Uran je sedma planeta u Sunčev sustav i treća po veličini. Uran je udaljen 19.218 AJ ili 2,870,990,000 km od Sunca. Ima promjer 51,118 km (na ekvatoru) i masu 8.683 × 10²⁵ kg. U orbiti oko Urana do sada je otkriveno 27 prirodnih satelita i 11 planetarnih prstenova. Uran odbija oko 51% sunčeva svjetla (albedo 0.51). Za prosječne opozicija (astronomija) (kada je najbliži Zemlji) vidi se pod kutem od 4 lučna sekunda , a magnituda (astronomija) mu je oko 5.3. Budući da naše oko može vidjeti objekte svjetlije od magnitude 6.5, Uran se može vidjeti i golim okom, ali ga je teško razaznati od okolnih zvijezda. Mali teleskop je dovoljan da se iz točke pretvori u mali plavo-zeleni disk. Uran (mitologija) je u Grčka mitologija bog neba i otac Titan (mitologija).

Primjena Urana

Osnovna primena uranijuma je korišćenje njegovih izotopa ²³⁵U kao materjal za proizvodnju atomska bomba kao i nuklearnih reaktora u nuklearnim elektranama kao i za pokretanje podmornica. Ostale primene uranijuma:
- Koristio se u keramici za bojenje, ali se ne koristi više zbog zračenja.
- ²³⁸U se pretvara u plutonijum u atomskim reaktorima
- Metalan uranijum se zbog velike atomska masa se koristi kao štit u generatorima sa X zračenjem.
- Koristi se i u fotografiji i u kemijskoj analizi.

Uranovi prstenovi

Godine 1977., za vrijeme okultacije (pomračenja) zvijezde Sigma Kentaur (zviježđe) a Uranom, zamijećena je jedna nepredviđena pojava. Naime, zvijezda nije naglo nestala iza Urana, već je prije i poslije pomračenja 9 puta zatitrala. To je bio rezultat prolaska iza Uranovih 9 prstenova. Deseti i jedanaesti prsten su otkriveni kasnije, 1985. godine (Voyager 2). Redom od Urana prema vani nalaze se prstenovi: 1986U2R, 6, 5, 4, Alfa, Beta, Eta, Gama, Delta, Lambda (bivši 1986U1R) i Epsilon. Većina prstenova je široka tek nekoliko kilometara, osim prstena 1986U2R koji je širok 2500 km. Albedo prstenova je samo 0.03 (odbijaju tek 3% svjetlosti). Prstenovi su eliptični, posebno vanjski, i ne izgledaju cjelovitima poput Saturnovih prstenova. Veličina čestica je u rasponu od prašine do 10-metarskih gromada. Najudaljeniji prsten, Epsilon, je ujedno i najsvjetliji. Radio-mjerenja su pokazala da ovom prstenu nedostaju čestice manje od nekoliko decimetara. Rijetka Uranova vanjska atmosfera vodika bi mogla biti odgovorna za ovaj nedostatak.

Uranovi sateliti

Vidi: Uranovi prirodni sateliti. Do danas je pronađeno ukupno 27 Uranovih satelita. Uran je sve do nedavno, sa svojih tadašnjih 20 poznatih satelita, držao rekord u Sunčevu sustavu, dok ga nedavno nisu pretekli Saturn sa 31 i Jupiter sa ukupno 61 satelitom. Za razliku od ostalih planeta čiji sateliti dobivaju imena po mitskim likovima, Uranovi dobivaju imena likova iz djela William Shakespeare i Alexander Pope . Možemo ih podijeliti u tri skupine:
- Prvu skupinu čine 13 unutarnjih satelita koji su vrlo mali i tamni, otkriveni većinom na fotografijama Voyagera 2. To su, redom od Urana prema van: Kordelija (mjesec) (Cordelia), Ofelija (mjesec) (Ophelia), Bjanka (mjesec) (Bianca), Kresida (mjesec) (Cressida), Dezdemona (mjesec) (Desdemona), Julija (mjesec) (Juliet), Porcija (mjesec) (Portia), Rozalinda (mjesec) (Rosalind), S/2003 U2, S/1986 U10, Belinda (mjesec), Pak (mjesec) (Puck) i S/2003 U1.
- Drugu skupinu čine 5 velikih satelita: Miranda (mjesec), Ariel (mjesec), Umbriel (mjesec), Titanija (mjesec) i Oberon (mjesec).
- Treću skupinu čine 7 vanjskih satelita, otkrivenih tijekom 1997. i kasnije, koji su mnogostruko više udaljenih od Oberona: Caliban (mjesec), Stephano (mjesec), Trinculo (mjesec), Sycorax (mjesec), Prospero (mjesec, Setebos (mjesec) i S/2001 U1.

Spajanja uranijuma

Hemijska jedinjenja uranijuma su otrovna. Uranijum reaguje sa kisikom iz zraka, a kad se pretvori u prah onda se pali. Reagira sa kiselinama sumpora, klora, fluora.

Zastupljenost

Uranijum je zastupljen u obliku hemijskih jedinjenja u količini od 2,4 ppm u prirodi koja nas okružuje, može se naći u stenama, voda, biljke, životinjma, a čak i u ljudskom organizmu. U većoj količini se javlja i u mineralima, od kojih su najvažniji:
- uranit U₃O₈ i
- K₂(UO₂)₂(VO₄)₂•2H₂O Najveće zalihe ruda uranijuma se nalaze u: Kongo, sjevernoj Kanadi, SAD (Juta, Colorado)...

www.uran.com