" Pročitavši tekst koji nalikuje svojevrsnoj mješavini psihologije, filozofije i nečeg što ne mogu svrstati ni u jednu kategoriju pa ni religijsku, moglo bi se zaključiti da se radi o dresuri ljudskog uma koja podrazumijeva sadistički odnos osobe koja izrečeno pokušava sprovesti u život, prema sebi samoj. Mogu zaključiti da život prolazi u nastojanju da jednu dresuru zamijenimo drugom. Gdje je tu život i spominjana ljubav? Tekst je suprotan sa vlastitim smislom u rečenici u kojoj govori slijedeće: Potpuno vas Ljubim i prihvaćam onakve kakvi je­ste.

Ja jesam Biće Svjetlosti. Doslovno i bez vježbe.

Dovodiš u pitanje to što sam rekao da jesam time što mi govoriš što mi je činiti. Sumnjaš. Sumnja je strah. Upravo si ga ispoljila.

Pravi jedriličari su poseban soj ljudi čiji vokabular nije identičan tvome.

Odričem se suučesništva u tvom negovorenju istine.
Ovo mi nalikuje apelu na prestanak razotkrivanja lažnog jedriličara.

Zanimljivo, vrlo zanimljivo.

Nešto drugo mi je na umu. Nešto vrlo zanimljivo.

Vrlo primitivan način iznuđivanja odgovora. Gotovo nasilan.

Hvala na suradnji. Tema večeras je bila iznad svih mojih očekivanja.

Slobodan sam primijetiti da u određenim trenucima ne činiš greške ispisujući rečenice.

Slobodan sam primijetiti da ponovno griješiš.

Mislim da je jasno o čemu se u konkretnom slučaju radi.

Vrlo zanimljivo.

Obraćanje trećoj osobi i zanemarivanje. Potpuno predvidivo.

I nadalje je sve vrlo predvidivo. Gotovo školski primjer. Navodi me na misao o ponovnom navraćanju.

Vrlo zanimljiv kutak

Pročitavši više puta tekst, dolazim do zaključka da je neprimjenjiv na bilo kojem području života. Radi se o neukom i površnom preuzimanju rečenica odasvuda i njihovom nabacivanju na gomilu.

Lijepi pozdrav i iskrena zahvala sugovornicima. "

(itd...)

DORJE