U ciklusu o mitovima pojedinih znakova zodijaka stigli smo i do predzadnjeg znaka horoskopa, Vodenjaka. Iako vodenog naziva, Vodenjak je zračni znak, a mitologija koja se krije iza ovog znaka, pokazat će nam odakle toliko vode u ovom znaku.

Prije svega, u vrijeme Sumerana, a kasnije i Egipćana, Sunce u Vodenjaku označavalo je sezonu poplava. Za Egipat to je značilo vrijeme izlijevanja Nila, koji je donosio nove naslage plodnog mulja i zemlje, nakon čega je slijedila sezona sjetve. Zahvaljujući tim ciklusima poplava i povlačenja Nila, Egipat je uvijek imao dovoljno žita, ne samo za sebe nego i za cijelo Sredozemlje. Pogodna klima i plodno tlo omogućile su Starom Egiptu da ima dvije, a nekada čak i tri žetve pšenice na godinu. Tako je u vrijeme Rimskog Carstva bio uz Siciliju glavna žitnica Carstva. 

Ovo me posebno zainteresiralo, jer uvijek možemo povući neku poveznicu između pojave u prirodi i osobina pripadnika znaka Tako na prvi pogled u ovome možda naizgled nema nikakve poveznice, između osobina ovog znaka i prirodnih ciklusa, koji su se događali tijekom godine u to vrijeme. 

Međutim kada pogledamo da je Vodenjak lik prepun (uglavnom neobičnih) ideja koje često puta donesu bogatu žetvu, bilo koje vrste kako one materijalne, tako i one neopipljive, ali jednako privlačne poput priznanja ili odobravanja, i to često puta čak i više u odnosu na ostatak ljudi, zaista se nekad moramo zapitati, kako je to sve moguće i kako je to uređeno da baš neki znak svoje odlike manifestira u skladu sa prirodnim ciklusima, kao što je to u ovom slučaju. 

Obično se uz znak Vodenjaka veže emocionalna hladnoća, svojeglavost i najvećim dijelom buntovništvo, ali rijeđe kreativnost i bogatstvo ideja. 

Možda i ne znamo odgovor, na pitanje kako su povezane stvari o kojima govori astrologija, a možda i nije bitno, jer bi nam to možda uskratilo čaroliju astrologije, koja na svakom koraku pokazuje koliko je praktična i djelotvorna, a istovremeno njeno funkcioniranje zbog ljepote i nemogućnosti da spoznamo kako funkcionira, ne možemo drukčije opisati nego kao čaroliju.

Stari Grci i kasnije Rimljani imali su za razliku od Starih Egipćana, drugačiju priču i drugo značenje koje su pridavali znaku Vodenjaka. Naime priča o tome tko je taj čovjek koji izlijeva vodu iz ćupa i kako je on dospio među zvijezde, vezano je uz mit o Zeusu i Ganimedu. 

Kao i inače u grčkoj mitologiji tako i ova priča o Ganimedu ima nekoliko verzija, koje se nekada u potpunosti razlikuju, a nekada se razlike očituju samo u određenim detaljima.

Nemoguće je saznati i otkriti koja je originalna ili ona prava priča, jer to ne postoji, ali sam si dopustio umjetničku slobodu da stvorim svoju, integralnu, verziju, spojivši dijelove različitih priča u jednu.

Priča ide ovako, jednom davno... a ne, ne to je iz drugog filma :-).

Dakle..

Zeus kao vrhovni bog Neba i Zemlje, poglavar Olimpa, poznat je po svojim ljubavnim avanturama i izletima, ne samo sa ženama nego i sa muškarcima, točnije mladićima. Priča o Ganimedu jedna je od njih. 

Ganimed je rođen kao najmlađi sin kralja Trosa, po kojem je grad Troja dobio ime i žene mu Kalorije. Ganimed je imao još dvojicu braće Asarka i Ila, te sestre Kleomestru i Kleopatru. Nekada se one spominju kao jedna osoba, a nekad su izostavljene. 

Ganimed je bio mladić neviđene ljepote. Iako trojanski princ i uzvišenog porijekla, Ganimed je često je vodio ovce na ispašu u pokrajini Frigiji, na brdu Idi. Kao najljepši smrtnik na Zemlji, zapeo je za oko samom bogu Zeusu. Spazivši ga Zeus se odmah zaljubio u Ganimeda. Zeus, kao vrhovni bog mogao je uvijek dobiti sve što zaželi i to po mogućnosti odmah. Jedino je bilo pitanje na koji način će to ostvariti. 

Kada bi se približavao ljudima, smrtnicima, Zeus bi obično preuzeo neki lik životinje. Češće su to bile u pitanju žene, kojima se tako približavao, primjerice Europi, kojoj se približio u obliku bika. 

Tako se i u slučaju Ganimeda, Zeus približio u obliku orla, koji je doletio na planinu Idu dok je Ganimed vodio ovce na ispašu i kratio vrijeme plesom ili pjesmom. 

Zeus, u liku orla, je baš kao prava ptica grabljivica, oteo mladog Ganimeda i doveo ga na Olimp među bogove. Tamo su ga svi dobro prihvatili, čak i božica Heba koja je bila peharnik bogovima na Olimpu, kojoj je Ganimed 'oteo' radno mjesto, budući da ga jr Zeus postavio na to mjesto. Hebi, božici vječne mladosti to i nije previše smetalo, jer je ionako odlučila živjeti sa svojim mužem Heruklom. Tako je mladi Ganimed bez problema preuzeo posao peharnika bogovima, koji bogovima nosi nektar i ambroziju - hranu i piće bogova. 

Iako je bio dobro prihvaćen i zapravo omiljen među bogovima na Olimpu, nisu svi dijelili to oduševljenje novopridošlicom. 

Uvijek ljubomorna Hera, koja je pratila svog supruga Zeusa, bezuspješno pokušavajući spriječiti njegove ljubavne avanture, nimalo nije bila naklonjena mladiću, možda i kažu da je to bio i jedan od razloga zašto se Hera u Trojanskom ratu, stala na stranu Ahejaca protiv Troje.

Sa Olimpa se inače pruža prekrasan pogled, ali to nije samo ljepota prirode i vidika. Naime sa Olimpa se može s lakoćom vidjeti što se događa na Zemlji, među smrtnicima. 

Tako je Zeus vidio koliko Tros, otac Ganimeda pati zbog nestanka sina. Stoga Zeus odluči, poslati svoga sina, Merkura da ga utješi, a kao naknadu za gubitak sina Merkur mu, u Zeusovo ime, uruči zlatnu vinovu lozu i dva hitronoga konja, koji osim što su bili besmrtni, su mogli toliko brzo trčati da se njima moglo jahati čak i preko vode. 

Merkur, kao Zeusov glasnik uz to je Trosu prenio poruku o tome kako je Ganimed sada peharnik bogova na Olimpu i kako mu je Zeus podario besmrtnost. 

Naravno, da roditelju ništa ne može nadoknaditi gubitak djeteta, ipak je Trosa donekle utješilo ne toliko darovi, koliko spoznaja da je njegov sin na sigurnom i da je dobro. 

Kako je vrijeme prolazilo, otac je postajao sve stariji te je na kraju i umro, njegov najstarijih sin Il otišao je iz svog kraja i osnovao grad Troju, nazvan po njegovom ocu Trosu, a koji se nekad i naziva Ilij po svom osnivaču Ilu. Iz istog se razloga ep o opsadi i padu Troje naziva Ilijada. 

Ganimed koji je bio besmrtan i služio bogovima, imao je priliku i pratiti opsadu Troje, koju su vodili Ahejci i na kraju lukavošću Odiseja i ušli u Troju te ju do temelja razorili. Ove zadnje prizore Zeus je spriječio da ih Ganimed vidi, navukavši oblake preko Olimpa. 

Iako među bogovima, živeći život, na kojem bi mu mnogi zavidjeli Ganimed nije bio među svojima, a još manje je bio slobodan. Poput ptice u zlatnom kavezu. Njegovo je nezadovoljstvo raslo iz dana u dan. Sve dok jednom nije pukao i od jada i ljutnje prevrnuo i porazbijao sve posude u kojima je bilo spremljeno piće bogova. 

Na Zemlji su istog trena poteke bujice vode i stvorile poplave. Zeus je uvidio da ne može više zadržati Ganimeda, ali više ga nije niti mogao vratiti na Zemlju. Budući da je bio besmrtan život na Zemlji bi ubrzo izgubio smisao jer nitko od njegovih bližnjih više i nije živ, Troja je uništena i sve se promijenilo i izokrenulo. Ganimed više nije mogao niti umrijeti. Stoga je Zeus odlučio uvijek mladog Ganimeda staviti među zvijezde.

I tako Ganimed I dalje živi među zvijezdama, vječno izlijevajući vodu. Ovog puta ne radi se o vinu namijenjenom bogovima, nego o vodi mudrosti koju Ganimed, odnosno Vodenjak izlijeva na cijelo čovječanstvo. Ujedno je Vodenjak znak astrologije, dok je astrologija samo jedan od oblika te mudrosti koju Vodenjak izlijeva na Zemlju.