Dr. Raymond Moody je jedan od pionira istraživanja iskustava bliskih smrti i vodeći autoritet na tu temu. On je u svojoj kultnoj knjizi 'Život poslije života' skovao termin - fenomen 'tik do smrti' (takozvani Near Death Experience ili kraće NDE), koji je ušao u široku uporabu.

Osobe koje su doživjele NDE, opisuju kako vrijeme tamo ne teče na konvencionalan način, standardne granice između prostora i vremena kako ih mi razumijemo, tamo gdje su oni bili ne postoje. Ima doktorat iz filozofije i medicine, a istraživanjem NDE-a počeo se baviti početkom 1960-ih. 

Autor je jedanaest knjiga na tu tematiku, u kojima je objavio svoja dugogodišnja iskustva u radu s pacijentima koji su doživjeli NDE.

G Moody u svojem dugogodišnjem radu i u svojim knjigama pokušava dati odgovor na pitanje koje muči čovječanstvo od njegova nastanka - Što se događa nakon smrti?

Svoje istraživanje je temeljio na iskustvima onih ljudi koji su doživjeli kliničku smrt i koji su nakon toga izjavili da su doživjeli NDE.

NDE - česta pojava

Poznati istraživač javnog mnijenja George Gallup mlađi, ustanovi je putem anketa da je otpilike svaki 20. odrasli amerikanac doživio NDE.

Moody se u svom radu doslovce susreo s tisućama osoba koje su doživjele NDE i sakupio je neka osnovna obilježja koja su se konstantno ponavljala među onima koje je istraživao.

Iako ne dožive svi NDE-ovci svih devet obilježja koja je g. Moody zabilježio, ta su obilježja standard koji se manje-više stalno ponavlja u svim NDE iskustvima.

Osjećaj da ste mrtvi

Mnogi ljudi isprva ne shvate da ono što im se događa ima bilo kakve veze sa smrću. Uglavnom se dogodi da lebde iznad vlastitog tijela i gledaju ga iz trećeg lica, ali još nisu svjesni da se zapravo radi o njima.

- Jedan čovjek, koji je pretrpio strašnu nesreću u kojoj je izgubio dva ekstremiteta, sjećao se kasnije kako je lebdio iznad vlastitog tijela koje se nalazilo na stolu za operacije, kako je žalio iskasapljenog nesretnika, a onda je najednom shvatio da taj nesretnik nije nitko drugi nego on - napisao je R. Moody u svojoj knjizi.

Kada se dogodi trenutak spoznaje - da su zapravo oni ti koje gledaju, uglavno prvo nastupa osjećaj straha, kojeg potom zamijeni potpuno razumijevanje svega što se događa oko njih.

Ukoliko u tom stanju pokušaju na sebe svrgnuti pozornost, uskoro uvide da ih nitko ne čuje niti vidi te da ne mogu nikakav predmet dotaknuti niti pomaknuti.

Spokojnost i nestanak boli

Mnogi od onih koji su doživjeli NDE izjavili su kako je u jednom trenutku, bol koju su osjećali u tijelu, odjednom zamijenjena osjećajem spokojstva i ugode.

Izvantjelesno iskustvo

Hieronymus Bosch - 15. stoljeće

Uglavnom se događa da osoba u trenutku smrti doživi izlazak iz vlastitog tijela.

U pravilu se nakon toga zadržava iznad ili u neposrednoj blizini svoga tijela, slobodno lebdeći.

Zanimljivo je da se oni koji su doživili NDE, u pravilu identificiraju ne s tijelom, nego s onim što Moody naziva 'spiritualno tijelo', odnosno sa svojom svjesnošću.

U normalnim okolnostima naša svjesnost prebiva u našem tijelu, pa se radi toga gotovo svi identificiraju isključivo sa tijelom.

Nakon što dožive NDE osobe shvate da nisu tijelo nego 'nešto drugo'. To 'nešto drugo' je specifičan osjećaj koji je kako kažu sami NDE-ovci teško opisati riječima.

Tunelsko iskustvo

Pred ljudima se otvori svojevrsni mračni tunel kroz koji su oni na neki način 'odgurnuti'.

Tunel se uglavnom opisuje kao vrlo dugačak i širok, a na njegovom kraju se nalazi jarka svjetlost prema kojoj se svi kreću kroz taj tunel.

Bića sazdana od svjetlosti

Uglavnom se događa da nakon što osoba prođe kroz tunel susreće takozvana svjetlosna bića.

Oni su obasjani velikom svijetlošću, koja nije ista kao ono što se uobičajeno misli pod svjetlošću, nego ima drugu vrstu kvalitete i ne smeta vidu.

- To što sam vidio mogao bih opisati ili kao svjetlost ili kao ljubav, ali bi u oba slučaja značilo jedno te isto - pokušao je opisati tu svjetlost jedan od NDE-ovaca.

Mnogi tada vide i različite prekrasne idilične pastoralne krajobraze, prelijepo bilje i velebne građevine.

Iskustva se tu razlikuju u sadržajima, ali ne i u kvaliteti i intenzitetu.

Vrhovno biće

Nakon što susretne 'obična' bića od svjetlosti, osoba uglavnom sretne i vrhovno biće od svjetlosti.

To biće često, ovisno o svojoj religijskoj pripadnosti, pojedinci dožive kao Boga, Isusa, Budu, Alaha ili nekog trećeg.

No, unatoč njihovoj različitoj interpretaciji tog vrhovnog bića, pokazalo se da su sama iskustva identična - Vrhovno biće zrači totalnom ljubavlju i razumijevanjem.

To biće im nakon nekog vremena naredi da se moraju vratiti u svoje tijelo ili im da izbor da odluče žele li se vratiti ili ostati.

Retrospektiva života

Prije nego li se vrati u svoje tijelo, osoba koja doživljava NDE gleda retrospektivu svojega života. To je trodimenzionalna višebojna panoramska retrospektiva u kojoj iz trećeg lica gledaju cijeli svoj život.

- U toj situaciji, gledajući ovakvu retrospektivu vlastitog života, onaj koji  to doživi vidi, ne samo sve što je ikad u životu uradio, nego doslovno u istom trenutku kada ga vidi, spozna što je svaki pojedini njegov čin donio drugim akterima u njegovom životu - opisao je Moody to iskustvo u svojoj knjizi.


Brzi uspon na nebo

Ne dožive svi NDE-ovci iskustvo tunela. Neki se uspinju spiralnim stepeništem dok drugi dožive osjećaj brzog uspona na nebo. Oni se uspinju sve više i više sve dok ne dospiju u svemir i vide Zemlju i druge planete iz velike daljine. 

- Psihoterapeut Carl G. Jung doživio je to 1944. godine poslije srčanog napada. Kasnije je imao osjećaj da brzo leti do jedne točke visoko iznad Zemlje - piše Moody.

Odupiranje povratku u život

Jedan čovjek, koji je pretrpio strašnu nesreću u kojoj je izgubio dva ekstremiteta, sjećao se kasnije kako je lebdio iznad vlastitog tijela koje se nalazilo na stolu za operacije, kako je žalio iskasapljenog nesretnika, a onda je najednom shvatio da taj nesretnik nije nitko drugi nego on

Raymond Moody

Za mnoge ljude NDE je toliko ugodno iskustvo da se oni jednostavno ne žele vratiti u svoje tijelo.

Ponekad se liječnici čak susreću s animozitetom onih koje vrate u život.

Takav je jedan slučaj, koji Moody opisuje u svojoj knjizi, kada je doktor imenom Carl, svojem kolegi spasio život nakon pretrpljenog srčanog udara.

- Carl, da se nisi usudio ovo ponoviti! - bilo je prvo što mu je kolega rekao nakon što je otvorio oči. Kasnije mu je priznao radi čega je bio bijesan na njega.

-  Bio sam bijesan zbog toga što si me vratio u smrt umjesto u život - rekao je izliječeni doktor.

Oni koji se moraju vratiti osjećaju zbog toga žalost, ali im ne pada na pamet da proturiječe vrhovnom biću. Oni pak koji se ipak odluče da vratiti, uglavnom to čine zbog svojih bližnjih, a ne zbog sebe.

Drugačiji koncept vremena i prostora

Osobe koje su doživjele NDE, opisuju kako vrijeme tamo ne teče na konvencionalan način, standardne granice između prostora i vremena kako ih mi razumijemo, tamo gdje su oni bili ne postoje.

Oni su to opisali kao 'bivstvovanje u vječnosti'.

- Mogla bih reći da je sve to trajalo samo jednu sekundu ili da je trajalo deset tisuća godina, razlike nema - odgovorila je jedna žena na upit o tome koliko je trajalo njezino iskustvo.

Pozitivna promjena

Svi NDE-ovci koji su se vratili s granice smrti, na neki su način dirnuti svojim iskustvom.

Ima puno primjera osoba koje su se potpuno promijenile nakon što su doživjeli NDE.

Osobe koje su cijeli život trčale za novcem i moći 'preko noći' postaju duhovne osobe pune razumijevanja.

Većina njih se vrati sa stavom da je jedino što je bitno ljubav i znanje ili točnije razumijevanje.

Nakon što shvate da smrt nije velika tragedija, nego da je naprotiv poprilično ugodno iskustvo, kod ljudi se ne događa, kao što bi netko mogao pretpostaviti, priželjkivanje smrti i zanemarivanje života nego upravo suprotno. Događa se da to iskustvo doprinosi jednom optimističnom pogledu na svijet i život.

To se dobro vidi na primjeru osoba koje su pokušale samoubojstvo te tom prilikom doživjele NDE.

Takve se osobe u pravilu mijenjaju i više ne pokušavaju počiniti samoubojstvo, dok veliki broj onih koji ne dožive NDE na koncu ipak uzmu sami sebi život.

Podijeljeni dojmovi javnosti i znanstvenika

Većina ljudi, deklarirali se oni ili ne kao religiozni, vjeruju u neku vrstu nastavka života i nakon što ostavimo za sobom ovo naše mrtvo tijelo.

NDE-ovci koji su ranije bili veliki vjernici neke institucionalne religije, nakon svog iskustva postaju slobodoumniji. Svi u pravilu govore o tome da 'Bog' tj. vrhovno biće ne mari za to kojoj vjeri smo pripadali. Oni i dalje ostaju duboko duhovne osobe, ali više ne negiraju druge religijske prakse kao netočne ili krive.

Oni koji su bili čisti materijalisti i ranije nisu vjerovali u Boga, nakon iskustva NDE-a postaju duhovni i često drastično mijenjaju svoj način života.

Znanost još uvijek nije otkrila što se točno događa nakon smrti no to se niti ne može sa znanstvenom sigurnošću ustvrditi.

Malo što možemo sa sigurnošću reći o životu koji nas čeka iza ovog života. Naše ustaljene kategorije koje smo naviknuli koristiti nisu dovoljno dobre da bi se opisalo iskustvo NDE-a.

Svijet oko nas doživljavamo putem naših ograničenih osjetila, koje onda naš mozak 'prevodi' i plasira nam ih kako bi ih mi mogli razumjeti, no u stanju oslobođenosti od tjelesnih ograničenja vladaju druga pravila.

U svojoj knjizi R. Moody iznio je misli Carla Gustava Junga koji je na slijedeći način opisao doživljaj zagrobnog života:

''Ono što se s nama događa nakon smrti je tako neizecivo i neopisivo divno da naša mašta i naši osjećaji nisu dovoljni za stvaranje makar samo približne predođbe o tome. Rastapanje ove naše vremenski ograničene forme u vječnosti nema kao posljedicu gubitak značenja. Događa se nešto drugo: mali prst shvati da je dio ruke''.

Ivan Palić

23.12.2009.

www.javno.com