Preko arapskih zemalja i Španjolske stiglo je tako i u staru Europu, gdje je u 17. stoljeću prvi put javno objavljeno u djelu FAMA FRATERNITATIS.

Predaja Reda kazuje da su u doba egipatskog faraona Amenhotepa IV - nazvanog Ehnaton - otvorene škole misterija, kako bi se, osim Amonovih svećenika i faraonove obitelji, mogli i drugi obrazovani ljudi, filozofi, znanstvenici i umjetnici upoznati s učenjem o Bogu, prirodi i čovjeku. Za to doba vezani su i počeci našeg Reda, a svake godine u ožujku podsjeća jedna ceremonija na prirodni početak godine i na otvaranje škola misterija.

Filozofi, mudraci, umjetnici i znanstvenici iz svih dijelova tada poznatog svijeta dolazili su u Egipat kako bi dobili pouku u tradiciji škola misterija. Nakon povratka u svoje zemlje otvarali su tamo odgovarajuće škole misterija i započeli širiti ovo učenje, provoditi inicijacije i rituale, kako bi zainteresiranim ljudima prenijeli posebna znanja, koja su posjedovali. 

Francis Bacon, engleski filozof i državnik 17. stoljeća, bio je Imperator Reda Ruže i Križa. On je autor "Nove Atlantide", a ne pripisuju mu samo pripadnici Ruže i Križa djela Shakespearea.

Jedna od zakonitosti Reda je da se ne može prenositi povezana povijest Reda Ruže i Križa, i da se ne može učiniti dostupnom svim ljudima. Ova odredba vrijedi još i danas, s izuzetkom, da se od pojave manuskripta Ruže i Križa u 17. stoljeću može pratiti povijest, jer je umjetnost tiskarstva omogućila širenje manuskripta. Tako se djelovanje Reda može djelomično pratiti do današnjih dana.

Krajem 18. stoljeća postojale su grupacije pripadnika Ruže i Križa, koje se nisu dugo održale, jer su bile orijentirane ka materijalnom, što nije u duhu Reda. Tako i danas postoji još niz društava Ruže i Križa; no postoji samo jedan inicijacijski Red Ruže i Križa, Antiquus Misticusque Ordo Rosae Crucis (Stari i mistični Red Ruže i Križa) - skraćeno prema latinskom A.M.O.R.C.

Krajem prošlog stoljeća zaključilo je "Internacionalno vijeće", tada postojećeg Reda Ruže i Križa u Europi, prenijeti učenje Reda u obliku manuskripata na sigurno, u neku zemlju koja se nalazi izvan Europe, na drugom dijelu zemaljske kugle. U staroj Europi već su se predosjećala razaranja i pustošenja cijelih dijelova zemlje, što je moglo dovesti do prekida rada i učenja Reda za duže vrijeme. Morao se pronaći izlaz. Internacionalno vijeće Reda zaključilo je, napraviti sažetak učenja i prebaciti ga u neku zemlju, koju prema svim predviđanjima u narednih sto godina neće pogoditi revolucionarna previranja i ratna razaranja. Tako su odabrane Sjedinjene Američke Države da sačuvaju esenciju učenja. Paketi svih vrsta s manuskriptima, knjigama i drugim pisanim materijalima iz mnogih europskih centara Ruže i Križa poslani su u New York: iz Sankt Petersburga, Moskve, Berli­na, Hamburga, Beča, Frankfurta, Leipziga, Ženeve, Praga, Pariza, Lyona, Londona, Edinburgha i Firence. 

Učenja Reda Ruže i Križa pohranjena u Sjedinjenim Američkim Državama, očuvana su i vratila su se u Europu nakon završetka drugog svjetskog rata. Godine 1952. dospje­la su tako i u tadašnju Saveznu Republiku Njemačku. Administracija je smještena u München, nakon nekoliko godina preseljena u Überlingen na Bodenskom jezeru, a krajem 1963. premještena u Baden-Baden, gdje se administracija za njemačko govorno područje nalazi još i danas.

Godine 1934. zasjedala je u Brüsselu (Belgija) FUDOSI, udruga četrnaest autentičnih inicijacijskih redova, koja je A.M.O.R.C.-u potvrdila pripadnost autentičnim nasljednicima bratstva Ruže i Križa.

www.amorc.hr