Uranos, Uran ili Nebeski svod, prema mitu Saturnov otac. Da bi bolje protumačili Uranovu ulogu kao planete, trebalo bi se podsjetiti mita, po kojem se Uran zajedno sa Gejom (ili Zemljom), koja je nastala odmah poslije Kaosa i koja predstavlja žensko načelo svih stvari, izrodio mnoge titane, titanike i kiklope. Pošto su sva njegova djeca bila zastrašujuća bića, Uran ih nije volio i sakrio se duboko u Zemlju. Geja je teško podnosila teret svoje djece, i da bi se osvetila Uranu, iskovala je srp i pozvala najstarijeg sina među titanima, Krona (ili Saturna) da joj pomogne u osveti. Kada se Uran, željan ljubavi, pojavio kod Geje, Kron ga je uštrojio srpom.

Iz kapi krvi Uranove, koja je pala na zemlju, rodile su se erinije (strašne boginje koje kažnjavaju prekršaje prastarih i nepisanih zakona, svete rođačku krv, uvrede nanijete roditeljima i povredu gostoprimstva), gigante i nimfe. Dok se iiz bijele morske pjene, koja se sakupila oko odbačenih Uranovih genitalija, prema jednom mitu rodila Afrodita, Kronu je otac prorekao da će ga svladati rođeni sin. I zaista, Kron je zavladao svijetom. Oženio se svojom sestrom Rejom, i zbog očeva proricanja, jeo je jedno za drugim svoju djecu. Kada se rodio Zevs, Reja ga je prevarila tako, što mu je dala da proguta kamen uvijen u pelene. Zevs je brzo rastao, i čim je ojačao, odlučio je da se osveti ocu, i da sačuva braću i sestre. Zevs je natjerao Krona da povratu svu djecu koju je progutao. Zajedno s braćom i sestrama otpočeo je borbu protiv oca i drugih titana. Kada ga je pobijedio bacio ga je u Tartar (duboki procjep ispod Hada, podzemnog svijeta), ali ga je kasnije pomilovao i poslao na Otok Blaženih.

Ova planeta putuje sama kroz stravičan bezdan koji razdvaja Saturn od Neptuna. Ako usporedimo Neptun sa stražom, možemo i da nastavimo, pa da kažemo da je Uran kao rov oko tvrđave i njen tajni prolaz. I ako Neptun nazivamo Dušom Mora, onda Uran predstavlja oličenje vulkanske Vatre. Nema ni jedne planete koja je do te mjere čudnovata, tajnovita, tako zloćudna i mračna, ili toliko kontradiktorna.

U priči o Uranu stoji kako je nebeski princip bio lišen očinstva zbog ljubomore Vremena (ovdje Kron ili Saturn). On je bog bez ljubavi, bog čije je jedino zadovoljstvo postalo okrutnost, a posao mu je bio bavljenje intrigama. On je intelekt odvojen od dobrote, ludilo uzvišenog uma. Pravednost je nestala, a moć se pretvorila u perverziju.

Ali, u svojim sretnijim danima, kao i svi bogovi, Uran se ponovno rađa na zemlji, pod imenom Pan. Pan, koji je bio suosjećajan, ne samo da je bio prvi bog umjetnosti i nauke, već je bio i satir. Štitio je muževe, ali se i oduševljavao gnusnim stvarima. On je ciničan, u starom značenju te riječi, te njegova komedija predstavlja tragediju u prikrivenom vidu. Njegove podignute obrve su, u stvari, rogovi, a njegove noge su kozje. Prije u Panu, nego u njegovom arhetipu, prepoznajemo neizvjesne Uranove utjecaje. Treba da porazmislimo o Panovoj Fruli, o njenom luđačko letu, kao i o njenoj promjeni u trsku u kojoj je bog mogao svirati. Moramo da razmislimo i o paničnom strahu, koji ponekad obuzima čovjeka, i često postaje sve veći. Tada ćemo ga razumjeti.

Ovo je planeta genija, planeta magijske moći, koja leži (prema indijskoj mitologiji) uvijena oko osnove kičme, kao zmija spremna da skoči i osvoji iznutra, ili da se opusti na dolje, sve do prokletstva.

Obične ljude često uhvati paničan strah kada u nijma bljesne genije. Uvijek nadahnuće miješaju sa ludilom, dok se ono i ne pojavi. A ovo se, naravno, nikada ne pojavljuje. Pravo je ludilo ako kod genija naiđeno na hiljadu vrlina. Zbog čega sve ovo? Iz razloga što se genije lako ograničava, ili želi da se ograniči. On je do te mjere apsolutan (zbog čiste istine i logike) da u običnom relativnom svijetu, koji je pun kompromisa, nema mjesta za njega. Genije možete slomiti, jer on se ne savija. Tako on hita naprijed, stojećki pogađa svoj cilj, koji se razdvaja od uzvišene težnje, i odlazi u bezizlaz. On hoda mračnim stazama, sve do nekog zastrašujućeg cilja.Suština genija je nepoznata, i prevladava je žudnja za dostignućem u praktičnom i materijalnom vidu. Ako Neptun predstavlja sveca u pustinjaku, onda je Uran mag, čovjek koji ne samo svoj mir, već i svoju snagu dobiva iz nepoznatog.  Uranovski san je univerzalna nadmoć nad Idejom. Ova Ideja može da ga opsjeda, može da ga čini slijepim za sve drugo, da ga uništi zbog svoje suženosti. On rijetko shvaća da Biće mora da ima Oblik prije nego što ga primijetimo, te tako on propušta svoje prilike. On ne zna koliko velova moramo skinuti s ljepote njegove Djevice, prije nego se usudimo da se u nju zagledamo, a da ne poludimo.

Svi geniji su podjednako "dobri", a njihova genijalnost se neće pretvoriti u smrtonosan otrov, samo ako se udruži s dozom mentalnom zdravlja, s božanskom moralnom snagom i, iznad svega, s humorom, njegovom dubinom i previranjem. Tada Uran počinje spašavati ljude, nastavljajući s tajanstvenim ubijanjem. Možda neki čovjek sagledava spas ljudske rase u neporočnosti, a Uran će, umjesto da pusti takvog čovjeka da živi, da dozvoli da se njegova svjetlost širi svijetom, ubiti neke ljude koji su trpjeli njegov utjecaj. Kad je čovjek opsjednut nekom idejom, on tada gubi osjećaj za mjeru. Tako predsjednik neke zemlje uvodi narod u rat, na račun miliona ljudi i novaca, samo da bi postigao cilj neznatne vrijednosti. Uran je planeta svih tajnih poroka koji uništavaju ljudsku prirodu. Skala se kreće od religioznog fanatizma do predavanja drogama. Zbog opsjednutosti jednom idejom, prkoseći ili zanemarujući prilike koje ona uvjetuje, nailazimo na pogrešne odrednice slave, ili lošeg glasa, kao na naše predrasude. Ne postoji dobar ili loš Apsolut; za nekog je Cezar heroj, za nekog đavao. Puritanci su uništavali katedrale, dok drugi i dan danas preziru slike i statue. Neki kritičar je Shelley-a smatrao za vraga koji se pridružio ljudskoj zajednici, drugi ga naziva prelijepim i palim anđelom. 

Svaki genije je nečim ograničen, pošto Uran ograničava, i spriječen je blagotvornom svrhom svog života, okrenut strašnom samopovlađivanju, ili osveti. "Moćna raso", uzvikuje izgladnjeno genije, čije veliko srce je voljno da samo sebe spali na oltaru umjetnosti, ne bi li ljudima prikazao Istinu i Ljepotu bogova. "Želio bih da čovječanstvo ima samo jedan um koji mogu da nadmašim". Anarhist baca bombu u naletu čovjekoljublja. Samo ako budemo ovo razumjeli, razumijet ćemo i čovjeka koji nosi Urana u sebi, jakog ili slabog, profinjenog ili grubog, sretnog ili nesretnog, Urana koji je Kraljevska Zmija Egipta, darovatelja života i smrti. Ako mu ne dozvolite da stvara, on će vas prožderati. A i vaša zmija ima njegove namjere. Zapitajte se o ovome i ne gubite vrijeme kritizirajući druge.

Najvažnija stvar u čovjekovu životu je da otkrije njegovu tajnu svrhu, i da je potom prati pažljivo i strastveno. Astrologija nema mnogo korisniju ulogu, osim da otkrije najdublju čovjekovu suštinu, i da mu je predoči, ne bi li on bio u stanju da je ispuni prema zakonima svjetlosti.

Uran u nama predstavlja Sveto Koplje iz Legende, u rukama Svetog Kralja, kojim je izgradio Hram Grala u Klingsoru, Vrtu Zlih Vradžbina. Genije može biti plodan ili neplodan, vedar ili samo destruktivan. Prvi pripadaju Bijeloj, drugi Crnoj Magiji. Ali, snaga je ista, i pošto je na ovakav način podvostručena, treba je pravilno usmjeriti. Čistoća jakog uzvišenog Neptuna je najbolja obrana od ove sile, a Krist kao najveća svjetlost, i u paganskom i u kršćanskom smislu, jeste njegov nalog. Jer, on nije samo Spasitelj, već mora i sam sebe spasiti.  

(A. Crowley - Studija o Uranu)