Od student-servisa do globalnog sijela
Početkom veljače obilježena je peta obljetnica Facebooka. Prije toliko godina na prestižnom je Sveučilištu Harvard studentu Marku Zuckerbergu palo na pamet kako bi mogao olakšati komunikaciju sa svojim kolegama u kampusu. Na Internetu je stvorio svojevrsnu internu društvenu mrežu davši joj ime Facebook.
On se strelovito širio, pa je za samo mjesec dana pola Harvarda bilo umreženo, da bi se u idućih nekoliko mjeseci Facebook preselio i na druga velika američka sveučilišta. Zlatna koka nije dugo čamila u svom dvorištu. Već do kraja 2004. godine Facebook je bio registriran u Paolo Altu, u glasovitoj Silicijskoj dolini, ostavši, međutim, i dalje internetskim student-servisom u američkim kampusima. Pravi izlazak u javnost i otvaranje svim korisnicima Interneta diljem svijeta uslijedilo je u rujnu 2006. godine. Od tada je Facebook okupio gotovo 175 milijuna korisnika. U travnju prošle godine čak je uspio brojem korisnika prestići MySpace, svog najvećeg suparnika na virtualnom tržištu. Podatak govori da Facebook dnevno, prosječno, raste za 600.000 novih korisnika ili - da fascinantnije zvuči - sedam u sekundi! Ondje se svakoga mjeseca razmijeni oko 15 milijuna različitih sadržaja, od poruka i fotografija do videosnimki. Facebook je, doslovce, pravo virtualno globalno selo i sijelo.
Potraga za bliskima
U svojim prvobitnim "studentskim" danima zamišljen isključivo kao servis za razmjenu poruka, skripti s predavanja ili pukog čavrljanja, Facebook je za kratko vrijeme proširio ponuđene mogućnosti do neslućenih razmjera. Taj virtualni prostor kojim svakodnevno švrlja više od stotinu milijuna ljudi nije više bio samo zlatna koka za Zuckerberga i njegove kolege koji su ga usavršili nego i zlatni rudnik za oglašivače i prodavače raznih proizvoda i usluga na Internetu. Formula je vrlo jednostavna: prijavite se, ostavite svoje podatke i otvorite profil sa svojim, a moguće i s tuđim ili izmišljenim imenom i identitetom. Nakon toga nudi vam se široka paleta "proizvoda i usluga", počev od okupljanja znanaca i prijatelja do traganja za onima koje odavno niste vidjeli, a također su na Fejsu. Upravo je u besplatnom pristupu i neograničenim mogućnostima socijalizacije najveća draž Facebooka. Osim toga, na njemu se može pokrenuti ili se uključiti u različite grupe, od posve banalnih do krajnje ozbiljnih tematskih i aktivističkih grupa. Druženje i zabava uz neizbježne reklame i društveni/politički angažman bio bi najsažetiji opis aktivnosti koje se tamo odvijaju.
Revolucija iz fotelje
Ono, pak, što sveprisutni politički aktivizam na Facebooku ipak ne drži previše uvjerljivim jest činjenica da se korisnici mogu skriti iza tuđih ili izmišljenih identiteta, a da neke inicijative mogu nastati posve neozbiljno, bez iskrene namjere ili kao ciljana provokacija. Da je lakše i ugodnije "galamiti" i dizati revoluciju klikanjem iz svoje sobe nego na ulici, pokazali su na domaćem primjeru protuvladini prosvjedi organizirani preko Facebooka i održani krajem prošle godine u većim gradovima Hrvatske. Isti su, međutim, bili slabo posjećeni. Što zbog lošeg vremena, što zbog već spomenute činjenice da je potpisnicima peticije udobnije i ugodnije podupirati revoluciju iz fotelje. Teoretičari bi rekli da je u cyber-socijalizaciji sve jednostavnije nego u realnom društvu. No s druge strane, hrvatski su srednjoškolci lanjskim prosvjedom za odgodu državne mature uspjeli u svom naumu upravo zahvaljujući izvrsnoj organizaciji preko Facebooka.
Kao i svi mediji i medijski fenomeni, tako i Facebook ima dobrih i loših strana, a najveći su problemi krađa identiteta i nezaštićenost osobnih podataka.
Privatnostbez zaštite
Koliki su razmjeri izlaganja vlastite privatnosti na Facebooku, koja time postaje potencijalni plijen u internetskoj džungli, svjedoči uzbuna koja se digla ovih dana. Prema agencijskoj vijesti, na Facebooku su "gotovo neopaženo promijenjeni uvjeti uporabe, što je ogorčilo korisnike i tijela nadležna za zaštitu podataka". Facebook, naime, od nedavno zadržava neopozivo pravo na sve objavljene datoteke, fotografije i videosnimke svojih korisnika čak i nakon što oni uklone svoj profil. Stručnjaci upozoravaju kako su ti novi uvjeti, kojim "netko nepoznat" ima pravo na korištenje osobnih podataka i datoteka sada već bivših korisnika, posve u suprotnosti s konvencijama o ljudskim pravima i temeljnim slobodama. I dok većina u zavodljivoj jednostavnosti i dostupnosti te vrste cyber-socijalizacije vidi prednosti i pozitivne mogućnosti, ima dakako i onih koji fenomen Facebooka promatraju sumnjičavo i kritički. Neki poput novinara britanskog Guardiana, Toma Hodgkinsona, pokušavaju iščeprkati tragove dalekosežne globalne urote. On tako objašnjava kako ne prezire Facebook samo zato što se s njim "udaljavamo od prijatelja u stvarnosti" nego i stoga što je Facebook sredstvo kojim tajne službe mogu bez teškoća nadzirati građane. Svatko tko se registrira na Facebook - kaže Hodgkinson - ostavlja hrpu podataka o sebi. A kako je ondje mjerilo popularnosti imati što više prijatelja, on zaključuje kako Facebook nije ništa drugo nego "jedan golemi kapitalističko-marketinški masterplan koji će nekolicini donijeti gomilu onoga što je danas najvrjednije - informacije".
Miroslav FILIPOVIĆ
On se strelovito širio, pa je za samo mjesec dana pola Harvarda bilo umreženo, da bi se u idućih nekoliko mjeseci Facebook preselio i na druga velika američka sveučilišta. Zlatna koka nije dugo čamila u svom dvorištu. Već do kraja 2004. godine Facebook je bio registriran u Paolo Altu, u glasovitoj Silicijskoj dolini, ostavši, međutim, i dalje internetskim student-servisom u američkim kampusima. Pravi izlazak u javnost i otvaranje svim korisnicima Interneta diljem svijeta uslijedilo je u rujnu 2006. godine. Od tada je Facebook okupio gotovo 175 milijuna korisnika. U travnju prošle godine čak je uspio brojem korisnika prestići MySpace, svog najvećeg suparnika na virtualnom tržištu. Podatak govori da Facebook dnevno, prosječno, raste za 600.000 novih korisnika ili - da fascinantnije zvuči - sedam u sekundi! Ondje se svakoga mjeseca razmijeni oko 15 milijuna različitih sadržaja, od poruka i fotografija do videosnimki. Facebook je, doslovce, pravo virtualno globalno selo i sijelo.
Potraga za bliskima
U svojim prvobitnim "studentskim" danima zamišljen isključivo kao servis za razmjenu poruka, skripti s predavanja ili pukog čavrljanja, Facebook je za kratko vrijeme proširio ponuđene mogućnosti do neslućenih razmjera. Taj virtualni prostor kojim svakodnevno švrlja više od stotinu milijuna ljudi nije više bio samo zlatna koka za Zuckerberga i njegove kolege koji su ga usavršili nego i zlatni rudnik za oglašivače i prodavače raznih proizvoda i usluga na Internetu. Formula je vrlo jednostavna: prijavite se, ostavite svoje podatke i otvorite profil sa svojim, a moguće i s tuđim ili izmišljenim imenom i identitetom. Nakon toga nudi vam se široka paleta "proizvoda i usluga", počev od okupljanja znanaca i prijatelja do traganja za onima koje odavno niste vidjeli, a također su na Fejsu. Upravo je u besplatnom pristupu i neograničenim mogućnostima socijalizacije najveća draž Facebooka. Osim toga, na njemu se može pokrenuti ili se uključiti u različite grupe, od posve banalnih do krajnje ozbiljnih tematskih i aktivističkih grupa. Druženje i zabava uz neizbježne reklame i društveni/politički angažman bio bi najsažetiji opis aktivnosti koje se tamo odvijaju.
Revolucija iz fotelje
Ono, pak, što sveprisutni politički aktivizam na Facebooku ipak ne drži previše uvjerljivim jest činjenica da se korisnici mogu skriti iza tuđih ili izmišljenih identiteta, a da neke inicijative mogu nastati posve neozbiljno, bez iskrene namjere ili kao ciljana provokacija. Da je lakše i ugodnije "galamiti" i dizati revoluciju klikanjem iz svoje sobe nego na ulici, pokazali su na domaćem primjeru protuvladini prosvjedi organizirani preko Facebooka i održani krajem prošle godine u većim gradovima Hrvatske. Isti su, međutim, bili slabo posjećeni. Što zbog lošeg vremena, što zbog već spomenute činjenice da je potpisnicima peticije udobnije i ugodnije podupirati revoluciju iz fotelje. Teoretičari bi rekli da je u cyber-socijalizaciji sve jednostavnije nego u realnom društvu. No s druge strane, hrvatski su srednjoškolci lanjskim prosvjedom za odgodu državne mature uspjeli u svom naumu upravo zahvaljujući izvrsnoj organizaciji preko Facebooka.
Kao i svi mediji i medijski fenomeni, tako i Facebook ima dobrih i loših strana, a najveći su problemi krađa identiteta i nezaštićenost osobnih podataka.
Privatnostbez zaštite
Koliki su razmjeri izlaganja vlastite privatnosti na Facebooku, koja time postaje potencijalni plijen u internetskoj džungli, svjedoči uzbuna koja se digla ovih dana. Prema agencijskoj vijesti, na Facebooku su "gotovo neopaženo promijenjeni uvjeti uporabe, što je ogorčilo korisnike i tijela nadležna za zaštitu podataka". Facebook, naime, od nedavno zadržava neopozivo pravo na sve objavljene datoteke, fotografije i videosnimke svojih korisnika čak i nakon što oni uklone svoj profil. Stručnjaci upozoravaju kako su ti novi uvjeti, kojim "netko nepoznat" ima pravo na korištenje osobnih podataka i datoteka sada već bivših korisnika, posve u suprotnosti s konvencijama o ljudskim pravima i temeljnim slobodama. I dok većina u zavodljivoj jednostavnosti i dostupnosti te vrste cyber-socijalizacije vidi prednosti i pozitivne mogućnosti, ima dakako i onih koji fenomen Facebooka promatraju sumnjičavo i kritički. Neki poput novinara britanskog Guardiana, Toma Hodgkinsona, pokušavaju iščeprkati tragove dalekosežne globalne urote. On tako objašnjava kako ne prezire Facebook samo zato što se s njim "udaljavamo od prijatelja u stvarnosti" nego i stoga što je Facebook sredstvo kojim tajne službe mogu bez teškoća nadzirati građane. Svatko tko se registrira na Facebook - kaže Hodgkinson - ostavlja hrpu podataka o sebi. A kako je ondje mjerilo popularnosti imati što više prijatelja, on zaključuje kako Facebook nije ništa drugo nego "jedan golemi kapitalističko-marketinški masterplan koji će nekolicini donijeti gomilu onoga što je danas najvrjednije - informacije".
Miroslav FILIPOVIĆ
bglavac
edin.kecanovic
