su nužno potrebna. Potrebitost bez slobode je fatalna jednako kao što sloboda bez nužne zauzdanosti dovodi do ludila. Privilegija bez obveze je ludost, a obveza bez privilegije ropstvo. U ovome se nalazi cjelokupna tajna megnetizma: vladati fatalnošću oba pomoću inteligencije i snagom oda tako da se stvori savršena ravnoteža aoura.

Kad neuravnoteženi magnetizer postaje robom sudbine stoga što je dopustio da bude nadvladan strastima, on je poput čovjeka zavezanih očiju na slijepome konju koji ga pokušava natjerati u trk u šumi punoj vijugavih puteljaka i litica.
Proricatelji sudbine, čitači karata, vidovnjaci, svi oni podvrgnuti halucinaciji koju stvara njihovo predviđanje uz pomoć oba.
Čaša vode u hidromantiji, tarot Etteila, linije na dlanu itd., stvaraju u vidovnjaku vrstu hipnotizma. Svoju stranku on promatra u odrazu vlastitih smiješnih želja ili pohotne imaginacije. Zbog toga jer je on duh bez dostojanstva ili plemenitosti volje, pretkazuje budalaštine i besmislice te svom klijentu sugerira još veće, misleći da je sve to dio njegovoga uspjeha.
Čitač iz karata koji savjetuje poštenje i dostojanstveno ponašanje uskoro će izgubiti klijentelu dobrostojećih žena i histeričnih sredovječnih gospođa.
Od dva magnetska svjetla, jedno možemo nazvati živim svjetlom, drugo mrtvim svjetlom, jedno astralnim fluidom, drugo spektralnim fosforom, jedno bakljom rasprave, a drugo dimom snova.
Da bi se magnetiziralo bez opasnosti, potrebno je unutar sebe imati svjetlo života, to jest nužno je biti mudar i ispravan.

Čovjek, rob svojih strasti, ne magnetizira. On opčinjuje. Ali zračeći svoju opsjenost, on povećava vrtoglavi krug oko sebe; umnožava čarolije i živahnost snagom svoje volje sve više i više. Poput pauka je koji se iscrpljuje da bi konačno bio uhvaćen u vlastitu mrežu.

Čak ni danas još čovječanstvo ne poznaje uzvišeno pravilo razuma. Griješi glede čovjekovog osobnog i gotovo uvijek pogrešnog racionaliziranja.