O njima se ne zna puno nakon tog progona, ali teoretičari zavjere vjeruju da oni još uvijek postoje i upravljaju svjetskom politikom iza kulisa. Nekim od njihovih najvećih postignuća se smatraju francuska revolucija, svjetski ratovi, komunizam te Ujedinjeni narodi i Europska unija kao sredstvo centraliziranja svijeta pod jednim parlamentom, ustavom i valutom. Sinonim za iluminate danas je Savjet za inozemne veze, veliki think tank koji se sastoji od bogatih bankara, poznatih znanstvenika i utjecajnih političara. Vjeruje se da rade na ostvarenju Novog svjetskog poretka, sekularne svjetske vlade s UN-om kao policijom. Nitko ne može dokazati postojanje iluminata, ali teoretičari zavjere svugdje vide njihov utjecaj.
Povijest poznaje mnoga tajna društva. Čak i primitivna plemena unutar sebe imaju zajednicu zatvorenu za ostale članove tog plemena. U najveća tajna društva se ubrajaju Masoni, Templari, Rosenkreuzeri, Asasini, Mau-Mau, Mafija... Prema istraživanjima Normana MacKenzieja, svim tim društvima zajedničke su neke stvari: to su organizacije koje imaju svoju tajnu i ceremonije. Ta društva često izbjegavaju javnost zbog svojih ciljeva i zbog toga da zaštite svoje članove. Kao integrativni čimbenik navode se legenda o njegovom postanku i vrijednosti kojima stremi. (MacKenzie, 2002:5)
Ovaj rad se bavi tajnim društvom iluminata. To je organizacija koja je oduvijek bila najprivlačnija svim teoretičarima zavjera baš zbog svoje tajnovitosti i cilja. Njihov zadatak je bio zavladati svijetom - ali ne vojnom silom, kao što su to već mnogi svjetski vođe pokušavali kroz povijest, već upravljajući svjetskim događajima iz sjene, baš kao što lutkari upravljaju svojim marionetama. Tako bi nekolicina inteligentnih i obrazovanih ljudi imala apsolutnu moć. Iluminati se u ništa ne upliću izravno, već samo predlažu, impliciraju i utječu na ljude koji se nalaze na visokim položajima moći. Teoretičari zavjera još danas vjeruju da to društvo postoji i za to nalaze brojne argumente u velikim događanjima na svjetskoj političkoj sceni - od Francuske Revolucije do atentata na američkog predsjednika Kennedyja. Smatra se da oni još i danas djeluju pod krinkom institucija kao što su UN i Savjet za vanjske veze.
Cilj autora je predstaviti povijest iluminata i prikazati neke najvažnije teorije zavjere vezane uz njih. Rad se izveden iz dostupne literature koja se temelji na pronađenim dokumentima tog tajnog društva i zapisima tadašnjih kroničara. U nekim dijelovima autor je pribjegao literaturi pronađenoj na Internetu. Valja imati na umu da je velik dio činjenica koje će ovdje biti iznesene zapravo spekulativne naravi. Pošto je sumnja u njihovu objektivnu istinitost razmjerno visoka, autor je odabrao podatke sa najvećom frekvencijom u literaturi.
Iako se o tajnom društvu iluminata službeno gotovo ništa ne zna nakon njihovog progona od strane bavarske vlasti, oni su postali svojevrsnom zavjerom za sve prigode. Teorija koja objašnjava sve i koja se svugdje može primijeniti. Neil Wilgus je skovao neologizam « iluminoidi», koji znači « poput iluminata».(http://www.carpenoctem.tv/cons/bavarian.html) Iluminoidi imaju iste ciljeve i metode poput bavarskih iluminata, a možda su upravo i nastavak te tradicije. Zato se ovaj rad bavi i njima.
3. Teorije o teorijama zavjere
Sve teorije zavjere imaju zajedničke karakteristike koje uključuju skupinu ljudi koja radi u tajnosti da bi potkopala i uništila ustaljeni način života. To su pokušaji da se razotkriju djelovanja velikih organizacija, tehnologija ili sustava koji tajno radi na ostvarenju potpune društvene kontrole. Na neki način one su kritike dominantnih društvenih institucija. One povezuju faktografiju, kauzalitet, koherenciju i racionalnost s ciljem da se razotkrije istina. Svi dokazi koji idu njima u prilog su zapravo naizgled nepovezani djelići bez cjelovita zapleta. U njima se međusobno povezuju činjenice, spekulacije i pitanja. Teorije zavjere obilježava neprestana sumnja te zaokupljenost traganjem i otkrivanjem. Zbog toga teoretičari zavjera nerijetko pretpostavljaju da se njihova publika ne slaže sa svime što su oni iznijeli.
Teorija zavjere je pojam koji se u akademskim krugovima izbjegava, čak gleda s podsmjehom. Reći da tajni planovi neke političke grupe imaju veliki utjecaj na povijesni razvoj u najmanju ruku izaziva nevjericu i oštre kritike. Svaka takva teorija a priori izaziva predrasude, i mnogi akademici radije ignoriraju posljedice urotničke politike nego da se upuštaju u tako kontroverzni sadržaj. Ovakva reakcija je posljedica mnogih kulturno-povijesnih faktora, ali najvjerojatnije je izravan rezultat nemogućnosti da se napravi razlika između teorija zavjere u užem smislu (a to su obično maštovite priče iako se možda temelje na nekoj istini) i aktivnosti stvarnih političkih grupa koje rade u tajnosti, a to je svojstvo mnogih modernih političkih organizacija. Apriorno odbacivanje teorija zavjere je, dakle, ignoriranje cijele jedne dimenzije povijesti. Problem u tim teorijama je što njihove kritike variraju između toga da je takav način razmišljanja previše racionalan, tj. da pretjerano teži dokazima, i između toga da je iracionalan, tj. da odbija širu interpretaciju i valjane dokaze. Ili su prejednostavne ili presložene.(Dean, 2002)
Teorije zavjere nemaju poklonike samo među rijetkim paranoidnim pojedincima, već su prihvaćene u više socijalnih slojeva, uključujući i intelektualce. Stoga one, poput mnogih intelektualnih tvorevina, imaju neku funkciju. Ponajprije, one pomažu boljem razumijevanju uzročno-posljedičnih veza ljudske aktivnosti kroz pretjerano pojednostavljenje i redukciju. Njihova druga funkcija je da pokušaju objasniti uzrok nevolja i nepravde u svijetu nudeći uzroke mnogih kriza i prevrata. Personifikacija tih uzroka pomaže ljudima u vlastitoj sposobnosti da mijenjaju tijek povijesti. Ukratko, teorije zavjere pomažu ljudima da nađu smisao u naizgled kaotičnim događanjima. U tom smislu ne razlikuju se mnogo od npr. religije i zaslužuju da im se posveti jednaka pažnja.

4. Bavarski iluminati

Poznata je činjenica da je red Iluminata osnovao čovjek po imenu Adam Weishaupt, rođen 6. veljače 1748. u Ingolstadtu u nezavisnoj državi Bavarskoj. Potekao je iz židovske obitelji koja je prihvatila kršćanstvo. U skladu s tim, Weishaupt je dan na brigu isusovcima koji su ga školovali. U djetinjstvu je učio češki i talijanski, a kasnije latinski, grčki i hebrejski. Iako su isusovci polagali svoje nade u njega zbog njegovog talenta u jezicima i znanosti, on se pobunio protiv njih i postao profesor na Katedri za prirodni i kanonski zakon Sveučilišta u Ingolstadtu. Oko 1768., Weishaupt je počeo sakupljati velike količine spisa pomoću kojih je namjeravao osnovati vlastitu akademiju za učene ljude. Pročitao je svaki antički spis i tekst koji je mogao nabaviti. Posebno se zanimao za okultizam i fascinirao piramidom u Gizi (koja će kasnije postati simbolom njegovog Reda). Vjeruje se da ga je tada utjecajna obitelj Rothschild[1] unajmila da joj pomogne u planovima vladanja svijetom. (http://illuminati-news.com/adam-weishaupt.htm)
Weishaupt se od tog trenutka posvetio planovima « transformacije» ljudske rase i kreiranju novog svjetskog poretka. 1. svibnja 1776. osnovao je red iluminata. Ime je preuzeo od prevedenog naziva starog španjolskog kulta « alumbrados», čiji su članovi vjerovali da primaju znanje s onog svijeta. Iluminatus znači « prosvjetljeni», onaj koji vlada pomoću razuma, oslobođen od mraka u kojem ljude drži organizirana religija. Neki iluminate povezuju s imenom Lucifera, čije ime znači « nositelj svjetla». Nagađa se da Weishaupt nije slučajno izabrao taj datum prvog svibnja, već da on simbolički predstavlja nastavak progona kršćana koji je završio na taj datum abdikacije rimskog cara Dioklecijana. (Manifold,1998) Čak i ime osnivača ima simboličko značenje: doslovno prevedeno, Adam znači « prvi čovjek», dok Weishaupt znači « mudra glava». Oko sebe je okupio približno dvije tisuće plaćenih sljedbenika kojima je obećao svjetsku moć. To su bili pripadnici intelektualne elite, pokrivajući razna područja književnosti, znanosti, ekonomije. Weishaupt je uložio mnogo truda kako bi se na sveučilištima odgojili budući članovi Iluminata, umno pogodni za njegove ciljeve. Stoga bi odabrani i talentirani učenici dobili stipendije za takvu obuku. Glavni cilj Iluminata je bio ukidanje monarhije (i svakog drugog oblika tradicionalne vlasti), privatnog vlasništva, patriotizma, institucije braka i svih religija*. Svima koji rade ka tom cilju bila su dozvoljena sva sredstva.Regrutiranje članova bio je lak posao. Mnogi od njih su bili plemićkog podrijetla - barun Xavier von Zwack, Adolf von Knigge, Alexandar Radischev, Claudio Manuel da Costa, J.W.Goethe i W.A.Mozart.
Ubrzo nakon osnivanja, Weishaupt je shvatio kako je najbolji put za provođenje svojih planova infiltracija članova Iluminata u masonske lože. Masoni su u to vrijeme bili utjecajno polutajno društvo koje je u svojim redovima okupljalo elitne ljude. Infiltracija u masonske lože imala je dvije prednosti: pošto su za društvo masona svi znali ali su njihovi obredi bili tajni, Weishaupt je računao na to da će njegovi planovi biti obavijeni velom tajnosti, ali javnost na njih neće obraćati pozornost jer je navikla na masone. Drugo, pošto su mnogi masoni bili utjecajni ljudi, oni bi se lako unovačili za iluminatske ciljeve. Tihi « puč» je izvršen učinkovito. Weishaupt je, zajedno sa kolegom masonom Kniggeom (koji je već odavno namjeravao centralizirati slobodno zidarstvo) unovačio brojne iluminate iz najviših redova masona. Prema hijerarhiji masona Weishaupt je organizirao i svoje tajno društvo. Postojale su tri klase: Nursery, koja se sastojala od Pripravnika, Početnika, Minervala i Iluminatusa minora. Druga, Masonska klasa, je sadržavala stupnjeve Iluminatus major i Iluminatus dirigens. Treća klasa zvana Misteriji je bila podjeljena u Niže (Prezbiter i Regent) i više misterije (Magus i Rex). U najnižoj klasi napredovanje se postizalo pisanjem znanstvene disertacije, napredovanje u srednjoj klasi je bilo slično masonskim ritualima inicijacije, dok za najviše klase nema pisanih dokumenata.
Kao što je već napomenuto, glavni cilj iluminata je bio uništiti vlast, a posebno religiju. Weishaupt je vidio ljudski razum kao jedini autoritet, a religiju kao zapreku razuma. Povlačeći analogiju s dijelovima Biblije, usvrdio je kako je njegova organizacija poput ploda drveta spoznaje dobra i zla. Ono što je biblijski Bog uskratio čovjeku, to Weishauptova « religija» nudi svojim sljedbenicima, zajedno sa svjetskom moći. Dok tradicionalna religija tvrdi da je čovjek a priori grešnik, Weishauptova teza je da čovjek u osnovi nije loš - religija i država su ti koji ga čine lošim. Da bi se izišlo iz takvog stanja, valja koristit razum. Zbog takvih učenja Crkva je osudila iluminate štovateljima Sotone i oštro reagirala protiv njih. Iluminati su imali svoje kritičare (George Washington, opat Barruel, profesor Robinson), ali i ljude koji su smatrali udruženje masona i iluminata pozitivnim (Thomas Jefferson, Walter M. Fleming, Albert Mackey). (Manifold, 1998.)Iluminati su ubrzo infiltrirali svjetske vlade, a došli su i do Amerike. Međutim, iako je Weishaupt bio briljantan intelektualac, nije imao sposobnosti velikog vođe. Morao se suočiti sa mnogo skandala i problema na mjestu Iluminatusa Rexa. Prvi je prouzročila njegova ljubavnica koja je dobila njegovo dijete i prijetila da će ga prokazati javnosti. Zatim je barun von Knigge, koji je odigrao veliku ulogu u stvaranju masonsko-iluminatskog saveza, tražio mjesto Weishauptovog suvladara, s čime se ovaj nije slagao pa je von Knigge napustio Red. Neki pisci poput Herdera i Fichtea (članovi iluminata) su se zalagali za ujedinjenu Njemačku, što je bilo u suprotnosti sa Weishauptovim planom ukidanja nacionalizma. Weishauptova arogancija i odbijanje da sluša svoje podređene stvorili su mu mnoge neprijatelje u vlastitim redovima.
No, 1784. bavarske vlasti su saznale za ovo društvo. Glasnik koji je nosio planove iluminata poginuo je od udarca groma u oluji. Dokumenti koje je imao uz sebe su pronađeni i proslijeđeni bavarskoj vlasti, koja je smjesta proglasila društvo ilegalnim. Weishaupt je morao bježati iz Bavarske na istok u Moskvu i naposljetku u gradić Gothu, gdje je i umro 18. studenog 1830. Čak i njegova smrt je ostala nerazjašnjena. Njegovi suradnici tvrde kako je iznenada umro dok je radio na hermetičnim magičnim spisima. Međutim, njegovom smrću Društvo nije prestalo postojati, već je, naprotiv, dokumentirano još nekoliko generacija iluminatusa koji su nastavili raditi u tajnosti.

5. Novi svjetski poredak

Teorija novog svjetskog poretka označava vjerovanje da neka organizacija (u ovom slučaju iluminati) teži ostvarenju centralizaciji svjetske politike, tj. stvaranju sekularne svjetske vlade. Novi svjetski poredak ima totalitarno uređenje, a njegovi organizatori apsolutnu moć. Neki od konkretnih ciljeva su ukidanje privatnog vlasništva i prava na posjedovanje oružja, svi izbori su kontrolirani od strane Ujedinjenih naroda, Ustav SAD-a zamijenjen Poveljom UN-a, ukidanje kućnog školovanja i uvođenje svjetskog kurikuluma.
Iluminati ovom cilju pristupaju tajno. Njihova metoda dolaska na svjetsku vlast nije vojnim putem ni javnom pobunom, već operiranjem iza kulisa. Iluminati nikad ne istupaju javno; oni rade tajno - infiltriraju svoje članove u visoke položaje vlada moćnih država, koriste se podmićivanjem i ucjenama visokih dužnosnika kako bi oni provodili njihovu volju. To je vladavina nevidljive ruke[2]. Članovima iluminata nije cilj ostvariti svjetsku vladu za vrijeme njihovog života, već postupno obavljati pripreme i voditi svjetsku politiku ka centralizaciji, sa Ujedinjenim narodima kao stožerom svih operacija. Manipulacija medijima ovdje ima glavnu ulogu, kao i postavljanje ključnih ljudi na čelo važnih organizacija. Jedna metoda postizanja njihovih ciljeva je u teoriji zavjere poznata kao problem-reakcija-rješenje. (http://www.illuminati-news.com/moriah.htm) Ilustrirajmo to na primjeru UN-a.
Nakon 2.svjetskog rata osnovan je UN kao organizacija koja će osigurati mir u svijetu kroz internacionalnu politiku i « svjetsku policiju». Vjeruje se da su iluminati bili ti koji su potaknuli svjetske ratove (problem). Svjetska populacija je reagirala na te ratove (reakcija) težnjom da se osnuje institucija koja će regulirati ratove. Stoga su iluminati kreirali rješenje, tj. UN. Teoretičari zavjera smatraju Ujedinjene narode institucijom koja će ostvariti novi svjetski poredak. Već poznata činjenica da je David Rockefeller (multimilijarder i ime koje se često povezuje s iluminatima) donirao zemljište za Zgradu UN-a daje povoda raznim nagađanjima. Ujedinjeni narodi su organizacija sa svjetskim utjecajem. Europska unija ima istu svrhu kao i UN: ujediniti europske države pod zajednički Ustav i valutu. Time svaka država ima manje moći koja se sve više sakuplja u rukama elite.

6. Simbolika

Službeni simbol iluminata bila je danas vrlo poznata piramida, preuzeta od masona. Taj simbol predstavlja piramidu na čijem vrhu se nalazi oko okruženo svjetlosnim zrakama. Već je ranije napomenuto kako je Weishaupt bio fasciniran misterijem Velike Piramide u Gizi. Moderni simbolozi smatraju da je piramida staroegipatski okultni simbol koji predstavlja konvergenciju prema vrhuncu prosvjetljenja. U ovom slučaju taj vrhunac je « oko koje sve vidi», zvano još i « trinacria». Weishaupt je vjerovao da će najinteligentniji čovjek zauzeti mjesto oka i vladati pomoću apsolutne moći i razuma. To je poganski simbol koji je Weishaupt preuzeo je simbolički označava sposobnost njegovog Reda da sve nadzire. Može se zaključiti kako je cjelokupni simbol prosvjetljenja odabran zbog illuminatskih ciljeva da rasprše mit religije i dovedu svjetlo uma i znanosti. Natpis « Novus Ordo Seclorum» na latinskom znači « novi sekularni poredak», što se slaže s iluminatskom idejom sekularne države.
Njihova izvorna vjerovanja su zapravo svojevrsna kompilacija učenja raznih mističnih grupa kroz povijest. Iluminati su prihvatili tantričke vježbe za meditaciju koje koriste umu i tijelu. Također su prakticirali metode i koncepte muslimanskog kulta Asasina, kao i one različitih gnostičkih kršćanskih skupina. Iako je prvi i najvažniji cilj iluminata bio svjetska dominacija, oni su imali i druge aspiracije. To su bile transcendentalna iluminacija (oslobađanje uma od svih ovozemaljskih okova), besmrtnost te apsolutno znanje i moć. (http://www.meta-religion.com/Secret_societies/Groups/Illuminati/illuminatie.htm) Da bi to postigli, intenzivno su proučavali stare magijske spise i bavili se metodama astralne projekcije[3].

7. Teorije zavjere

Iako su povijest i ciljevi iluminata dosta poznati, postoje brojna nagađanja o tome na koji način su oni provodili svoje ciljeve. Vjerojatno najpoznatija teorija je ta da je iluminatski simbol na poleđini novčanice američkog dolara zapravo dokaz njihovog uspjeha da kontroliraju američku vladu. Dizajn novčanice kojeg je izradio Charles Thomson je predstvljen američkom ministarstvu financija 1935. Ta godina se smatra vremenom kad se Red proširio iz Europe u Ameriku i infiltrirao tamošnje društvo slobodnih zidara. Tada su masoni držali uglavnom visoke položaje u vladi. Jedan od njih je bio potpredsjednik Henry Wallace. Ne zna se je li Wallace bio prikriveni iluminatus ili je djelovao pod njihovim izravnim utjecajem i uspješno lobirao da taj simbol bude prihvaćen kao Veliki Pečat. Predsjednik Theodore Roosevelt je bio navodni iluminatus. Rečenica « Novus Ordo Seclorum» je u zastrašujućem kontrastu sa rečenicom « In God We Trust» koja se nalazi na prednjoj strani novčanice. (Manifold, 1998.)
Kao prvi veliki uspjeh iluminata u stvaranju novog svjetskog poretka smatra se Francuska Revolucija. Prema teorijama, agenti iluminata su potakli ljude na pobunu i inspirirali jakobince i prosvjetitelje svojim idejama. U prilog tim teorijama govore činjenice da su prosvjetitelji, osim velike sličnosti u nazivu s iluminatima, zagovarali sekularno društvo i razum koji će vladati nad ljudskim djelovanjem.
Skoro nakon Napoleonovih ratova, iluminati su uvidjeli da je Europa toliko pogođena ratnim stradanjima da će prihvatiti svaku političku soluciju koja će je izvući iz krize. Vjeruje se da je obitelj Rotshchild ta koja je organizirala Bečki kongres 1814. godine kako bi pokušala skrojiti političku kartu Europe po svojoj viziji Novog svjetskog poretka. Nakon prvog svjetskog rata, osnovana je Liga naroda kao prvi pokušaj političkog ujedinjenja svijeta. Navodno je ruski car prozreo njihove planove i bojkotirao Ligu. Ta organizacija je ionako propala jer nije imala sustav sankcija kojim bi se kažnjavale države koje su prekršile međunarodne zakone. Ujedinjeni narodi se smatraju nastavkom tih planova. (http://www.apfn.org/apfn/illuminati.htm)
Kao jedan od velikih svjetskih vođa, ni Hitler nije pošteđen toga da se oko njegove osobe ispletu teorije zavjere povezane s iluminatima. Smatra se da su već u vrijeme njegove mladosti, kad je radio kao soboslikar, Rotschildeovi uočili njegovu karizmu i talent. Kad je završio u zatvoru, napisana je knjiga « Mein Kampf» u njegovo ime i dana mu je puna financijska i politička podrška kako bi došao na mjesto njemačkog kancelara. Psihoanalitičar Walter Langer čak ide do te tvrdnje da je Hitler bio izdanak obitelji Rotschild, a progon židova imao je svrhu da se skrene
pozornost sa ljudi koji zapravo stoje iza svega. (http://www.davidicke.com/icke/articles/hitler.html)
Autori Gary Allen i Larry Abraham (Allen i Abraham, 1998.) povlače vezu između iluminata i poznatog njemačkog ekonomista i mislioca Karla Marxa. Prema njima, Marxu je pristupila grupa koja je sebe nazivala « Društvom pravednih ljudi» i nagovorila ga da napiše « Komunistički manifest» kao demagoški mamac koje će siromašno pučanstvo lako progutati. « Komunistički manifest» je zapravo bio u opticaju dugo prije Marxa, a on je samo obnovio i sistematizirao revolucionarne planove koje je prvotno postavio Adam Weishaupt. « Društvo pravednih ljudi» je zapravo bilo produžetak iluminata koji su se skrivali od zakona.
Kritičari te teorije (http://freemasonry.bcy.ca/anti-masonry/conspiracy.html) tvrde da je jedina sličnost između « Komunističkog manifesta» i iluminatskih ideja koncept da ljudi mogu upravljati samima sobom bez utjecaja vlade. Iluminatska ideja vrhunca vrline i moralnost te temelj za reformaciju svijeta nije čisto reflektiran u komunističkim ciljevima nasilnog ukidanja socijalnog poretka. Također, nijedan produžetak društva iluminata nije nigdje službeno dokumentiran.

8. Savjet za vanjske veze

Savjet za vanjske veze (eng. Council on Foreign Relations; CFR) je osnovan oko 1921. kao neprofitna i nestranačka civilna organizacija kako bi privatne osobe mogle sudjelovati u američkoj politici. Njihova službeni cilj je « poboljšavanje američkog razumijevanja svijeta i prijedlozi za vanjsku politiku SAD-a».
(http://www.disinfopedia.org/wiki.phtml?title=Council_on_Foreign_Relations) To postiže konstruktivnim debatama o svjetskim problemima i izdavanjem službenog časopisa. CFR je « think tank»[4] u pravom smislu - trenutačno ima oko 4000 članova, mahom bivših predsjednika, ambasadora, burzovnih brokera, bogatih poduzetnika, vlasnika medija, probranih senatora, direktora i profesora. Zbog svoje povijesti, veza i utjecaja CFR je popularno poznat kao jedan od trijumvirata elitnih organizacija (druga dvojica su Bilderberg grupa i Trilateralna komisija). Općenito se na CFR gleda kao na zatvorenu grupu za diskusiju u kojoj se donose odluke koje utječu na svjetsku politiku. Zbog toga su na meti mnogih teoretičara zavjere koji tvrde da ta organizacija radi na uspostavljanju novog svjetskog poretka.
Autor Pat Robertson u svojoj knjizi « New World Order» (Robertson, 1991.) povlači vezu između CFR-a i iluminata. Pozivajući se na iskaze podadmirala Chestera Warda, nekadašnjeg člana CFR-a, tvrdi da je cilj te organizacije, objavljen vrlo uskom krugu svojih članova, razoružanje, marginalizacija suvereniteta SAD-a i stvaranje svemoćne svjetske vlade. U centru njihove politike je ideja da prosvijetljeni monopolistički kapitalizam može omogućiti spajanje svih različitih valuta, sistema bankarstva i proizvodnje i upravljanje prirodnih resursa u jednu cjelinu koju kontrolira svjetska vlada, a kojoj je na raspolaganju svjetska policija (pretpostavlja se da je to vojska Ujedinjenih naroda). Na sastancima Savjeta članovi se potiču da slobodno i otvoreno predstave svoje ideje i razmišljanja, jer je ostalim članovima zabranjeno njegove riječi prenositi medijima, osim ako ne dobiju posebnu dozvolu za to. Njihove ideje i ciljeve je teško provoditi bez masovnih medija, koje drže u šaci. Autor vjeruje da je CFR samo ogranak velike svjetske grupe urotnika koja se naziva Okrugli stol (prema mnogima, sinonim za iluminate) čiji je cilj kontrola javnog mijenja kroz razne psihološke operacije.

9. Zaključak

Teorije o iluminatima će vjerojatno još dugo biti popularne u raznim urotničkim promišljanjima. Ideja da svjetskom politikom vlada elita iza scena javnosti u isti mah je nedokaziva i neoboriva. Ona se može prenijeti na sve situacije, može biti opravdanje za sve. Strogo povijesno gledano, iluminati su « izumrli» još u 19.stoljeću kad je njihova urota bila razotkrivena i kad su je vlasti počele progoniti. No, njihove metode i ciljevi su postali glavnim uzrokom paranoje među teoretičarima zavjera. Odjednom se njihov utjecaj vidi svugdje - u radu UN-a, Savjeta za vanjske veze, Trilateralnoj komisiji i raznim drugim poluzatvorenim elitnim organizacijama. Pošto je ovaj rad baziran na znanstveno neprovjerenim izvorima, on predstavlja samo zanimljivost i pokušaj da se s alternativne perspektive sagledaju važni prošli događaji i rad svjetskih ekonomsko-političkih institucija.

www.svetusliciireci.com