Isključivo je muško društvo ‘osnovano na najčišćim načelima pobožnosti i vrlina’; ipak je danas zabranjeno u mnogim zemljama svijeta. Slobodni zidari ili masoni najveće su međunarodno tajno društvo na svijetu, s preko 6 milijuna članova. Poznato je po svom čudnovatom pristupnom obredu, tajnim znakovima i rukovanju, po kojem se članovi međusobno prepoznaju. Tvrdi se da ‘nitko izvan tog pokreta ako čita napisane obrede, ne može shvatiti duh masonstva. Ono što u prvi mah izgleda dječja igra u atmosferi lože (gdje se masoni sastaju) oblikuje jedinstvenu vezu među muškarcima ‘.

Masonstvo je isključivo muško udruženje za uzajamnu pomoć u trenucima potrebe. Načela se tumače kao ‘bratska ljubav, pomoć, i istina’. Teoretski svaki vjernik u Boga, kršćanin, Židov, musliman , Hindus ili budist može postati mason.

Članovi su bili proganjani, jer se tvrdilo da je masonski pokret antipatriotski i antikršćanski. I danas su masoni zabranjeni u Sovjetskom Savezu, Kini, Mađarskoj, Španjolskoj i Portugalu. Većina velikih kršćanskih crkvi, rimokatolička, pravoslavna pa i Vojska spasa, zabranjuju svojim članovima pristup u slobodne zidare. Međutim, anglikanska crkva i slobodne protestantske crkve ne zabranjuju takvo članstvo, pa mnogi vodeći članovi tih crkava zauzimaju visoka mjesta među masonima. Slobodno zidarstvo na mnogo načina djeluje kao poslovni ceh. Snažno se naglašava davanje sredstava u dobrotvorne svrhe - neke tako podignute ustanove, kao masonske bolnice i škole, mnogo su pomogle masoneriji. U prošlosti je masonerija bila poput putnice za uspjeh u svijet financija, sudstva i, začudo, za gostioničare.

U srednjem su vijeku vješti klesari i graditelji putovali Evropom gdje su radili na mnogim velikim građevinskim projektima. Njihovi ‘sindikati’ ili cehovska udruženja počeci su masonerije. Kako je vrijeme prolazilo, masonerija je prestala biti udruženje samo graditelja. Simboli i mistične zamisli posuđene su od mitologije drevnog Egipta i pokret je postao društveno udruženje. Kako je počelo? U srednjem vijeku svi su obrti imali svoje tajne cehove i lozinke da pomognu svojim članovima održati barem minimum posla i spriječiti da ih iskorištavaju. Jedna takva skupina obrtnika bili su slobodni zidari koji su putovali od jedne zemlje do druge, pomagali u gradnji katedrala i crkava. Blizu objekta koji se gradio i privremenih stanova, podigli su ‘lože’, gdje su zajedno provodili slobodno vrijeme. Kako su se katedrale sve manje gradile, tako su i slobodni zidari počeli primati počasne članove da bi se povećala brojnost njihova udruženja. Tijekom sedamnaestog stoljeća, zidari koji su stvarno obavljali svoj majstorski posao, izbacili su iz svog naslova ‘slobodni’, dok su ‘teoretski’ članovi uzeli naslov ‘slobodni i prihvaćeni’ pa su osvojili obrede i pompu drevnih religijskih redova.

Godine 1717. osnovana je prva velika loža u Engleskoj. Godine 1725. skupina engleskih plemića, koja je boravila u Parizu, osnovala je ondje ložu i uskoro se slobodno zidarstvo proširilo Evropom. Jedan uvaženi član bio je grof Cagliostro (1743-95), on je tvrdio da može praviti zlato, čudesno iscjeljivati, produžiti spolnu moć i život do 5557 godina. Vladao je Lyonskom ložom i osnovao svoj ogranak ‘Egipatske masonerije’ u koji je uključio i ženske lože nad kojima je predsjedavala ‘kraljica od Sabe’. Slobodni zidar, mason, može postati odrastao muškarac koji vjeruje u postojanje vrhunskog bića i u besmrtnost duše - i može platiti članarinu. Sama osoba ne može tražiti da se učlani; na neki se način daje naslutiti budućem kandidatu da bi ga rado primili u članstvo ako on to želi.

Inicijacija ili ulazak u društvo vrlo je dramatičan čin i pun simbolike.

Prvi stadij.

Kandidat skida svoj kaput i kravatu, odstranjuje sav novac i predmete od kovine kako bi pokazao da ulazi u slobodne zidare potpuno ‘siromašan i bez novca’. Njegova lijeva nogavica zavrće se do koljena, košulja se raskopčava da se vidi lijeva strana prsiju i skida desna cipela na koju se obuva papuča. Stavlja mu se povez preko očiju da se pokaže kako je u ‘stanju tame’, a oko vrata stavlja se omča.

Drugi stadij.

Vode ga preko praga lože gdje mu se na putu ispriječi nutarnji stražar koji drži uperen bodež prema ogoljeloj strani njegovih prsiju.

Treći stadij.

Zatim ga odvode Velikom Meštru, glavnom upravitelju lože. Klečeći pred njim odgovara na niz obrednih pitanja prije zakletve na tajnost. Ako razglasi bilo koju masonsku tajnu, prima kaznu - ‘da mu prerežu grkljan, istrgnu jezik iz korjena, zakopaju u pijesak’, premda se na to gleda simbolički. Ili se ‘žigoše kao svjesni krivokletnik, bez ikakvih moralnih vrijednosti i potpuno nepodesan da se primi u ovu ložu’.

Četvrti stadij.

Kandidat je sada ušao u svjetlo masonstva. Skida mu se povez s očiju i omča oko vrata, daje mu se korak, znak, stisak ruke i riječ prispjelog ‘šegrta’ u masoneriji. Također mu pokazuju sljedeće predmete: mjerilo promjera 60 cm koje prikazuje 24 sata jednog dana koje treba utrošiti za rad, molitvu i osvježenje, čekić koji predstavlja moć svijesti i dlijeto koje prikazuje napredak u obrazovanju. Konačno ga potiču da izvršava zakone masonerije, Biblije i države.

Kad se taj obred završi, kandidat je ‘prošao kroz prvi stupanj’ i u nekoliko sljedećih mjeseci može postići dva masonska stupnja, ‘djetić-mason’ i ‘majstor-mason’.

Progonstvo Slobodno zidarstvo suočilo se s mnogim protivnicima i mnoge su članove zatvorili u tamnice. Godine 1737. Louis XV, kralj Francuske, izdao je naredbu kojom zabranjuje svim odanim podanicima uključiti se u pokret, a 1738. godine Papa Klement XII izdao je papsku bulu kojom zabranjuje svim katolicima učlaniti se u slobodno zidarstvo, pod prijetnjom isključenja iz crkve. Rekao je da su oni ‘iskvareni i izopačeni’ i vrlo ‘sumnjivi heretici’. Otada su slobodni zidari osumnjičeni za francusku revoluciju, za prvi svjetski rat, za inflaciju u Njemačkoj 1924. godine i za građanski rat u Španjolskoj.

Od drugoga svjetskog rata, kad su se masoni borili u pokretima otpora, sve su rjeđe optužbe da su nastrojeni antipatriotski, a i napadi crkve sve su rjeđi. Može li kršćanin biti slobodni zidar? Slobodni zidari tvrde da ih prihvaćaju sve religije. Međutim, njihovo učenje sadrži mnogo toga s čime se kršćani ne mogu složiti. ‘Izgubljeno ime Boga’ važan je predmet u svim obredima masonerije.

U obredu inicijacije, kandidat je predstavljen Bogu kao VAS-u, velikom arhitektu svemira.

Kao ‘djetića-masona’, poučavaju ga o imenu JHVH - skraćeno za Jahve.

Kao majstor-mason učenjem saznaje da postoji još mnogo toga u vezi tajnovitog imena koje je otkriveno u stupnju ‘kraljevskog graditeljstva’.

Mistično ime se otkriva kao kombinacija židovskih i srednjoistočnih imena za Boga, koje nitko nikad ne izgovara osim tri kraljevska graditeljska masona, a svaki od njih izgovara samo jedan slog.

Slobodni zidari imaju mnoge bogove koje smatraju jednakim Isusu. Masonska literatura niječe da je Isus jedini Spasitelj svijeta. Masoni odbacuju Kristovu smrt na križu kao jedino Božje izbavljenje od grijeha. Spasenje ovisi o djelima, a ne o vjeri u Boga. Svete knjige mnogih religija, kao Veda i Kur’an smatraju jednako vrijednom Božjom objavom. Pri uvođenju u udruženje, kandidat mora priznati da je u tami i da posiže za svjetlom. Kršćani vjeruju da su pronašli istinito svjetlo; Isus je rekao: “Ja sam svjetlo svijetu!” (Ivan 8:12)

www.step.hr