PROMJENA STANJA SVIJESTI POD UTJECAJEM OPOJNIH SREDSTAVA

U voljne promjene stanja svijesti, pored tehnika promjena svijesti, možemo ubrojiti i promjene stanja svijesti uslijed uzimanja različitih opojnih sredstava. Pod opojnim sredstvima podrazumijevamo one supstance koje se koriste kako bi se njima utjecalo na središnji živčani sustav u svrhu uklanjanja bola i postizanja euforičnog stanja, koje mogu uzrokovati ovisnost. Općenito govoreći, ljudi su skloniji posegnuti za opojnim sredstvima nego prakticirati neku od tehnika promjena stanja svijesti. Razloga ima više, a možda su najvažniji – vrlo brzi učinak i produženo djelovanje opojnih sredstava, veći stupanj ekscitazije ili pak opuštenosti i mogućnost primjene u objektima za zabavu (barovi, disco-klubovi i dr.). Na žalost mnogi konzumenti ovo pretpostavljanje opojnih sredstava tehnikama promjene svijesti plaćaju fatalnim posljedicama nuzučinaka, osobito nakon dugotrajnog korištenja.

Opojne droge obično se dijele, obzirom na njihov učinak na lake i teške. Lake droge u pravilu izazivaju lakši oblik ovisnosti, psihičku ovisnost. Osoba koja pokazuje psihičku ovisnost, još uvijek je u stanju apstinirati, za razliku od onih s fizičkom ovisnošću, kod kojih je metabolizam naviknut na drogu, pa je apstinencija povezana sa čitavim nizom simptoma, i oni u većem broju slučajeva uzrokuju nemogućnost odvikavanja od opojnih sredstava. Još je jedna značajka vezana za drogu općenito tj. stalno povišenje praga tolerancije, što znači da su organizmu potrebne sve veće količine kako bi se postigao isti učinak, odnosno stupanj učinka. Karakteristično je za sve vrste opojnih droga postizanje euforičnog raspoloženja u većoj ili manjoj mjeri, a svaka od njih ima svoje vlastito, specifično djelovanje, koje se opet može razlikovati i od osobe do osobe, ovisno o njenoj psihičkoj i tjelesnoj konstrukciji.

Marihuana je droga koja se dobiva od biljke kanabis, točnije od njegovih sušenih listova i cvjetnih vršaka. Uživanje droge, pored euforičnog raspoloženja, uzrokuje i osjećaj sreće i opuštenosti, druželjubivosti i govorljivosti, disocijaciju ideja i poremećaj u doživljavanju vremena, pri kojem se čini kao da vrijeme «stoji» ili prolazi vrlo sporo. Ova posljednja značajka upućuje na vezu između izmjenjivih stanja svijesti

U trenutku oslobađanja od fizičkih ograničenja, veli on, bez obzira da li se to događa u snu, transu ili smrti, počinje se koristiti transcendentalno mjerenje vremena koje nema ništa zajedničko s uobičajenim fizičko – logičkim vremenom. O vremenu, Leadbeater postavlja pitanje postoji li ono uopće, ili pak predstavlja samo ograničenje naše niže svijesti. Sve ono što nazivamo vremenom – prošlost, sadašnjost i budućnost – predstavlja isključivo vječno «SADA», zaključuje on. Možda bi mogli postaviti hipotetičko pitanje, specifično za korištenje marihuane, ali i druge droge, LSD-a, ne dolazi li sa njihovim korištenjem u vezu s našim finim razinama astralnim i mentalnom? Za stanje izmijenjene svijesti konzumiranjem (pušenjem) marihuane odgovoran je kemijski sastojak THC (tetrahidrokanabinol). Ova tvar zaslužna je i za negativne učinke korištenja droge. Od trenutačnih to su: suha usta, ubrzani rad srca, poremećaj koordinacije pokreta i gubitak ravnoteže, te produženo vrijeme reagiranja, kao i širenje krvnih žila i crvenilo u očima. Dugoročne posljedice konzumiranja marihuane uključuju smanjenje razine testosterona u muškaraca i njihovo povećanje kod žena, štetan utjecaj na kratkoročno pamćenje, smanjivanje sposobnosti T-stanica za obranu organizma od infekcija. Ovdje imamo paradoksalnu situaciju da iako konzumenti marihuanu rabe (između ostalog) i kao sredstvo za smanjenje stresa, u konačnici ona oštećuje imunitetni sustav upravo poput samog dugotrajnog djelovanja stresa. Smetnje u pamćenju uzrokuju oštećenja na hipokampus djelu mozga uključenog u procesu pamćenja. Ponovno se nameće analogija s dugotrajnom izloženosti stresu, budući da i on izaziva također oštećenja hipokampusa. O štetnom utjecaju droga pisao je i Leadbeater, još pred stotinjak godina, kada još nije bilo nikakvih znanstvenih istraživanja s njima u vezi. On je smatrao da prilikom razgradnje opojnih supstanci u organizmu, oni prelaze na finije razine i oštećuju ih, te smanjuju protok bioenergije kroz tijelo. Slično djelovanje kao marihuana, mada u većem omjeru, ima droga hašiš, zbog veće koncentracije THC-a.

Djelom podudareno djelovanje s marihuanom ima droga LSD (dietilamidlizerginska kiselina). Ovu supstanciju prvi je sintetizirao švicarski farmaceut Albert Hofmann 1938. a istom je pet godina kasnije ustanovio njeno halucinogeno djelovanje, slučajno progutavši malo od te tvari. Droga se dakle dobiva sintetičkim putem, od lizeriginske kiseline, produkta koji se dobiva hidrolizom alkaloida ražene glavice, gljiva-parazita na raži. Konzumiranje LSD-a izaziva osjećaje snažne uznemirenosti i blage ošamućenosti; delirij s uzbudljivim fantazijama i fantastične vizije izvanredne uvjerljivosti, s intenzivnom kaleidoskopskom igrom boja; potpuno izobličenje stvarnosti, poremećaj rada osjetila i gubitak svijesti o prostoru; doživljavanje vremena je izmijenjeno tako da se čini da protječe ekstremno polagano. Vizije u LSD seansama sadrže vrlo lijepe slike koje po svojoj strukturi podsjećaju na tzv. Mandelbrotov skup u fraktalnoj geometriji. Fritjof Capra u djelu «Mreža života» (1996.) pretpostavlja da su fraktalni obrasci karakteristični za LSD iskustva urođeni ljudskom mozgu. Budući da su se pojavili na sceni približno u isto vrijeme 60-tih godina prošlog stoljeća, fraktalna geometrija i LSD, mogli bi predstavljati pojavu sinkroniciteta kakvih je bilo često u pojavi ideja, smatra Capra. Detaljna istraživanja u vezi djelovanja LSD-a proveo je sedamdesetih godina američki psihijatar Stanislav Grof i došao do zaključka kako ova droga djeluje kao pojačivač ili katalizator urođenih mentalnih procesa. Ovaj je znanstvenik ispitivao djelovanje LSD-a kod neizlječivih bolesnika, u kontekstu psihoterapije. Primijenio je četiri različita stadija u seansama. U prvome dolaze do izražaja sinestetički efekti i percepcija svakojakih oblika i boja, zatim u drugome proživljavanje epizoda autobiografskog karaktera, prožete fantazijom. U trećem stadiju su iskustva vezana uz biološko rođenje, proces starenja i smrti. Četvrti stadij donosio je neobično iskustvo proširivanja svijesti i nadilaženja ograničenja vremena i prostora, te doživljavanja jedinstva s kozmosom. Ovdje je jasna paralele s izmijenjenim stanjem svijesti kod meditacije, a kao što ćemo kasnije vidjeti, i s nekim oblicima psihoze, te ESP fenomenima, primjerice doživljaj «tik do smrti». Mada Capra govori o «obrascima urođenim ljudskom mozgu», smatram da se ipak radi o suptilnim razinama nesvjesnog, odnosno mentalnog tijela, s kojima dolazimo u dodir korištenjem LSD-a.

Uživanje ove droge ima i negativne efekte. Zanimljivo je da, iako se brzo izlučuje iz organizma (u roku od dva sata) djelovanje na ponašanje traje i do 10 sati, dok se pojedini efekti mogu manifestirati tjednima i mjesecima nakon uzimanja (tzv. «flash back»). Od kratkotrajnih negativnih posljedica možemo spomenuti ubrzano bilo, povišeni krvni tlak, drhtanje, nepravilno disanje, gubitak teka, strah od gubitka razuma, a od dugotrajnih već spomenuti flash back, koji može biti vrlo uznemirujući.

Ova pojava je za sada znanstveno nerazjašnjena, a čini se da bi mogla biti riječ o povremenim provalama iz nesvjesnog, baš kao i u psihotičnim stanjima. Djelovanje srodno LSD-u imaju i drugi halucinogeni, primjerice meskalin (djelatni sastojak biljke pejatl) i psilocibin (alkaloid iz gljive: Psylocibe mexicana).

Još jedna droga novijeg datuma, ecstasy, također ima halucinogeno djelovanje, međutim, samo ovisno o dodacima u tabletama, a u načelu je ipak psihostimulativna droga. Pronađena još prije prvog sv. rata nije se široko primjenjivala sve do 80-tih godina prošlog stoljeća. Kao i ostale droge i ecstasy dovodi konzumenta u stanje euforije, zatim povećava prisnost, poboljšava interpersonalni odnos, potiče svjesnost o estetskom. Tijekom djelovanja droge svijest cijelo vrijeme ostaje bistro budna, ne gubi se kontrola nad vlastitim postupcima i osjećajem realnosti. Osjećaji ekstatične ugode traju od četiri do šest sati. Amfetaminski dio droge dovodi do oslobađanja energije, dok eventualni halucinogeni dodatak pojačava zvučnu i svjetlosnu percepciju. Zbog svojstva poticanja druželjubivosti i prisnosti koristi se među mladima na tzv. rave zabavama čineći da se konzumenti osjećaju kao dio velikog plemena, a njegov ples podsjeća na plemenski ritual. Ovdje se ipak nameće usporedba s istraživanjima Levy- Bruhla. Primitivni čovjek, veli on, živi u svom svijetu sa svojim «participation mystique» gdje među subjektom i objektom ne postoji ona posvemašna odjelitost kao u našem racionalnom intelektu. Tako i suvremenim rave zabavama na neki način odiše na praiskonska sjedinjenost, kao u plemenskim ritualima. Drugim riječima, postiže se ekstaza, osjećaj ljubavi i emocionalne povezanosti s ostalim sudionicima. Repetitivni i hipnotički utjecaj glazbe, s naglašenim ritmom, uvelike tome pridonosi, tako da se prožimaju učinci droge i muzike na rave partyjima, neobično popularnim među današnjom mladeži. Ova droga ima dakako i svoju tamnu stranu. Nakon prestanka djelovanja dolazi do depresije, anksioznosti konfuzije. Ekstasy može prouzročiti i napetost mišića, mučninu, nesvjestice. Izrazito znojenje može dovesti i do dehidracije. Nakon dugotrajne uporabe javlja se i nesanica, zaboravljivost, smetnje pri razmišljanju, srčana aritmija, impotencija ili problemi s ejakulacijom. Na kemijskoj razini, korištenje estasyja potiče prekomjerno emitiranje neurotransmitora serotonina, što dovodi do stvaranja peroksida i oštećenje moždanih stanica. Djelovanje srodno ovoj drogi imaju razne vrste amfetamina, kao što su benzedrin, deksedrin i metedrin.

Psihostimulativnim drogama pripada i kokain. Ovo je glavni alkaloid iz lišća koke, južnoameričke biljke porijeklom iz Perua. Kokain djeluje vrlo brzo, gotovo trenutačno nakon ušmrkavanja. Ima reducirajući učinak na bol, donosi konzumentu povećanu senzornu svjesnost i doživljaj 30-minutne euforije. Zatim utječe i na povećanje seksualne želje, daje osjećaj samopouzdanja, dobrog raspoloženja i nepobjedivosti.

Ukupno djeluje između jednog i dva sata, ovisno o dozi, a vrlo brzo dovodi do psihičke, a i fizičke ovisnosti budući da se radi o teškoj drogi. Prekomjerna doza uzrokuje osjećaj hladnoće, mučninu i nesanicu. Može dovesti do paranoičnog sloma, te karakterističnih halucinacija insekata koji mile ispod kože. Kronična uporaba ove droge uzrokuje povišenu iritabilnost, slabljenje društvenih veza, paranoidno mišljenje, te poremećaje spavanja i hranjenja.

Po svoj prilici najopasnija vrst droge danas jest heroin. Pripada skupini opijata zajedno sa drugim supstancijama i preparatima narkotičkog djelovanja koji se dobivaju iz opijuma, produkta iz nezrelih plodova bijelog maka, Papaver somniferum. Njemački farmaceut Serturner je 1805. godine izolirao iz opijuma morfin, djelotvorno analgetičko sredstvo. Postupkom acetiliranja (grijanjem s octenom kiselinom) morfin se kemijskom reakcijom pretvara u heroin, što je bilo otkriveno još 1874. godine. U početku se nije znalo za štetne učinke droge, tako da je heroin primjerice korišten u sirupima protiv kašlja ili lijeku protiv zubobolje, kao i u brojnim drugim lijekovima koji su se dobivali bez recepata. Kao i većina ostalih opojnih droga i heroin se počeo masovno koristiti tek u 60-tim godinama prošlog stoljeća. Svi opijati imaju učinak euforije, pospanosti, sanjarenja i ponekad manjak koordinacije. Heroin odmah nakon intravenoznog ubrizgavanja donosi osjećaj tople, preplavljujuće ekstaze (tzv. «flash»).

Zatim dolazi do olakšanja, potpunog oslobađanja od boli i ravnodušnosti prema svemu. Osoba pod djelovanjem heroina je pospana, zjenice su joj jako sužene i nije voljna biti tjelesno aktivna. No ubrzo se pojavljuju i negativni efekti uživanja heroina, tako da se unutar osam sati od ubrizgavanja injekcije javljaju bolovi u mišićima, kihanje, znojenje, suzenje očiju i zijevanje. U slijedećih 36 sati javljaju se simptomi apstinencijske krize, kao trzaji mišića, grčevi, zimica koja se izmjenjuje s prekomjernim crvenjenjem i znojenjem, povišenju pulsa i krvnog tlaka. Ovisnik nije u stanju spavati, povraća, ima proljev. Ako konzument uspije izdržati desetak dana, može prestati fizička ovisnost, no onda se u pravilu javi psihička ovisnost koja ga primorava da ponovno uzme drogu.

U skupini sedativa, pored organskih narkotika – opijuma i njegovih derivata, pripadaju i sintetički barbiturati – primjerice pentobarbital, sekobarbital i amobarbital. Oni se u medicini koriste kao sredstva s izrazitim hipnotičkim i sedativnim djelovanjem.

Otkriveni su 1862. godine, a u liječenju se koristi od 1903. godine. Barbiturati opuštaju mišiće i u malim dozama proizvode blago stanje euforije. Prekomjerne doze mogu izazvati nerazgovjetan govor, nesiguran hod, narušenost prosuđivanja koncentracije i sposobnosti za rad. Konzument može izgubiti emocionalnu kontrolu i postati razdražljiv i borben prije nego padne u duboki san. Jako velike doze mogu biti smrtonosne, osobito u kombinaciji sa alkoholom. Dugotrajna prekomjerna uporaba može oštetiti mozak i dovesti do deterioracije ličnosti.

Među mladima, osobito pučkoškolcima raširen je oblik ovisnosti inhaliranjem, ušmrkavanjem, prvenstveno ljepila, ali i drugih sredstava koja se primjenjuju u tehnici, kao: boja, lakovi, aceton, plin za upaljače, benzin i dr. Udisanje ovih tvari u većoj ili manjoj mjeri utječe na svijest i mijenja je. Efekti ovakvog inhaliranja su: povišeno uzbuđenje, lagana euforija u ponašanju, veselost i osjećaj snage i svemoći. No, nakon otprilike pola sata jave se i negativni efekti poput omamljenosti, suzenja očiju, slabijeg vida, zujanja u ušima, poremećene ravnoteže.

Sve opojne droge, kao što smo vidjeli, proizvode određeno izmijenjeno stanje svijesti s većim ili manjim stupnjem euforičnog raspoloženja, ovisno o jačini i sastavu narkotika. Čini se također da sve droge dovode konzumenta u dodir sa suptilnim razinama mentalnog tijela nesvjesnog, proizvodeći učinke prividno drukčijeg protjecanja vremena ili pak mističnog jedinstva s okolinom, pa i cijelim svemirom.

No, osim što djeluje kao sredstvo za promjenu stanja svijesti, opojne droge su ujedno i otrovi, po porijeklu biljni ili sintetički, a po načinu djelovanja nervni otrovi. Ako usporedimo djelovanje nervnih bojnih otrova (suženje zjenica, pojačan rad suznih žlijezda, znojenje, kašalj, grčevi, slabost mišića, ubrzani rad srca i povišenje krvnog tlaka) s onima već navedenim simptomima sustezanja od heroina vidimo da nema bitne razlike, mada bojni otrovi u pravilu brže pokazuju svoje negativne učinke i nemaju onih «pozitivnih», stimulativnih ili sedativnih efekata poput opojnih droga.

Veliki dio droga po svom su sastavu alkaloidi, dakle kemijski srodnici neurotransmitora, koji su velikim dijelom aminokiseline. Kratkotrajni učinak tih tvari, građenih od najčešće četiri osnovna elementa koja čine ljudsko tijelo (ugljika, vodika, kisika i dušika) jest pozitivan. Budući da djeluju u sinergiji s neurotransmitorima, tj. alkaloidi postižu relativno brzo euforično izmijenjeno stanje svijesti, kakvo uglavnom nije moguće postići tehnikama promjene svijesti. No, dugoročno te tvari oštećuju osjetljive neurone u mozgu, osobito završne kvržice aksona i dendrite, dakle mjesto djelovanja neurotransmitora. Receptori (na poutsinaptičkom neuronu) uglavnom se oštećuju prekomjernom transmisijom neurotransmitora ili pak vezivanjem za njih eprirodnih molekula alkaloida THC-a, MDMA i drugih kemijskih tvari koje čine opojne droge, a po sastavu su, kao što smo rekli, slični samim neurotransmitorima.

Budući su neuroni jedine stanice u organizmu koje se ne obnavljaju, oštećenja su ireverzibilna, i upravo je to ono fatalno za konzumenta. Naravno, dolazi i do oštećenja niza organa, a u prvom redu jetre koja metabolizira otrovne sastojke droga.

Alkohol se rijetko smatra drogom, no on uistinu jest droga i djeluje kao depresor na središnji živčani sustav, smatraju američki psiholozi Gerald C. Davison i John M. Neale. Obično se pod alkoholom podrazumijevaju pića čiji je glavni sastojak etanol, bezbojna tekućina ugodna mirisa. Alkohol se dobiva vrenjem pomoću kvasca, iz šećernih i škrobnih sirovina. I alkohol, kao i druge vrste droge, za vrlo kratko vrijeme proizvodi izmijenjeno stanje svijesti. Osoba se osjeća ugodno opušteno, samouvjereno. Anksioznost se smanjuje, povećava druželjubivost i nestaju inhibicije u ponašanju.

Alkohol se vrlo brzo apsorbira u krvi, manji dio direktno kroz stjenku želuca, a veći dio iz tankog crijeva. Krvnim žilama alkohol dolazi do mozga, ulazi u živčane stanice, utječe na metabolizam neurona, a dugoročno oštećuje moždane neurone. Ugodno stanje izmijenjene svijesti postiže se vezivanjem neurotransmitora neuropeptida na receptore u kori velikog mozga. Mada se u literaturi obično govori o suženoj svijesti, uslijed konzumiranja alkohola mislim da se ovo odnosi samo na racionalni dio svijesti, dok se onaj emocionalni zapravo širi, omogućavajući izražavanje inače inhibiralnih emocija. Kao što kaže W. James: «Treznoća umanjuje; razlučuje i kaže ne; pijanstvo širi, sjedinjuje i kaže da». O stanju svijesti uslijed konzumiranja alkohola on veli da je dio mistične svijesti, te da naše mišljenje o njoj mora biti smješteno unutar našeg mišljenja o toj većoj cjelini. Recentno je otkriveno da, na kemijskoj razini, sklonost k alkoholu uzrokuje niska razina tzv. GABA neurotransmitora, što se emocionalno očituje kao stanje tjeskobe. Ove osobe sklone su alkoholu, koji razine ovog neuroprijenosnika poništava i na taj način uklanja osjećaj tjeskobe. Dugoročno, redovito konzumiranje većih količina alkohola donosi niz oštećenja živčanog sustava, jetre, oštećenje endokrinih žlijezda i pankreasa, zatajenje srca, hipertenziju, kapilarne hemoragije te reducira učinkovitost imunološkog sustava, kao što je potvrđeno u mnogobrojnim studijama. U tijeku alkoholizma, može se javiti psihički poremećaj delirium tremens, koji zapravo već pripada skupini o kojoj će biti govora u slijedećem odjeljku. Kod ovog psihičkog oboljenja, pored ostalih simptoma, javljaju se i halucinacije, vrlo slične onima kao kod konzumiranja kokaina. Uz slušne halucinacije, česte su i halucinacije u obliku malih životinjica i insekata koji plaze po koži bolesnika ili ga okružuju sa svih strana. Halucinacije su karakteristične za sve četiri skupine izmjenjivih stanja svijesti, i u pravilu se radi o provalama iz nesvjesnog.