Sudbina postoji pod uvjetom da se događa, ne prije toga. (Jacques Monot) Gatati znači razriješiti sumnje duha ili misterije svemira. (I Ching)
Još je u plemensko doba u društvu morao postojati čovjek kojemu su se članovi plemena mogli obratiti za savjet. Takav je čovjek, zbog svoje moći da komunicira s bogovima, uživao čast i strahopoštovanje ostalih ljudi. Znao je predvidjeti vrijeme, ishod vojnih postupaka, znao je vidati rane i slušati glasove bogova.
Kineski carevi postupali su prema I Chingu, Skandinavci su čitali rune, na europskim su dvorovima monarhu neophodni bili astrolozi, a sultani su se oslanjali na proricanje budućnosti iz kave. Poznato je grčko proročište u Delfima, a spomenimo i židovski narod koji se ravnao isključivo prema svojim prorocima.
Od šamana, preko proroka, do gatara… Razvojem civilizacije opadao je značaj osoba posebnih sposobnosti, da bi se u današnje doba sve svelo na opskurna imena koja nude razne metode proricanja za 3,66 kn po minuti poziva. (Opp. a.: i oko 7 kn/min).
U današnje je doba gatanje na prilično zlu glasu, uglavnom zato što je skepticizam, otkad je znanost počela pobijati praznovjerje, postao sastavnim dijelom života. Pojava gorespomenutih telefonskih proroka samo ide u prilog skepticizmu.
Skeptici tvrde da su gatare osobe razvijene intuicije i repertoara izjava koje svatko želi čuti. Uz čitanje govora tijela, nekoliko općenitih primjedbi i samu podložnost podsvijesti klijenta, nije teško proreći banalne događaje, zarađujući tako novac na lagan način.
Međutim, današnje se gatare razlikuju od nekadašnjih uglednih proroka utoliko što one nisu proroci; no, samo njihovo postojanje dokazuje da za njihovim znanjem i danas postoji potreba.
Gatati znači razriješiti sumnje duha ili misterije svemira. (I Ching)
Svako se gatanje sastoji od dva elementa: jedan savjetuje čovjeka kako postupiti u nadolazećim događajima, dok drugi označava okolnosti na koje čovjek ne može utjecati, a koje se trebaju dogoditi, i govori da čovjek treba napraviti ono što mora, bez obzira na vanjski rezultat. Raditi na taj način znači priznavati neminovnost svemira. Postupajući tako, čovjek će se osloboditi strepnje oko uspjeha ili strahovanja zbog neuspjeha te će živjeti u skladu s osnovnim principima koji prožimaju sve prirodne promjene kroz koje čovjek mora proći. Taj se element naziva sudbinom.
Danas su u Europi i Americi poznate sljedeće metode proricanja sudbine: astrologija, visak, gatanje iz kave i listića čaja, numerologija, tarot, gledanje u kristalnu kuglu i čitanje iz dlana. Posljednje se dvije metode vežu uz Rome.
Bacanje kostiju u krug koji je nacrtan na zemlji tradicionalna je afrička metoda proricanja. Pritom „kosti“ mogu biti kamenje, školjke, komadi kože ili drveta.
U Aziji su popularne metode čitanja lica. Čelo i oči pritom predstavljaju mladost, nos i obrazi srednje godine, a usta i brada starost, pa različite točke lica čine mapu. Čitanje iz bambusa, kau cim, odnosi se samo na događaje u tekućoj godinu prema kineskom kalendaru. Zi wei dou shu kombinacija je astrologije i kineskog kalendara, a put sudbine čita se iz četiri stupa sudbine i pet elemenata. Jedina kineska metoda čitanja sudbine koja je još u 19. stoljeću dospjela do Europe jest I Ching ili knjiga promjena koja je zbog svoje filozofske vrijednosti puno cjenjenija od, na primjer, gatanja iz fažola.
U starom Babilonu, 2000 godina prije Krista, gatanje je bilo oblik komunikacije s bogovima koji bi tim putem ljudima otkrivali svoje namjere. Uobičajeni oblici gatanja uključivali su čitanje iz životinjskih iznutrica, objašnjenja uzoraka ulja na vodi i uzoraka dima tamjana, kao i tumačenje snova.
Babilonci, Etrušćani, Grci i Hetiti poznavali su i prakticirali ekstispiciju, gatanje iz životinjskih iznutrica. Budućnost se proricala iz dijela jetre koji se naziva processus pyramidalis, a jetra je predstavljala odraz makrokozmosa.
Ekstispiciju je zamijenilo gatanje iz ulja na vodi, a njega je kasnije vjerojatno zamijenilo mnogo romantičnije gledanje u kristalnu kuglu. Sredinom 500. godine prije Krista narod se za pitanja sudbine i budućnosti počeo obraćati nebeskim izvorima. Upravo iz tog razdoblja datiraju i najstariji horoskopi.
Gledanje u kristalnu kuglu proslavilo se zahvaljujući Romima. Prije romskog naroda, gledanje u kuglu poznavali su narod Maja i pleme Apacha koji su kristale upotrebljavali kako bi ispitali hoće li lov biti uspješan te u traženju nestalih ili ukradenih konja. U Europi je kristalna kugla postala popularna u 15. stoljeću kada se vjerovalo da se u njoj ukazuju duhovi ili anđeli. Jedan od najpoznatijih čitača kristalne kugle bio je Sir John Dee (1527.-1608.), astrolog kraljice Elizabete I. Njegova je kristalna kugla bila od minerala opsidijana zahvaljujući kojemu je, kako je i sam Dee vjerovao, komunicirao s anđelima, primao njihovo znanje te zaštitio kraljicu i Englesku. Za gatanje se može koristiti kugla od bilo kojeg minerala, iako je najuobičajeniji gorski kristal, odnosno prozirni silicijev oksid.
Ljubiteljima fantasyja zasigurno su poznate i drage vikinške rune. Ne zna se točno iz kojega doba datiraju, ali procjenjuje se da su nastale oko 250-150 godina prije Krista stapanjem germanskih slikovnih simbola i sjevernoitalskog pisma futhark. Riječ runa u prijevodu znači misterija, a vještina čitanja runa naziva se runemal.
Od svojih su početaka rune imale obrednu funkciju: služile su proricanju i prizivanju viših sila; njima se proricalo vrijeme, plima i oseka, urod, ljubav i zdravlje, plodnost i skidanje uroka. Rune su urezivane na amajlije, pehare, oružje, kućne pragove, kao i na pramce vikinških brodova. Praktičari rune, najčešće žene, u teutonskim su i vikinškim plemenima nosile odjeću koja ih je razlikovala od ostalih smrtnika. Runske simbole urezivale su u komade drveta, metala ili kože, nerijetko ih natapajući pigmentom ili ljudskom krvlju ne bi li ih učinile moćnijima. Komade drveta oslikane simbolima vračarica bi razbacala po bijelom platnu. Zatim bi, pogleda uprta u nebo, uzela tri komada s platna i čitala njihovo proročanstvo.
Češće su umjesto komada drveta korišteni glatki i plosnati kamenčići oslikani runskim simbolima. Vračarica bi protresla rune u svojoj vreći ukrašenoj amajlijama, bacila ih na zemlju pred sobom i tumačila značenja onih runa koje su bile okrenute prema gore. U današnje vrijeme postoji princip koji više odgovara pitanjima modernog čovjeka: usredotočivši se na pitanje, izvlače se tri rune koje tumače prošlost, sadašnjost i budućnost. Značenje runa tumači se ovisno o strani na koju je okrenuta izvučena runa.
Tradicionalni germanski futhark sastoji se od dvadeset i četiri rune koje se dijele u tri skupine po osam runa. Te se tri grupe zovu aettir, prema norveškim bogovima Freyu, Hagalu i Tyru. Tim je runama kasnije pridodana jedna neoslikana runa, Odin, koja znači isto što i ming u I Chingu: udes.
Imena runa i njihovo općenito značenje:
Fehu – posjedi, blago, robe, zajednička dobra
Uruz – snaga
Thurisaz – vrata, demon, trn
Ansuz – znaci, Bog, bog Loki, usta (izvor božanskih riječi i poruka), ušće rijeke
Raido – putovanje, putovanje duše poslije smrti, jahanje
Kano – otvaranje, baklja, čamac, povezano s kultom boginje Nerthus
Gebo – dar, poklon bogova ili poglavara odanim slijedbenicima
Wunjo – radost, odsutstvo patnje i jada
Hagalaz – prekid, led, prirodne sile koje uzrokuju štete
Nauthiz – odricanje, potreba, nužda, pouka, patnja
Isa – mirovanje, led, smrzavanje
Jera – žetva, godina, plodna godina
Eihwaz – obrana, tisa, luk od tisovine, magija rune, obrambene sile
Perth – inicijacija; nejasno značenje, tajna; runa misterije
Algiz – zaštita, obrana, los, šaš, morske trave
Sowelu – cjelovitost, sunce.
Teiwaz – ratnik, pobjeda u borbi, planeta ili zvijezda vodilja, bog Tiw
Berkana – rast, breza; povezano s kultovima plodnosti, ponovno rođenje, novi život
Ehwaz – kretanje, konj, povezano s kretanjem sunca
Mannaz – osobnost, čovjek, ljudska rasa
Laguz – tijek, more, voda, izvor plodnosti
Inguz – plodnost
Othila – odvojenost, vlasništvo ili naslijeđeni posjedi, zemlja rođenja, kuća
Dagaz – proboj, dan, božanska svjetlost, prosperitet i plodnost
Odin – nedokučivo, put sudbine.
U keltskom su narodu svećeničku kastu činili druidi čiji je autoritet bio veći i od autoriteta kralja. Druidi su bili visoko obrazovani ljudi, a u njihovoj su se kasti, ovisno o funkcijama, razlikovali svećenici, bardovi i šamani. Svaki se od njih odabirao prema urođenim sposobnostima, s time da je svećenik 25 godina morao izučavati druidsko znanje, kao i održavanje moralnog ponašanja i reda u narodu. Bard je trebao biti kreativna osoba, obrazovana u polju glazbe, povijesti i umjetnosti kako bi u keltsku tradiciju što bolje prenio duh bogova. Šamanom se postajalo prosvjetljenjem u djetinjstvu, a dužnost se šamana sastojala u liječenju i proricanju ishoda postupaka.
Gatanje se druida dijeli u tri domene za koje ne postoji prikladan hrvatski prijevod pa ih navodimo u engleskoj verziji:
Augury – proricanje na temelju znakova, upotrebom elemenata vatre, vode, zraka i zemlje; gatanje iz listića čaja, promatranje oblaka i leta ptica, ponašanje životinja
Prophecy – proricanje bez vidljivih metoda, kanaliziranje znanja bogova o predstojećim događajima.
Divination – sofisticiraniji oblik proricanja na temelju znakova, gatanje pomoću Ogham pisma, iz komada drveta ili karata.
Gotovo svi Ogham natpisi urezani u kamen potječu iz razdoblja od 3. do 7. stoljeća. Sačuvano je oko 350 takvih zapisa, većinom u Sjevernoj Irskoj, te u Walesu, Škotskoj i na otoku Man. Pismo Ogham sastoji se od dvadeset slova podijeljenih u četiri skupine po pet slova kojima je kasnije pridodano još pet slova. Slova su načinjena od serija ravnih linija urezanih preko zajedničke dugačke crte, koja se zove druim. Druim se uglavnom pisala na kamenu od dna prema vrhu te je prelazila preko vrha kamena na drugu stranu. Simboli su se iščitavali s lijeva na desno, što u današnje vrijeme prilično otežava odgonetavanje tih zapisa. Druga se vrsta Oghama, branch Ogham, urezivala na grane pojedinih stabala na koje se slovo odnosilo. Treća je vrsta Oghama najtajanstvenija jer se vezuje uz prste ruke. Druidi su često međusobno komunicirali tek doticanjem ruku jer je svaki prst značio po nekoliko slova.
Pismo Ogham koristilo se za proricanje čitanjem štapića s urezanim simbolima, s time da je svako slovo moglo značiti bilo koju stvar čije ime počinje tim slovom. Ta se vrsta proricanja zove Coelbreni, a izvodi se tako da se štapići s urezanim Ogham simbolima bacaju na pod i gata se iz načina na koji padnu. Također, na tlu se mogu nacrtati tri kruga koja označavaju prošlost, sadašnjost i budućnost te se gata ovisno o krugu u koji su pali bačeni štapići.
Grupe Ogham slova:
1.Beithe – breza, Luis – oskoruša, Fearn – joha, Saile – vrba, Nuin – jasen
2. (h)Uathe – glog, Duir- hrast, Tinne – božikovina, Coll – lješnjak, Quert – jabuka
3.Muinn – loza, Gort – bršljan, (N)Getal – žutilovka, Straif – glog, Ruis – bazga
4.Ailm – srebrna jela, Ohm – bodljikava žutilovka, Ur – vrijesak, Edhadh- jablan, Ido – tisa
5. Ebadh – jasika , Oir – , Uilleand – kozja krv, Iphin – bor, Emancoll – lješnjak
Prve karte za tarot nastale su u 15. stoljeću u sjevernoj Italiji tako što su se već postojećem špilu igraćih karata (u našem podneblju poznate kao “karte za briškulu”), dodale karte s alegoričnim ilustracijama. Tih je 78 karata dobilo ime carte da trionfi. Najstariji sačuvani špil potječe iz 15.stoljeća, a oslikan je za obitelj Visconti-Sforza, tadašnje vladare Milana.
Svaka karta ima različita simbolička značenja koja su evoluirala tijekom godina. Mala arkana ima astrološko značenje koje se može uzeti kao opći pokazatelj u određivanju vremena u godini, a temelji se na Oktavijanovom kalendaru. Velika Arkana, odnosno likovi, označavaju različite ljude, koji se mogu prepoznati po fizičkim i emocionalnim osobinama izraženim na slikama.
Interpretacije su se, kao i same karte, razvijale tijekom stoljeća: kasniji su špilovi pojasnili slike sukladno značenjima koja su im zadali tvorci karata. Također, s novim su se slikama promijenila i znčenja. Slike i interpretacije stalno se mijenjaju kako bi pomogle da tarot, u svojoj ulozi moćnog okultnog instrumeta, odgovara modernim potrebama.
Četiri boje asociraju na četiri elementa: mačevi (špade) na zrak, štapovi (baštoni) na vatru, pehari (kope) na vodu i novčići (dinari) na zemlju.
Čitanje tarota počinje miješanjem špila i njegovim polaganjem na jedan od sljedećih načina: u obliku keltskog križa, potkove, od tri karte, astrološki, u obliku piramide. Ovi načini polaganja uključuju svjesne ili podsvjesne želje i misli pojedinca, kao i prošle, sadašnje ili buduće događaje. Najuobičajenije otvaranje je ono u obliku keltskoga križa. Upotrebljava se deset karata, od kojih se šest polaže u oblik križa, a četiri se vertikalno dodaju križu. Dodatna se karta polaže horizontalno preko puta središnje karte križa. Prva središnja karta križa predstavlja glavni odgovor na pitanje, a druga označava uvjete koji okružuju to pitanje, dok karta preko puta označava prepreke koje osoba mora proći.
Oblik potkove: jedan od češćih načina polaganja; sedam se karata polaže u polukrug ili u oblik slova “V”; slijeva na desno, te karte označavaju prošlost, sadašnjost, utjecaje, prepreke, očekivanja, najbolji potez i vjerojatan ishod
Otvaranje od tri karte: prošlost, sadašnjost i budućnost
Astrološko otvaranje: dvanaest se karata, koje označavaju dvanaest znakova horoskopa, razmjesti u krug; trinaesta se karta polaže u sredinu i nosi ključno značenje; može se gatati i samo jednom kartom.
Tetraktis: deset karata u obliku četverokatne piramide; katovi predstavljaju zemlju, zrak, vatru i vodu, a svaka karta ima specifično značenje; najveće značenje ima jedina karta na vrhu
Značenje karata također ovisi o pravom ili obrnutom položaju karte. Smatra se da obrnuta karta ima suprotno značenje od one okrenute na pravu stranu, ali postoji i tumačenje prema kojem obrnuta karta ima jednako, ali intenzivnije značenje od iste karte okrenute na pravu stranu. Među najpoznatijim špilovima je Thoth Tarot Alesteira Crowleya kojega je oslikala Frieda Harris.
Psiholog Carl Gustav Jung svojom je teorijom o kolektivnom nesvjesnom uvelike pridonio značaju tarota. Prema njegovoj je teoriji čovjekov um stvaran tijekom dugog vremenskog razdoblja. Iskustvo cjelokupnog ljudskog roda uobličeno je u arhetipove, odnosno osnovne tipove osoba ili situacija utemeljenih u podsvjesti svakog čovjeka, a koji nalaze izlaz u religiji, mitologiji, filozofiji, nauci, simbolima. Karte koje predstavljaju različite arhetipove u svakom pojedincu, percepcija sebe samog, može se dobiti izborom jedne karte, one s kojom se osoba poistovjećuje.
Knjiga promjene, I Ching, najznačajnija je od pet konfucijanskih klasičnih dijela. Osnovno tijelo I Chinga čine osam trigrama koji su sastavljeni od kombinacija ravnih crta.
Iz vrhunske su konačnosti stvorena dva osnovna oblika, yang (————) i yin (—— ——). Kroz te se osnovne oblike pojavljuju četiri simbola: yang u svojoj većoj i manjoj fazi te yin u svojoj većoj i manjoj fazi. Kroz četiri simbola nastaje osam trigrama, a svaki je od njih sastavljen od kombinacije tri podijeljene ili nepodijeljene linije. Zovu se: chien, kun, zhen, li, duei, sun, kan i gen. Prema tradiciji, osam je ttrigrama izmislio mitološki car Fu-hsi oko 2852. godine prije Krista. Oko 1143. godine prije Krista trigrami su se udvostručili u heksagrame kojih u konačnici ima 64, a koji se sastoje od nepodijeljene yang linije, simbola muškog ili pozitivnog principa, i podijeljene yin crte, simbola ženskog ili negativnog principa.
Tradicionalni se postupak izračunavanja heksagrama sastoji od bacanja 50 štapića ili vlati trave. U današnje je vrijeme uobičajeno bacanje tri novčića. U pravilu su to stari kineski novčići sa četvrtastom rupom u sredini, koji imaju oznake sa samo jedne strane. Strana novčića bez oznaka je parna, yin, strana koja ima vrijednost 2. Strana s oznakama je neparna, yang, strana koja ima vrijednost 3. Jednim bacanjem novčića dobiva se jedna crtu u heksagramu, što znači da je potrebno šest bacanja da bi se složio heksagram. Moguće kombinacije su: 2+2+2, 2+2+3, 2+3+3, 3+3+3. Šest i devet oznake su promjenjivih yin i yang crta, dok sedam i osam označavaju nepromjenjive yin i yang crte. Prvim bacanjem određuje se najniža linija, nadalje se crte pišu odozdo prema gore. Odgovor na postavljeno pitanje leži u presudi dobivenog heksagrama i tekstovima promjenjivih linija: druge, četvrte i pete. Potom promjenjive linije prelaze u svoje suprotnosti te se čita tako dobiveni novi heksagram.
Gatanje iz kave je jedna od onih šarmantnih stvari koje možete naći i u vlastitom susjedstvu. Iako se čini manje sofisticiranom od gore navedenih metoda, u rukama profesionalca može biti od velike vrijednosti.
Kava se kuha u ibriku, posebnom lončiću za kuhanje turske kave. Prazan se ibrik stavlja na vatru, uspe se žlica mljevene kave i žličica šećera, izmiješa se žlicom i kratko peče. Na mješavinu se nalije šalica hladne vode i pusti se da kava tri puta zavrije. Skuhana se kava zatim ulije u šalice i posluži. Nakon što se kava popije, prazna šalica se tri puta zavrti i naopako okrene na tanjurić kako bi se talog što bolje rasporedio po šalici. Osoba kojoj se gata treba nešto zaželjeti dok se šalica vrti. Naopako okrenutu šalicu treba pustiti desetak minuta na tanjuriću, a zatim se počinje s gatanjem. Šalica se dijeli na stranu osobe koja je pila kavu, i na suprotnu stranu. Prošlost se čita suprotno od ručke šalice, a budućnost na dijelu šalice na kojem se nalazi ručka. Dom se gleda na dnu šalice. U kavu se gleda samo danju, a najbolji dani za to su utorak i petak.
Ljubav:
Ljiljan, ćelava glava, srce, palma, male ženske grudi – sreća u ljubavi. Ćelava glava blizu ruba šalice, prsten – udaja
Pijetao, presječeni prsten, nož – nevjera, rastava
Prijateljstvo:
pas – iskreni prijatelj u blizini
mačka, lisica, maska, zmija – čuvajte se nekog od vaših prijatelja magarac – ne očekujte nikavu pomoć od prijatelja zastava – sukob
bačva, čarapa, kišobran, roda – ogovaranje
Posao:
Lav, metla, nakovanj – uspjeh u poslu
Šešir – pouzdani znak da će svaki posao uspjeti Kružnica – poslovni planovi će se obistiniti
Mrav, naočale, gljiva – problemi, znak za oprez
Ovca – težak posao u bliskoj budućnosti
Pila – netko u radnoj sredini planira sabotažu
Strelica – teško da ćete u predstojećem sukobu mišljenja dokazati da ste u pravu
Lopta – vaš posao vam više ne čini zadovoljstvo
Konj – nećete uspješno završiti posao Cvijeće, dijete, list, motika – novčani dobitak
Ključ, zvijezda repatica – bogatstvo
Kula, đavao – nasljedstvo, dobitak na lutriji Ljestve – horizontalne: posao će propasti, vertikalne: uz puno poteškoća, ipak uspjeh Svinja – pri vrhu šalice znači dobitak u poslu, a na stijenkama posao s osobom iz visokog društva.
Obitelj:
Avion – nenadani poklon
Brod, kompas – putovanje
Boca, bijelo zvono – dobre vijesti
Crno zvono – loše vijesti
Anđeo, košara – radosno iznenađenje
Harfa, tamni križ, bunar – dugotrajna sreća u životu
Čekić, bodež – brige, opasnost
Crkva, riba – bolest
Zub – veliko zlo
Šaka s prstima, škare – veliki rascjep u obitelji
Kokoš – opasnost za obitelj
Oko – sve loše će se samo od sebe krenuti na bolje
Sunce – garancija da će čak i zlo dobro završiti
Zvijezda – ispuniti će se neka sudbonosna želja
Zmaj – život će se promijeniti iz korijena
Lanac – poziv na svadbu
Vrč – nagovještaj prave gozbe.
Visak se koristi kod postavljanja pitanja na koja se može odgovoriti s da, ne ili možda. Kao visak se upotrebljavaju šuplji predmeti pravilnog oblika, najčešće od metala ili poludragog kamena. Visak se drži na crnoj ili bijeloj uzici čija dužina iznosi 20 centimetara, iako se prilikom rada određuje koja duljina najbolje odgovara. Svaki visak ima svoj pozitivan i negativan pol pa bilo koji visak ne odgovara svima. Uzica viska drži se između dva prsta i „baždari“ tako što se postavljaju pitanja poznatih odgovora. Ovisno o smjeru u kojem se visak vrti određuje se jedna strana kao „da“, a druga kao „ne“. Kada se ustanovi u kojem se smjeru visak vrti za pozitivan, odnosno negativan odgovor, može se gatati, ali i služiti se njime u svrhe radiestezije ili otkrivanja vode.
Nakon ovog kratkog predstavljanja metoda proricanja sudbine, vratimo se na uvodni citat. Postoji li sudbina, je li ona zacrtana? Ako nije, što je to što se proriče? Skeptici će vjerojatno na sve ovo odmahnuti rukom i otpuhnuti, a možda se ni neće upustiti u čitanje ovog članka. No, smatram da sve metode gatanja samim svojim postojanjem, raznovrsnošću i rasprostranjenošću prkose bilo kakvom prezirnom odmahivanju rukom.
Gud blessi thing!