Što nam je to Uma naumila reći
Piše: Suzana Ciboci
Foto: Vjekoslav Skledar/Cropix
Šestogodišnja Uma Gradac naizgled je kao i svaki prvašić i prava ‘mala dama’, no život ove djevojčice nimalo nije običan.?Uma je prije nekoliko dana odradila prvu promociju svoje prve knjige ‘Umine umotvorine’, u kojoj je imala potrebu objasniti tko je, što radi, što misli o znanstvenicima, književnosti, moralu, školi, planetu, čovječanstvu... Ili kako je to ona sama objasnila: ‘Ja sam Uma iz Uminih umotvorina koja vam je naumila nešto reći.’
A svijet i budućnost iz Umine glave izgledaju ovako: ”Djeca više neće nastajati prirodnim putem u majčinu trbuhu nego će se birati na CD-u sva genetika koju želiš unijeti. CD se stavlja u jedan od pretinaca u glavi jer će čovjek imati glavu u obliku šesterokuta s ladicama za unošenje CD-a. Čovjek neće imati ni nožne prste ni zube i dlake jer to nema ni danas neku bitnu funkciju, ali ima više ruku nego današnji čovjek zato što želi brže obavljati stvari. U školu se neće ići nego će se posjećivati ustanove poput knjižnice, gdje biraš područja i ubacuješ ih u šesterokutnu glavu. U budućnosti neće biti bolesti jer će zrak biti sterilan. U zraku će lebdjeti i molekule hrane, minerala i vitamina tako da nije potrebno jesti, živiš tako da jednostavno udišeš zrak. Zato ljudi više nemaju zube ni probavu. Zanimanje liječnik je izumrlo jer se nema što liječiti.”
Na prvi pogled zvuči nevjerojatno da je ovakvo što u stanju izgovoriti šestogodišnja djevojčica. No ona je darovito dijete i pripada skupini deset posto darovite djece u Hrvatskoj. Čitati je naučila s nepune dvije godine, očarana je kemijom, kada odraste želi biti inovatorica, ekologinja, spisateljica, forenzičarka ili biokemičarka. No ne voli Nikolu Teslu “zato što on ne voli žene, rekao je da su ženine oči samo svjetlo u praznoj glavi”. Svojim izjavama zbunjuje i šokira sve oko sebe kao kada je u vrtiću nacrtala giljotinu jer je trebalo nacrtati nešto s početnim slovom prezimena. Umino je na ‘G’, a kada je teta u vrtiću pitala zašto giljotna, Uma je odgovorila: “Zato što je Lavoisier pogubljen na giljotini samo zato što je znao više od drugih. A nije on otkrio kisik, kisik je stalno s nama, on mu je samo dao ime. A ako se vi bojite te giljotine, ukrasit ću je malo cvijećem.”
Moraju li glumci biti lijepi?
Uma iza sebe ima već više od deset izuma, od Dvoznačnog prerađivača biljaka i gljiva, koji je nastao kada je imala samo četiri godine i koji služi tome da razdvaja negativna svojstva od pozitivnih i tu Uma vidi rješenje za izum lijekova bez štetnih nuspojava, potom Singultus-stop, Umin izum koji rješava problem štucanja, Prozor u srce ili mjerač ljubavi koji mjeri koliko se dvoje ljudi voli u herzima (“zato što herz na njemačkom znači srce”). Domislila se i Pioneer kartici, što je poruka na kartonskom krugu koju je Uma naumila poslati u svemir drugim inteligentnim bićima i na kojoj je nacrtala sve što trebaju znati o Zemlji i zemljanima (koristila je simbole “jer nijedan jezik nema smisla izvan našeg planeta”). Tako im je objasnila od kojih se kemijskih elemenata sastoji naš planet, da se dijelimo u pet zajednica - protisti, monere, gljive, biljke i životinje.
- To sam prikazala simbolima da svi razumiju, ali sam navela i bitne razlike, npr. da monere nemaju jezgru, a protisti imaju, da biljke same sebi proizvode hranu fotosintezom kao i mi kuhanjem - objašnjava Uma.
Jedan od njenih izuma je i Gumica za brisanje pamćenja tako što je “protrljamo po čelu i nemili se događaj automatski briše jer nam se ponekad dogodi nešto što želimo što prije zaboraviti, kao kad, naprimjer, padnemo s bicikla”.
Tijekom svibnja ove godine nastao je i Umin ‘mjesečnik’ Zagonetarij. Ima i rubriku ‘Kad se čaša razbije’ za rješavanje vaših problema/postavite pitanje - odgovara Uma. Neki primjeri su: ne možeš trčati tako brzo kao tvoji prijatelji! Uma odgovara: zamisli da ti uz nogu gmiže tisuće kukaca i da ih moraš otresti sa sebe, noge će ti se tako brzo kretati da ćeš trčati brže od svih.
Jedna od dražih igara joj je ‘Stereotipa ima sto - ti reci argument kontra ili pro’ pa Uma pita:
Predrasuda o glumcima?
Moraju biti lijepi i mladi.
Uma: Pa možeš se premaskirati u staru babu ionako se stalno preoblače, zašto bi bili lijepi.
O kokošima?
Glupe su, nisu opasne, ne znaju letjeti.
Uma: Nisu glupe, od kokošjih stopica nastalo je kinesko pismo. Kako nisu opasne kad im je predak strašni Tiranosaur rex! Letjeti su nekad znale sve kokoši, ali su ih ljudi zadržavali u skučenom prostoru kako bi ih mogli uzgajati pa su evolucijom zaboravile letjeti. Fazani, koji su iz porodice kokoši, lete!
Priča o predsjedniku
Uma je u stanju veoma dugo pronalaziti niz sinonima za pojedinu riječ i sročiti priče koje najbolje dočaravaju određeni osjećaj. Tako ona za sreću nalazi niz sinonima: sretnogrebast, kokumbast, brzokljucast, spremnokokast, psoličan, vjetrogrivast, sretnokljunast. Priču koja najbolje dočarava osjećaj sreće opisala je ovako: Predsjednik je napokon pronašao pero ispod pazuha! Predsjednik je vrlo tašta osoba. Jednog jutra kad se probudio prebrojavao je sva pera i kad je došao do broja 3455 shvatio je da mu nedostaje jedno, i to pod pazuhom. Odmah je pokrenuo istragu i otkrilo se da je to ukrao oholi paun jer se htio kititi tuđim perjem, želio je postati predsjednik pomoću samo jednog pera!
Umu muče i moralne dvojbe, primjerice, smije li se krasti ako krademo da bismo se prehranili? - Mislim da ne, krađa je ipak krađa, ali neka mu smanje totalnu kaznu. A mogu tom čovjeku moralisti dati kruh i lijekove. Moralista vjerojatno ima mnogo, to nije zanimanje, i ja sam moralist, a nisam još ništa po zanimanju - kaže Uma.
Uma svijet oko sebe projicira na svoj kokošji svijet u mašti. Carstvo njene mašte bogato je najrazličitijim likovima, a iz toga svijeta nastao je još jedan nedavni izum. To je Kradar, objašnjava Uma, odnosno uređaj koji mjeri kradarenost, tj. koliko si u stanju krasti jer je to u kokošjoj zajednici visokocijenjena sposobnost.
- Kradar izgleda poput debelog termometra napunjenog vrelom tekućinom s oznakom za perilitre (vrijedi kao naš milimetar). Kandidat koji dolazi na testiranje upuhuje svoj dah u otvor kradara i perilitri počnu rasti - navodi Uma. Najveću vrijednost na testiranju kradarenosti dosad je imala Koko-sav (biće iz Umine mašte koje ima ptičju glavu, no u kljunu ima zube, poput prapovijesne ptice Arheopteriksa i rogove od muškatnog goveda, Uma je izmislila sufiks - sav koji znači da je nešto loše, grabežljivo ili zločesto).
- Ja sam na testiranju postigla vrlo nizak rezultat pa su me poslali na predavanje o krađi. Tu su mi savjetovali da mami ukradem sjenilo za oči. Ja sam pristala da ga samo sakrijem, no Psihoka, koja vodi tečaj, rekla je da kokoši nikad ne postižu dobre rezultate ako paze na tuđe osjećaje kao ja sa sjenilom - objašnjava Uma.
Odakle joj toliko ideja i kako sve to stane u malu glavicu te inteligentne djevojčice, nikom nije posve jasno. Možda silno znanje crpi iz hrpetine knjiga koje gotovo doslovno guta pa je tako već pročitala mnoge enciklopedije, gotovo cijeli opus Shakespearea, doznala tko je bio Hitler...
Jasna Cvetković Lay, psihologinja i obrazovna specijalistica za darovite te voditeljica Centra za poticanje darovitosti djeteta “Bistrić”, koji pohađa Uma, kaže da je ona iznimno kreativna te da i knjiga “Umine umotvorine”, koja je izašla u izdanju “Bistrića”, pokazuje da je “način na koji ona gleda na stvari potpuno neponovljiv”.
I bore mogu biti lijepe
- Knjiga je nastala da bi nas odrasle podsjetila da nezbrinutu djecu treba tješiti, da nesposobnost voljenja možemo liječiti, da za prirodne katastrofe možemo i moramo izmisliti spasodeke i zaštititi ljude, da mito i korupcija nisu dobri i da to zaista znaju čak i djeca u vrtiću, da treba razmišljati o poboljšanju ljudske rase, da igre mogu biti posve neobične ako ih smišljaju djeca sama, da stereotipi nisu korisni i da bore mogu biti lijepe “jer ih ima i moja mama”, da čak i najveći geniji imaju svoje mane, da im treba pokazivač za pavednost i zakon i da možeš izbrisati neugodna sjećanja gumicom - napisala je Jasna Cvetković Lay u predgovoru Umine knjige. A što kaže mlada spisateljica?
- Ma ja već radim na novoj knjizi “Priče o koki”. Radi se o vrlo debeloj knjizi priča za laku noć koja je vrlo realistična, ali je toliko napeta i zagonetna da je moram proglasiti čistom fikcijom.
www.jutarnji.hr
A svijet i budućnost iz Umine glave izgledaju ovako: ”Djeca više neće nastajati prirodnim putem u majčinu trbuhu nego će se birati na CD-u sva genetika koju želiš unijeti. CD se stavlja u jedan od pretinaca u glavi jer će čovjek imati glavu u obliku šesterokuta s ladicama za unošenje CD-a. Čovjek neće imati ni nožne prste ni zube i dlake jer to nema ni danas neku bitnu funkciju, ali ima više ruku nego današnji čovjek zato što želi brže obavljati stvari. U školu se neće ići nego će se posjećivati ustanove poput knjižnice, gdje biraš područja i ubacuješ ih u šesterokutnu glavu. U budućnosti neće biti bolesti jer će zrak biti sterilan. U zraku će lebdjeti i molekule hrane, minerala i vitamina tako da nije potrebno jesti, živiš tako da jednostavno udišeš zrak. Zato ljudi više nemaju zube ni probavu. Zanimanje liječnik je izumrlo jer se nema što liječiti.”
 |
 |
| Knjiga Naslovnica knjige ‘Umine umotvorine’, u kojoj je Uma opisala svoje dosadašnje izume, definicije pojedinih pojmova, kao što je dijafragma, svoje komentare i najdraže poslovice |
Novine U svibnju ove godine počela je raditi svoj ‘mjesečnik’ ‘Zagonetarij plus šest vijesti iz kokošjeg kutka’ koji je podijelila u osam cjelina, a ima i rubriku za čitatelje ‘Kad se čaša razbije’ |
Na prvi pogled zvuči nevjerojatno da je ovakvo što u stanju izgovoriti šestogodišnja djevojčica. No ona je darovito dijete i pripada skupini deset posto darovite djece u Hrvatskoj. Čitati je naučila s nepune dvije godine, očarana je kemijom, kada odraste želi biti inovatorica, ekologinja, spisateljica, forenzičarka ili biokemičarka. No ne voli Nikolu Teslu “zato što on ne voli žene, rekao je da su ženine oči samo svjetlo u praznoj glavi”. Svojim izjavama zbunjuje i šokira sve oko sebe kao kada je u vrtiću nacrtala giljotinu jer je trebalo nacrtati nešto s početnim slovom prezimena. Umino je na ‘G’, a kada je teta u vrtiću pitala zašto giljotna, Uma je odgovorila: “Zato što je Lavoisier pogubljen na giljotini samo zato što je znao više od drugih. A nije on otkrio kisik, kisik je stalno s nama, on mu je samo dao ime. A ako se vi bojite te giljotine, ukrasit ću je malo cvijećem.”
Moraju li glumci biti lijepi?
Uma iza sebe ima već više od deset izuma, od Dvoznačnog prerađivača biljaka i gljiva, koji je nastao kada je imala samo četiri godine i koji služi tome da razdvaja negativna svojstva od pozitivnih i tu Uma vidi rješenje za izum lijekova bez štetnih nuspojava, potom Singultus-stop, Umin izum koji rješava problem štucanja, Prozor u srce ili mjerač ljubavi koji mjeri koliko se dvoje ljudi voli u herzima (“zato što herz na njemačkom znači srce”). Domislila se i Pioneer kartici, što je poruka na kartonskom krugu koju je Uma naumila poslati u svemir drugim inteligentnim bićima i na kojoj je nacrtala sve što trebaju znati o Zemlji i zemljanima (koristila je simbole “jer nijedan jezik nema smisla izvan našeg planeta”). Tako im je objasnila od kojih se kemijskih elemenata sastoji naš planet, da se dijelimo u pet zajednica - protisti, monere, gljive, biljke i životinje.
- To sam prikazala simbolima da svi razumiju, ali sam navela i bitne razlike, npr. da monere nemaju jezgru, a protisti imaju, da biljke same sebi proizvode hranu fotosintezom kao i mi kuhanjem - objašnjava Uma.
Jedan od njenih izuma je i Gumica za brisanje pamćenja tako što je “protrljamo po čelu i nemili se događaj automatski briše jer nam se ponekad dogodi nešto što želimo što prije zaboraviti, kao kad, naprimjer, padnemo s bicikla”.
Tijekom svibnja ove godine nastao je i Umin ‘mjesečnik’ Zagonetarij. Ima i rubriku ‘Kad se čaša razbije’ za rješavanje vaših problema/postavite pitanje - odgovara Uma. Neki primjeri su: ne možeš trčati tako brzo kao tvoji prijatelji! Uma odgovara: zamisli da ti uz nogu gmiže tisuće kukaca i da ih moraš otresti sa sebe, noge će ti se tako brzo kretati da ćeš trčati brže od svih.
Jedna od dražih igara joj je ‘Stereotipa ima sto - ti reci argument kontra ili pro’ pa Uma pita:
Predrasuda o glumcima?
Moraju biti lijepi i mladi.
Uma: Pa možeš se premaskirati u staru babu ionako se stalno preoblače, zašto bi bili lijepi.
O kokošima?
Glupe su, nisu opasne, ne znaju letjeti.
Uma: Nisu glupe, od kokošjih stopica nastalo je kinesko pismo. Kako nisu opasne kad im je predak strašni Tiranosaur rex! Letjeti su nekad znale sve kokoši, ali su ih ljudi zadržavali u skučenom prostoru kako bi ih mogli uzgajati pa su evolucijom zaboravile letjeti. Fazani, koji su iz porodice kokoši, lete!
Priča o predsjedniku
Uma je u stanju veoma dugo pronalaziti niz sinonima za pojedinu riječ i sročiti priče koje najbolje dočaravaju određeni osjećaj. Tako ona za sreću nalazi niz sinonima: sretnogrebast, kokumbast, brzokljucast, spremnokokast, psoličan, vjetrogrivast, sretnokljunast. Priču koja najbolje dočarava osjećaj sreće opisala je ovako: Predsjednik je napokon pronašao pero ispod pazuha! Predsjednik je vrlo tašta osoba. Jednog jutra kad se probudio prebrojavao je sva pera i kad je došao do broja 3455 shvatio je da mu nedostaje jedno, i to pod pazuhom. Odmah je pokrenuo istragu i otkrilo se da je to ukrao oholi paun jer se htio kititi tuđim perjem, želio je postati predsjednik pomoću samo jednog pera!
Umu muče i moralne dvojbe, primjerice, smije li se krasti ako krademo da bismo se prehranili? - Mislim da ne, krađa je ipak krađa, ali neka mu smanje totalnu kaznu. A mogu tom čovjeku moralisti dati kruh i lijekove. Moralista vjerojatno ima mnogo, to nije zanimanje, i ja sam moralist, a nisam još ništa po zanimanju - kaže Uma.
Uma svijet oko sebe projicira na svoj kokošji svijet u mašti. Carstvo njene mašte bogato je najrazličitijim likovima, a iz toga svijeta nastao je još jedan nedavni izum. To je Kradar, objašnjava Uma, odnosno uređaj koji mjeri kradarenost, tj. koliko si u stanju krasti jer je to u kokošjoj zajednici visokocijenjena sposobnost.
- Kradar izgleda poput debelog termometra napunjenog vrelom tekućinom s oznakom za perilitre (vrijedi kao naš milimetar). Kandidat koji dolazi na testiranje upuhuje svoj dah u otvor kradara i perilitri počnu rasti - navodi Uma. Najveću vrijednost na testiranju kradarenosti dosad je imala Koko-sav (biće iz Umine mašte koje ima ptičju glavu, no u kljunu ima zube, poput prapovijesne ptice Arheopteriksa i rogove od muškatnog goveda, Uma je izmislila sufiks - sav koji znači da je nešto loše, grabežljivo ili zločesto).
- Ja sam na testiranju postigla vrlo nizak rezultat pa su me poslali na predavanje o krađi. Tu su mi savjetovali da mami ukradem sjenilo za oči. Ja sam pristala da ga samo sakrijem, no Psihoka, koja vodi tečaj, rekla je da kokoši nikad ne postižu dobre rezultate ako paze na tuđe osjećaje kao ja sa sjenilom - objašnjava Uma.
Odakle joj toliko ideja i kako sve to stane u malu glavicu te inteligentne djevojčice, nikom nije posve jasno. Možda silno znanje crpi iz hrpetine knjiga koje gotovo doslovno guta pa je tako već pročitala mnoge enciklopedije, gotovo cijeli opus Shakespearea, doznala tko je bio Hitler...
Jasna Cvetković Lay, psihologinja i obrazovna specijalistica za darovite te voditeljica Centra za poticanje darovitosti djeteta “Bistrić”, koji pohađa Uma, kaže da je ona iznimno kreativna te da i knjiga “Umine umotvorine”, koja je izašla u izdanju “Bistrića”, pokazuje da je “način na koji ona gleda na stvari potpuno neponovljiv”.
I bore mogu biti lijepe
- Knjiga je nastala da bi nas odrasle podsjetila da nezbrinutu djecu treba tješiti, da nesposobnost voljenja možemo liječiti, da za prirodne katastrofe možemo i moramo izmisliti spasodeke i zaštititi ljude, da mito i korupcija nisu dobri i da to zaista znaju čak i djeca u vrtiću, da treba razmišljati o poboljšanju ljudske rase, da igre mogu biti posve neobične ako ih smišljaju djeca sama, da stereotipi nisu korisni i da bore mogu biti lijepe “jer ih ima i moja mama”, da čak i najveći geniji imaju svoje mane, da im treba pokazivač za pavednost i zakon i da možeš izbrisati neugodna sjećanja gumicom - napisala je Jasna Cvetković Lay u predgovoru Umine knjige. A što kaže mlada spisateljica?
- Ma ja već radim na novoj knjizi “Priče o koki”. Radi se o vrlo debeloj knjizi priča za laku noć koja je vrlo realistična, ali je toliko napeta i zagonetna da je moram proglasiti čistom fikcijom.
www.jutarnji.hr
bglavac
irida
edin.kecanovic
