Upisao:

mlabos

3. kolovoza 2021.

OBJAVLJENO:

PROČITANO

2505

PUTA

OD 14.01.2018.

ALKEMIJA

Alkemija je stvarnost koju je teško razumjeti oduvijek je bila znanost i filozofija, tako tajanstvena da se nama, u današnjem vremenu, čini vrlo strana.

Kad se u našem srednjem vijeku ponovno pojavila alkemija – kažem ponovno zbog toga jer potječe iz mnogo starijih vremena – pojavila se sa svojim skrivenim metafizičkim elementima, sa svojim teorijskim znanjima, premda velikim dijelom izgubljenima, kao i sa svojim praktičnim znanjima – vještinama koje su tražile provedbu da bi se potvrdila njihova autentičnost i djelotvornost.

U srednjem se vijeku, stoga, provodio velik broj pokusa.

Bilo je tada alkemičara (i pozivam se na njih, jer o nekima imamo dosta povijesnih zapisa) koji su priveli kraju svoje djelo, svoj proces, dostižući ono što se nama čini utopijom: postigli su zlato.

Spominju se kraljevi i prinčevi koji su nagrađivali alkemičare koji su uspjeli dobiti zlato.

Ima također i priča o plemićima i kraljevima koji nisu tako dobro postupali s onima koji, usprkos svojim obećanjima i svoj dobroj volji, nisu u tome uspijevali.

Postoje zabilješke i o onima koji su letjeli – zajedno sa svojim laboratorijima!

Budući da se radi o jednoj praktičnoj znanosti, pogibelji kojima je moglo uroditi neznanje bile su ogromne.

Što nam je ostalo od alkemije?

Koje elemente alkemijskih legendi prepoznajemo?

Zašto nam je alkemija tako neobična?

Prvi aspekt kroz koji se alkemija danas pojavljuje jest postupak dobivanja zlata od manje plemenitih metala, s ciljem da se čovjek obogati i tako postigne moć.

Ovo su, dakle, osnovni elementi koji se pojavljuju kad je riječ o alkemiji.

Drugo pitanje koje se odnosi na predmet ove znanosti jest ono o besmrtnosti.

Oni koji su se posvetili istraživanju alkemičarskih učenja često šire čudnovate glasine da su uspjeli pronaći formulu za postizanje besmrtnosti (fizičke, razumije se, budući je u sadašnjim vremenima ona, izgleda, jedina koja nas zanima).

Cijeli svijet pokušava iznaći kakvi su to bili postupci za postizanje vječne mladosti.

Još jedan aspekt s kojeg se promatra alkemija, a kojeg nikada nisu zastupali filozofi starog doba, jest postizanje sreće.

Čini se da se uvijek nekako isprepliću posjedovanje zlata, mladosti i sreće.

Oni koji ne prodru duboko u metafizički dio doktrine, misle tada kako su i alkemičari tražili isto – sreću, vječnu mladost ili ogromna bogatstva.

Ali, usprkos ovoj legendi koja kruži, treba uvidjeti da je predmet alkemije drugačiji.

Odakle dolazi legenda?

Dolazi iz davnine.

Iako nam tako može izgledati obzirom na danas dostupnu literaturu, alkemija nije srednjovjekovno znanje.

NEŠTO O POVIJESTI ALKEMIJE

Alkemičari su postojali u drevnoj Kini, i to ne samo u onom vremenu koje danas nazivamo Kineskim Carstvom, s poznatim datumima, događajima i dinastijama.

Tamo se govori o alkemičarima još od mitskih vremena, od vremena prvog čovjeka, od Nebeskih ili Polubožanskih Careva koji su došli na zemlju donoseći čudesnu tajnu – vatru.

Stvarali su Bratstva Kovača koja su čuvala tajne, još veće od ove, jer su, započevši raditi s metalima, uspjeli proizvesti promjene, transmutacije, diferencijacije.

Pojavom Lao Ceove doktrine, praktičnom znanju koje je postojalo od drevnih vremena, pridodan je dašak duhovnosti i metafizike.

Indija je također imala alkemiju. Bila je magijsko-praktičnog karaktera, ali se nije toliko bavila metalima, kao što su to činila kineska Bratstva.

Indija se u osnovi, u bitnome, zanimala za jedan jedini cilj: za čovjeka.

Alkemijski procesi bili su usmjereni na ljudske pretvorbe, transmutacije, promjene, mistična stanja, te na sve oblike evolucije koji se mogu usavršavati primjenom ove znanosti na čovjeka.

Kako to da u Egiptu nema govora o alkemiji?

Kako to da on nije poznavao ova fantastična znanja, jednako zadivljujuća onda kao što su i sada?

Ponešto o prirodi kamenja i metala, ljudi i svjetova, Egipćani su svakako morali poznavati, jer su posjedovali vještinu – navedimo nekoliko primjera – slaganja kamenih blokova piramida jednih povrh drugih bez ikakvih vezivnih sredstava, mjerenja bez mjernih instrumenata (jer to je ono što tvrde naše knjige), ili klesanja i rezbarenja diorita pomoću bakra (prema zaključcima dobivenim iz analiza radioaktivnim ugljikom, koje su detektirale postojanje ostataka ovog metala), što odgovara rezbarenju drveta nožem od papira.

Zbog svega toga mogli bismo prihvatiti da su imali formule ili načine modificiranja izvjesnih razina prirode pod određenim okolnostima.

U Egiptu, tradicija alkemije potječe od božanstva zvanog Thot, boga mudrosti i znanja.

Egipatska alkemijska tradicija do nas je došla preko Grka.

Sâmo njegovo ime – koje etimološki znači “tajna”, kao i Hermes, kako se zvao Thot u Grčkoj – razlog je više da o alkemiji govorimo kao o hermetičkoj tradiciji, onom što odgovara Hermesu i to ne samo njemu kao božanstvu, već i kao tajni.

Velika pažnja koja se pridavala čuvanju tih znanja rezultat je ove karakteristike Thota u Egipćana i Hermesa u Grka.

To se nije činilo iz sebičnih pobuda, već iz opreza, kako ova znanja ne bi naštetila onima koji bi ih, lišeni odgovarajućeg znanja, mogli zloupotrijebiti.

Egipatska alkemijska tradicija održala se praktično sve do IV. i V. stoljeća, a u tim se posljednjim trenucima razvijala u Aleksandriji, kroz škole posvećene tom znanju koje je nosilo istu mudrost kroz mnoga stoljeća prije, i koje kasnije, počevši od VII.-VIII. stoljeća, preuzimaju Arapi, čuvari i prenositelji tog znanja u Europu.

U naš zapadni svijet alkemija se ponovno vraća krajem XI. stoljeća, zahvaljujući Križarskim ratovima.

Odlazeći na Istok, križari su susretali jedan potpuno drugačiji svijet, sa znanjima koja su na Zapadu bila zaboravljena, i sa zapisima autora čija se imena više nisu znala.

Između ostalog, zapadnjaci s Istoka donose i alkemiju koja nanovo pušta duboko korijenje u europskom svijetu, gdje je bila poznata od davnih vremena.

Ime alkemija vrlo vjerojatno dugujemo Arapima.

Izgleda da su alkemijom zvali znanost Al-quimiya, a koja se odnosila na postupke s crnom zemljom.

To nam dopušta usporedbu sa starim imenom Egipta: Kem, Kemu ili Kemi, Crno, Crna Zemlja, Tamna zemlja, Tamno-crvena.

Možda u sjećanje na znanja iz starine koja su im predstavljala izvor inspiracije, Arapi daju ime alkemija znanosti koja se bavila crnom zemljom, materijom, teškom, crnom, zemaljskom, da bi na kraju proizveli veliku transformaciju, veliki proboj, otvaranje i početak, veliku pretvorbu supstance.

nastavlja se...

Rad s Osho tarot simbolima, jedna je od najučikovitijih metoda otkrivanja nesvjesnih (potisnutih) obrazaca, kroz 'razgovor' sa samim sobom...dokazano mojim dugogodišnjim radom kroz vlastito iskustvo i iskustvo ostalih sudionika!