Prema nekim izvorima društvo Thule osnovao je njemački okultist Rudolf von Sebottendorff 17. kolovoza 1918. kao minhenski ogranak tajnog društva «Germanenorden», odnosno «Reda teutonskih vitezova» osnovanog 1912.  Drugi, pak izvori navode da je društvo još 1910. osnovao Felix Niedner kao eksremnu nacionalističku grupu. Bilo kako bilo, Friedrick Krohn član društva Thule 1920. predlaže Hitleru znak «Hakenkreutza», kukastog križa kao zaštitni znak. Hitler ga je postavio u bijeli krug na crvenoj pozadini kako bi konkurirao crvenoj zastavi Komunističke partije sa srpom i čekićem.

Tako je jedan o najdrevnijih znakova sreće i blagostanja postao jedan od najmoćnijih i najzlijih simbola 20. stoljeća. O pravom podrijetlu ovoga znaka biti će više riječi u daljnjem tekstu. U 1930-ima, Hitlerova Njemačka prezentirala je sav sjaj svojih tehnoloških dostignuća Na godišnjem skupu u Nurembergu zračna flota vitkih bombardera protutnjala  je iznad uzdignutih lica pripadnika Nacističke stranke. Sustav autoputa povećao je brzinu putovanja dužinom i širinom cijelog Reicha, a veličanstven stadion u Berlinu 1936. bio domaćinom Olimpijskih igara.  No, ispod površine marširajućih nogu i tutnjave tenkova  na nuremberškom Cepelinovom polju, pulsirao je drukčiji ritam puno starijeg sustava vjerovanja, filozofije koja je animirala rane ideologije Nacističke partije i što je iznimno bitno, u svoje redove privukla prvog čovjeka iza Hitlera-Heinricha Himmlera, vođu SS-a. Ova uvjerenja bila su sve osim tehnoloških. To je bila pomno odabrana mješavina drevnih teutonskih mitova, istočnjačkog misticizma i antropologije s kraja 19. stoljeća. Da li ih je Hitler bespogovorno i u cijelosti prihvatio, moglo bi se raspravljati, ali Himmler zasigurno je. Društvo Thule počivalo je u samom srcu carstva SS-a, koje je postalo zastrašujuća produžena ruka Nacističke države. Također, ovo društvo bilo je glavni pokretač nacističke ekspedicije na planine Tibeta, koja je za cilj imala otkriti tajne izgubljene super-rase.

Društvo Thule

Društvo Thule čiji je član bio Heinrich Himmler, dobilo je ime po mitskoj zemlji Hyperborei-Thule, (u hinduskim legendama naziva se još i bijeli otok), koju su neki članovi društva poistovjetili s Islandom i Grenlandom, za koje su vjerovali da su ostaci isto tako mitske Atlantide. Ovu ideju je začeo Platon, a dalje razvila poznata okultistica 19. stoljeća, Helena Blavatsky u svojim radovima nazvanim «Tajna doktrina» Thule-Gesellschaft je ostalo u prisnom kontaktu s «teozofistima», Blavatskynim sljedbenicima. Ostali su tvrdili da su stanovnici Thule preživjeli kataklizmu i postali podzemni nadljudi, odnosno super-rasa. Nakon kataklizme, prvo su migrirali na zapad (misleći na zapad Indije, možda čak i Babylon?), potom u pustinju Gobi, i na kraju u Tibet; njihovi duhovni mentori povukli su se u skriveni duhovni centar zvan «Asgard», podzemni grad. Ova bića u Hindi/Budističkoj tradiciji poznata kao «Lame svih Lama» ili «Kraljevi svijeta» mogu se kontaktirati samo duhovnim putem. Simbol ovog «gospodara» je upravo famozna svastika s početka teksta, koja simbolizira  «središnju moć Nebeskog dragulja».

Ova rasa nazvana «Vril-ya» oživjela je u znanstveno-fantastičnom romanu «Nadolazeća rasa»  engleskog romanopisca Edwarda Bulwera-Lyttona iz 1871.  U ovom romanu pripadnici ove rase nadljudi imaju psihokinetičke sposobnosti (Vril) i žele zavladati svijetom. Na prijelazu stoljeća termin «Ubermensch» (nadčovjek) prihvatili su mnogi filozofi, poglavito Friedrich Nietzche. Također bio je omiljen među pobornicima izokrenute Darwinističke teorije: još jedan englez, filozof Houston Stewart Chamberlain vjerovao u rasnu nadmoć «Arijevaca» koji su naseljavali sjevernu Europu. Ovo je potaklo pripadnike društva Thule da se poistovjete s teutonskim plemenima koja su 9. godina poslije Krista porazila rimske legije u teutoburškoj šumi kao nasljednici izgubljene super-rase Hyperborea-Thule, čuvara tajni vril-a.

Cilj društva Thule  bio je razbiti barijeru tzv. «maloga sebe»- koja se sastoji od fizičke stvarnosti i (po napredovanju u njihov unutarnji krug) moralnih okova, kako bi došli u kontakt s «božanskim sobom» u nevidljivom svijetu duhova. To bi u konačnici omogućilo dosezanje «univerzalnih energetskih polja», koja bi u čovjeku «probudila» uspavane unutarnje moći i omogućila razvijanje nadljudskih fizičkih sposobnosti koje su nekada bile obilježje ponosne Arijevske rase.

Društvo Thule zahtijevalo je disciplinu i slijepu, neupitnu poslušnost prosvijetljenom Majstoru, bez obzira na njegove prohtjeve, kako bi se stvorili preduvjeti za osobnu transformaciju. Sebottendorf je to nazivao «Fuehrerprinzip» (Fuhrerovo načelo), te izmislio formalni pozdrav za «tako dobrog čovjeka»: «Sieg, Heil». Društvo je proklamiralo iščekivanje odabranog čovjeka kojemu će se predati. Kada se Hitler pridružio Društvu, Dietrich Eckart je izjavio da je došao ta dan, te počeo Hitlera upoznavati s minhenskim okultnim krugovima, predstavljajući ga kao «dugo iščekivanog spasitelja». Alfredu Rosenbergu je izjavio: «Vjerujem u Hitlera; iznad njega lebdi zvijezda!» Eckart je pratio svoju misiju koju je otkrio tijekom jedne seanse. Tada je rečeno da će se «Gospodar Maitreya»  uskoro pojaviti kao njemački mesija kako bi «poveo arijsku rasu u konačnu pobjedu nad Židovima». Eckartu je dodijeljena zadaća mesijinog «hranitelja». Zanimljivo je istaknuti da je društvo Thule bilo dijelom međunarodnog «Bratstva smrti», koje je povezivalo više tajnih društava, a najpoznatije od njih je «Skull and Bones» (lubanja i kosti) koje djeluje na sveučilištu Yale i identično je Hitlerovom društvu Thule. Najpoznatiji pripadnici ovog društva su George W. Bush i njegov otac. Vođa društva Thule, Dietrich Eckart, svojim je nasljednicima u kasnim danima 1910. godine izjavio da je osobno primio jedan oblik satanističke objave po kojoj je njegova sudbina pripremiti tijelo za Anti-Krista, odnosno čovjeka nadahnutog od strane samog Lucifera koji će pokoriti svijet i odvesti Arijevce u slavu. Eckart je svoju ulogu u tome procesu  usporedio sa onim što je Ivan Krstitelj bio Kristu. Eckart je Hitlera dobro podučio. Na samrti je izjavio «Slijedite Hitlera! On će plesati, ali sam ja taj koji naručuje pjesme! Uveo sam ga u učenja «Tajne doktrine», otvorio njegove centre u viziji i pokazao mu načine komunikacije  s Moćima!»

Svastika

Drevni indijski simbol sreće, svastika bila je također i tradicionalni simbol Thora, nordijskog boga groma i bio je omiljen u krugovima germanskih neo-paganističkih pokreta s početka 20. stoljeća koji su ga nazivali «Hakenkreutz» (kukasti križ). U sličnoj maniri Hakenkreutz je usvojilo i društvo Thule, čiji su članovi kao i neo-paganisti  bili zakleti antikršćani. Već sam ranije spomenuo kako je svastika dospjela na nacističku zastavu.

Podrijetlo Arijske  rase

 Početkom 20-tih godina otrovna mješavina rasne teorije i teutonskog misticizma ukorijenila se duboko u nacističkoj filozofiji koja se borila za političku prevlast u Weimarskoj republici. Dodatna doza okrutnosti pristigla je u razmišljanja Nacista 1923. godine. Dok je bio utamničen u zatvoru Landsberg, Hitler se upoznao s pisanim djelima profesora Karla Haushofera. Hitlerov bliski suradnik Rudolph Hess poslije ga je upoznao s Haushoferom, bivšim vojnikom i znanstvenikom i osnivačem društva Vril koje se kasnije istaknulo kao unutarnji krug društva Thule i nastavilo djelovati i nakon njegova gašenja. Društvo Vril tražilo je način za kontaktiranje podzemnih superljudi, kako bi od njih naučili drevne tajne Thule. Također je promoviralo ideju o centralnoazijskom podrijetlu Arijske rase, a Haushofer je tvrdio da je posjetio Tibet u potrazi za dokazima ove teorije.

Geopolitika

Haushofer je također bio i gorljivi branitelj ideje «Lebensrauma» (životnog prostora), teorije koja je imala vodeću ulogu u njemačkoj imperijalističkoj ideologiji još od 1890-tih. te bila glavna ideja i parola njemačke političke desnice.  Predlagači ideje «Lebensrauma» tražili su rekolonizaciju Slavenskih zemalja koje su pokorili vitezovi Teutonci u srednjem vijeku i ponovno ujedinjenje germanske populacije istočne Europe i europskog dijela Rusije. Hitler je već bio upoznat s ovim teorijama, ali Haushoferovi radovi još su više ideološki potkovali ovu ideju, koja će prerasti u operaciju «Barbarossa», invaziju na Sovjetski Savez 1941.

Pretpotopni  primitivizam

Hitler, vodeći propagandist prepoznao je privlačnost pretpotopnog primitivizma na umove Nijemaca koje su proklamirali društva Thule i Vril. To (Teutonska pobjeda nad Rimljanima) je ponovno pobudilo osjećaj ponosa kod, u prvom svjetskom ratu, poražene njemačke nacije i išla ruku pod ruku sa neslužbenom nacističkom idejom «više od religije je ustrajnost u stvaranju novog čovjeka».

Jedna je stvar društava Thule i Vril još više privukla Hitlera i Himmlera - potpuna predanost ideji uništenja Židova (juda)  koji su bili viđeni kao rasna prijetnja i kozmički neprijatelj «Volku», odnosno Njemačkom narodu.  Sebottendorf je već 20-tih  godina propagirao ideju «konačnog cilja» kojom bi se Židovi doslovno «istrijebili s lica zemlje jednom za svagda» koristeći najkrvoločnije metode uključujući i osnivanje koncentracijskih logora.

Provoditelji rasne doktrine i dvorac Wewelsburg

Godine 1933., kada je Hitler postao njemački kancelar, fantazije Himmlera i društva Thule postali su stvarnost. Vođen nametnutim nacističkim diktatom i idejom rasne čistoće,  provoditelj rasne doktrine postaje Himmlerov SS, «Schutzstaffel» (zaštitni odred)». Ovi odredi započeli su kao 300-tinjak Hitlerovih osobnih tjelesnih čuvara, da
bi do 1939. brojili 500,000 ljudi. Naoružani pripadnici poznatiji kao Waffen  SS borili
su se zajedno s regularnim postrojbama njemačke vojske u Drugom svjetskom ratu, a Himmler ih je vidio kao reinkarnacije teutonskih vitezova i vitezova iz legendi o kralju Arthuru.

SS-ovski Kamelot postao je dvorac Wewelsburg, u blizini šume Teutoburg, između gradova Hamma i Paderborna, koji je postao Himmlerov hram vjere u novi svjetski poredak. Wewelsburg  je trebao postati središte tog poretka, pogansko mjesto moći za koju su neki vjerovali da će čuvati i sam «Sveti Gral», za kojima su tragali Arthurovi vitezovi okruglog stola. Na podu dvorca nalazio se tamni mozaik zvijezde koja je označavala središte i nad kojim su provođeni magijski rituali dvanestorice nacističkih časnika poznatih kao «Dvanaest vitezova». Komisija Ahnenerbe, produžena ruka SS-a, sredinom 1930-tih gorljivo je tražila podrijetlo arijevske rase širom svijeta, samo da bi dokazali kako je njima suđeno vladati svijetom i da pri tom imaju podršku mističnih sila. Zadatak im je bio pronaći znanstvenu, antropološku i arheološku dokumentaciju koja bi ujedinila njihovu drevnu prošlost i njihovu sudbinu.

No, ova je vizija imala vrlo mračnu stranu …U Drugom svj. ratu SS je punio nacističke koncentracijske i logore za istrebljenje, u kojima su provođeni okrutni eksperimenti sa svrhom dokazivanja arijevske superiornosti. Osnivane su i specijalne jedinice nazvane «Einsatzgruppen» čiji je zadatak bilo čišćenje  istočne Europe od Židova.


Ahnenerbe i Tibet

Komisija pod punim imenom «Ahnenerbe Forschungs und Lehrgemeinschaft» bila je društvo za istraživanje i poučavanje o naslijeđu predaka. Dvije godine po osnutku, 1937., Himmler društvo pripaja SS-u. Kako sam već spominjao, neki poklonici nacističke rasne teorije vjerovali su u postojanje mistične zemlje Thule između Islanda i Grenlanda, a njezin pronalazak bio je predmetom barem jedne nacističke ekspedicije. No, Karl Haushofer je bio uvjeren da ključ ovladavanja vril energijom leži u Tibetu. U tom je imao podršku švedskog istraživača i nacističkog simpatizera  Svena Hedina, koji je vodio nekoliko ekspedicija na Tibet. Hitler je o Hedinu imao toliko visoko mišljenje da ga je pozvao da održi pozdravno slovo na Olimpijadi 1936. U siječnju 1943. Hedin je nazočio  osnivanju Instituta za unauatrazijska istraživanja, ogranka Ahnenerbea.

Ekspedicija  na  Tibet

Podzemni  gradovi

 Nije poznato da li je bilo još  ekspedicija na Tibet, ali nagađa se da je postojalo još ekspedicija i prije, ali i poslije.  U svojoj knjizi Spear of Destiny (Koplje sudbine) (1973) Trevor Ravenscroft raspravlja o tome da li su Nijemci u razdoblju između 1926. - 1943. provodili niz ekspedicija. To bi omogućilo, ističe Ravenscroft, nacistima održavanje kontakata s njihovim arijevskim precima, čuvarima okultne moći vril, koji su skriveni u podzemnim gradovima ispod Himalaja. Ovaj scenarij neodoljivi podsjeća na Bulwer-Lyttona.

Kuće od blata i kamene sjekire

Tijekom Drugog svj. rata Himmlerove opsesivne potrage za arijevskim korijenima urodile su pronalaskom arheoloških nalazišta u zapadnoj i južnoj Rusiji. Otkriveni arheološki pronalasci transportirani su u štab SS-a u Wewelsburgu. Agenti društva Ahnenerbe pristigli su u ime Wermachta i detaljno pretraživali ova područja za dokazima Njemačkog podrijetla. Čak je i Hitleru počela smetati Himmlerova opsesija, te je postavljao pitanje «zašto se skreće pozornost svijeta na činjenicu da nemamo prošlosti? Nije li dovoljno to da su Rimljani podizali monumentalne građevine u vrijeme kada su naši preci živjeli u kućama od blata?»

Osuđen na smrt

 Tajna moć vrila nije uspjela spasiti Treći Reich od propasti. Nakon nacističkog poraza voditelj društva Ahnenrebe Dr. Wolfram Sievers osuđen je na smrt, no ne zbog arheoloških već eksperimenata na ljudima u koncentracionim logorima. Arheološki svijet Ahnenerbea umro je zajedno s Hitlerom, Himmlerom i Sieversom. Mnogi članovi društva postali su vodeći profesori u poslijeratnoj Njemačkoj. Jedino još Wewelsburški dvorac podsjeća na zlokobne moći jedne izokrenute filozofije.

www.secretsociety.bloger.hr